Ne vidim razloga zašto bi se predsjednik vlade, Andrej Plenković bilo što hrvatskoj javnosti opravdavao ili joj objašnjavao i pružao dodatna informacije u vezi „Marakeškog sporazuma“ kad je hrvatska javnost s oduševljenjem prihvatila, potpisala i ratificirala „Istambulsku konvenciju“ i tim se činom ukrcala u vlak modernih država.

U prosincu ove godine Vlada je odlučila poslati u Marakeš delegaciju koja će potpisati istu i time će priključak Republike Hrvatske naprednim zemljama biti završen.

Opravdava se i dodatno pojašnjava samo onaj tko nešto krije i prešućuje, u ovom slučaju to nije potrebno. Republika Hrvatska je moderna i napredna država prava i civilnog društva; država svjesna društvenih promjena na globalnoj razini i u tom smislu podržava uljuđeni tretman prema migrantima kao i davanje svih prava koja im po „Marakeškom sporazumu o migraciji“ pripadaju.

Predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, među prvim je vizionarima prepoznao nova vremena: Europu kao mulietničku i multikulturalnu zajednicu te se kao lider Europske Unije i budući predsjednik Europske komisije nametnuo kao vodeći europski autoritet i karizmatik.

Ipak nešto nedostaje, nedovoljno je i nepotpuno ako postoje ozbiljne države i njihovi lideri neskloni „Makareškom sporazumu“, ako Europa nije jedinstvena i cjelovita nego se osipa i time se stvara razdor u svijetu i Europi. Pogotovo ako u tom procesu potpune integracije migranata nema Sjedinjenih Američkih Država, najvećeg sponzora svih humanitarnih akcija od 1945. do danas.

Ne bi li bilo mudro više nego uputno i poželjno da Andrej Plenković, ne samo kao hrvatski premijer već istaknuti Europejac s bogatim diplomatskim iskustvom, upotrijebi svoje međunarodno iskustvo i autoritet i pomogne Europskoj Uniji u njezinoj potpunoj jedinstvenosti po pitanju migranata? Zar ne bi trebao Andrej Plenković svoje znanje i karizmu iskoristiti za opće dobro svih Europljana i migranata pa uvjeriti zemlje „otpadnice“, Austriju i Mađarsku, njihove lidere i javnost, u korisnost i humano poslanje „Marakeškog sporazuma“?

Prije svega trebao bi porazgovarati s njihovim liderima, dati im valjane argumente i uvjeriti ih u dobrobit, čak korisnost što masovnijeg dolaska migranata u Europu. I ne porazgovarati samo s Viktorom Orbanom i Sebastijanom Kurtzom nego „obraditi“ premijere i predsjednike Poljske, Italije, Češke i Slovačke, Australije, Slovenije... njihovu političku elitu, sve koji su u nedoumici ili imaju bilo kakvih rezervi spram milijunske migranantske najezde.

Najučinkovitije bi bilo da Plenković svoju misiju zaštitnika „Marakeškog sporazuma“ započne s „lomljenjem“ predsjednika Donalda Trumpa te da kao dva svjetska lidera otvoreno porazgovaraju dobrobitnim aspektima o invaziji migranata na tekovine judeokršćanske zapadne uljudbe? Predsjednik SAD-a je tvrd orah, ali ipak nov i neiskusan u svjetskoj politici pa bi iskusni briselski diplomat i Yunckerov pouzdanik svojim autoritetom i ugledom među svjetskim liderima itekako imao šansu podučiti Donalda Trumpa kako doista stoje stvari s migrantima u Europi i Americi, i što treba učiniti. Uvjeren sam da bi iskusni biznismen i pronicljiv političar naučio lekciju i prihvatio valjane razloge novog europskog lidera te potpisao „Marakeški sporazum“.

Nakon što tako „padne“ Donald Trump, Viktor Orban i Sebastijan Kurz učas bi se omekšali, postali kooperativniji i Andrej Plenković bi bez velikog truda priveo te dvije države u Marakeš. U istoj bi diplomatskoj turneji Andrej Plenković trebao "obraditi" i Njemačku kao najpoželjnije migrantsko odredište. Naime njemačka desnica se, očito bezrazložno, opire dolasku migranata i njihovoj integraciji. To su nove vrijedne ruke za njemačko gospodarstvo.

Andrej Plenković nepismenim desničarima i populistima treba objasniti da su migranti mana s neba dok Europa glavinja bespućima svoje bezidejnosti, pravi spas, i ništa po „Marakeškom sporazumu“ nije za državu domaćina obvezujuće. Prava sitnica – samo se njemačko zakonodavstvo (i sva druga zakonodavstva potpisnica) treba prilagoditi životnim potrebama migranata, a sve da bi uz pomoć tako zajamčenih građanskih prava, socijalne pomoći i pune zdrastvene skrbi migranti vratili svoje ljudsko dostojanstvo, podigli osobni standard i nastavili svoje poslanje multikulturalnosti.

Doista čemu trošiti energiju na Hrvate, objašnjavati im i uvjeravati ih u dobrobit potpisivanja „Marakeškog sporazuma“ kad su su im Andrej Plenković i njegova Vlada već odavno pojasnili da su migranti hrvatska budućnost i sretna sudbina? A hrvatska javnost to s oduševljenjem prihvatila! S radošću očekujemo neku novu konvenciju koju bi trebalo upriličiti u Lagosu.

 

Damir Nuić