Sagledavši trenutni omjer zastupničkih ruku u Hrvatskome saboru, jasno je da Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik i najsposobniji živući hrvatski političar, u svakome trenutku može rušiti hrvatsko-srpsku koaliciju, odnosno ući u vladu i zahtijevati rekonstrukciju te barem tri ministarska mjesta.

No, Bandiću je daleko važniji Zagreb od kojega je zaista napravio suvremeni srednje-europski grad te, sudeći prema svemu, namjerava ovaj mandat odraditi do kraja nakon čega će u političku mirovinu. Ne treba podvlačiti crtu njegova djelovanja kao gradonačelnika, ma što god mislili o Bandiću i njegovu svjetonazoru, nego ga samo treba usporediti s kolegama Obersnelom, Vrkićem, Oparom, odnosno Baldasarom i njihovom "ostavštinom".

Također, svakomu je jasno da tko upravlja Zagrebom, upravlja i državom; predsjednik vlade i gradonačelnik Zagreba zajedno upravljaju državom, što je pomalo bizarno, ali je posljedica izrazite centralizacije. Sukladno tomu, čim u zagrebačkoj skupštini počne nastajati kaos i upravljanje Zagrebom bude dovedeno u pitanje, znači da se ista takva bitka vodi i u Saboru glede povjerenja vladi, odnosno 76 ruku.

U tom je kontekstu zanimljiva još uvijek aktualna epizoda s posjetom nekog srpskog prevaranta iz Jagodine, što je navodno duboko uvrijedilo branitelje i "zagrebačke građane", međutim, od zagrebačkih se braniteljskih udruga nije oglasio nitko (što su obrazlagali ovisnošću o zagrebačkom proračunu), a ni uvijek glasni "građani" nisu zucnuli. Zapravo, pobunili su se ljudi predvođeni Neovisnima za Hrvatsku (NH) i to sasvim opravdano; što ima gradonačelnik Zagreba pozivati načelnike srpskih vuko.ebina u posjet i promicati "ko nas bre zavadi" politiku?

Kao zagrebački HDZ-ovac, simpatizer sam Hasanbegovića, Esih, Glasnovića i Jonjića te dijelim njihov svjetonazor, samo sam mnijenja da takav svjetonazor pripada HDZ-u kojeg treba iznutra reformirati, a ne se osipati u pravaške stranke t.zv. "pravašiće" čiji politički životni vijek odgovara trajanju jednog izbornog ciklusa, ako i toliko.

Stoga sam vrlo sumnjičavo čitao izvještavanje službenog glasila Andreja Plenkovića i njegova HDZ-a – Jutarnjeg lista – i primijetio da se jako puno prostora daje Zlatku Hasanbegoviću i njegovu napadu na Bandića zbog posjeta srbijanskog prevaranta i možebitnog raspuštanja gradske skupštine. Hasanbegovića se u "mainstream" medijima ignorira ili puni naslovnice zbog navodnog ustaštva, pa je ovakvo njegovo medijsko prisustvo indikator veće i ozbiljnije igre, odnosno borbe kako za grad Zagreb tako i za Hrvatski sabor.

Naime, Bandić si je osigurao, u slučaju da opet krene napad na njega (sjetimo se samo njegova pritvaranja ili pak imbecilne "afere" glede štandova udruge UiO), dosta dobar položaj u Saboru sa svojih tuce saborskih zastupnika čime je dao do znanja da će, ukoliko se krene u njegovo rušenje, letjeti perje na razini države.

S druge se strane već neko vrijeme u kuloarima šuška o ulasku Milana Bandića u vladajuću koaliciju, no "zaboravili" su prenijeti i onaj dio iste glasine da Bandić namjerava prisvojiti MUP, što je prilično bitan resor u ova "migrantska" vremena, a još važnije – maknuti Plenkovićevog mentora i sukreatora ove cijele politike novog HDZ-a – Davora Božinovića. Između Pupovca i Božinovića, bedasti bi Hrvati odabrali potonjega, ne shvaćajući uopće tko od njih dvojice čini manju štetu.

U tom kontekstu mora se promatrati cijela priča između Neovisnih za Hrvatsku i Milana Bandića. Da se toliko žuči sipa zbog posjeta nekog debelog srbijanskog kriminalca, stvarno je nevjerojatno, a svaki dan gradove diljem Hrvatske posjećuju raznorazni lokalni i manje lokalni dužnosnici iz "vascelog regijona" pa nikom ništa.

Dakle, radi se o tomu da Neovisni okupljeni oko Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića igraju ulogu korisnih budala, sa željenim ishodom da Bandić odustane od ulaska u Plenkovićevu vladu te iz nje izbaci Božinovića. Kad se tome dodaju sarajevski spinovi o istoznačnicama između Tuđmana i Miloševića, Bobana i Karadžića, te Čovića i Dodika - čitava ova situacija dobiva i međunarodne obrise.

Tomu je potvrda i da nakon dvije isprike Milana Bandića (kad ste čuli da se drugi najmoćniji čovjek u državi dvaput u par dana ispričao na zahtjev manjinskog koalicijskog partnera), Zlatko Hasanbegović i dalje drži neizvjesnim potporu svoje stranke u zagrebačkoj skupštini. No, dobro je što se korisne budale, ako im se objasni njihova uloga, katkad znaju i osvijestiti, a budući se po svemu sudeći radi o pismenim i čestitim ljudima, nada(j)mo se takvom ishodu.

Dakle, treba podržati "Banderasa" i pustiti ga neka pomete Plenkovićevog gurua, inače će ispasti da Neovisni za Hrvatsku spašavaju nekadašnjeg Mesićevog suradnika Davora Božinovića, što je mnogo neprirodniji blud od toliko prozivane koalicije HDZ-SDSS-HNS-Saucha.

Kad smo već kod isprika, zanimljivo je da Zlatko Hasanbegović nije tražio ispriku od Stjepana Mesića, zbog "službenog" ručka i izborne potpore Željku Komšiću.

 

 Josip Gajski