Probrani mediji nam uzastopno ponavljaju iste neuvjerljive konstrukcije o tzv. aferi SMS, ali to za rezultat ima jedino podsmjeh prema agentu i prema onima koji nasjedaju na tu medijsku priču.

James Bond iz Belišća na vezi drži agente BND-a i Mossada, provaljuje u servere Vrhovnog suda, piše stotine stranica ekonomskih analiza umjesto IFO instituta, rješava crtače svastike, drži u šaci povjerenstvo za sukob interesa, bio je agent FBI-ja, hakira računala APIS-a, prisluškuje glavnog državnog odvjetnika i suce.

>>Što je zbližilo interese Andreja Plenkovića i Tomislava Karamarka?

Taj samoprozvani agent vrlo vjerojatno ne bi znao na karti pronaći sjedišta navedenih ustanova. Još neobičnije je da je jedva čekao sve ispričati detektivima.

Špijun koji je sve volio

Ako možemo malo ironizirati, s obzirom da je spomenuti iskusni agent uvježban ne odavati informacije niti pod torturom, detektivi vjerojatno zato nisu uspjeli ništa saznati o njegovom privatnom mlažnjaku kojim ide u akcije, niti o raketama u odbojniku auta.

Nije pronađena niti tajna podzemna lokacija (možda u obližnjim Kitišancima) na kojoj mu skupine odanih znanstvenika u bijelim kutama vjerojatno izrađuju rendgenske naočale i laserske penkale.

Prekaljeni agent i pravi kavalir vjerojatno pije samo protresenu a ne promiješanu rakiju. Sigurno ni pod koju cijenu nije htio priznati imena svih dama s kojima je dijelio postelju i uzbuđenje u akcijama.

Barun Münchausen na Markovom trgu

Jedinu realnu rečenicu o ovoj znanstveno-fantastično komediji napisala je Tanja Torbarina - takvom bogatom životopisu nedostaje još kontakt sa vanzemaljcima.

Neprobavljiva priča koju neki guraju kroz jutarnje i tjedne medije je na razini priznanja nekog seoskog liječnika da je izvodio transplantacije mozga i kloniranja. Ovaj glavni lik ne nalikuje na konspirativnog Jamesa Bonda s kriptiranim podacima, nego na seoskog redikula sa par kompjuterskih igrica i dijagnozom Sindroma Münchausen. Što tek misliti o naivnim političarima kad u medijima razglase da vjeruju njegovim izjavama?

Sindrom Münchausen, koji je možda inficirao neke na Markovom trgu, dobio je naziv po stvarnom njemačkom plemiću. Taj barun je bio časnik iz aristokratske obitelji, rođak mu je osnovao sveučilište u Göttingenu i bio je premijer Hannovera. Visoke funkcije, plemićko porijeklo i uglađeni govor očito nisu jamstvo protiv korištenja osebujnih neistina.

 

H. Krmpotić