Nepostojeća afera „SMS“ je pokazala da joj je, osim slabljenja preostalog zdravog tkiva unutar HDZ-a te napada na Predsjednicu, cilj bio i dovoljno oslabiti Kolindu Grabar-Kitarović zbog predstojećeg UN-ovog Sporazuma o migrantima („Global Compact for safe, orderly and regular migration“), što bi u konačnici bilo iskorišteno i u Predsjedničkim izborima

Neke su desno orijentirane korisne političke budale u javnost izašle s tezom da će Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović potpisati t. zv. Marakešku deklaraciju, što je Ured Predsjednice demantirano nakon novinarskog upita. Međutim, a što se vidi u komentarima ispod raznih medijskih napisa, ljudima nije baš najjasnije o čemu je riječ, te tko i što (ne)treba potpisati.

Naime, Ministarstvo vanjskih poslova je 02. svibnja 2018. godine potpisalo „Marrakesh Political Declaration“ u sklopu t. zv. „Rabat Process“ (Euro-afričkog dijaloga za migraciju i razvoj)

Na sreću, Marakeška politička deklaracija je samo deklaracija; ona nije pravno obvezujuća, već služi, kao i ostale međunarodne gluposti, kao izlika za visok proračun ministarstvima vanjskih poslova, odnosno mora ispasti da se diplomacija barem nečim bavi.

Zašto je ministrica Marija Pejčinović-Burić to potpisala, trebalo bi pitati premijera Andreja Plenkovića. Svakodnevno se potpisuju stotine međunarodno neobvezujućih pravnih akata, te se sukladno ovoj činjenici, oko toga ne treba previše uzrujavati. Uostalom, bilo što pravno obvezujuće, a da ne potpada pod nadležnost Hrvatskog sabora, mora imati (su)potpis šefa države, odnosno Predsjednice RH i Predsjednika Vlade.

Zabuna nastaje glede gore spomenutog UN-ovog sporazuma o migrantima, koji jest pravno obvezujuć, a da ga ne će potpisati najavile su SAD, Austrija te Mađarska, ali i Hrvatska putem objave Ureda Predsjednice, što vrlo teško pada aktualnoj "šefici" hrvatske diplomacije.

Naime, taj će se Sporazum potpisivati 10. i 11. prosinca u Maroku, odnosno glavnom gradu Marakešu, pa su novinari koji nisu u stanju zapamtiti naziv dokumenta, jednostavno to nazvali Marakeškom deklaracijom.

Iako pravno bitno različiti, oba dokumenta smjeraju ka istom – raspodjeli i regulaciji migranata, napose ovaj pravno obvezujući na 34 stranice, pa tko voli, neka se upušta u raščlambu prava i obveza koja se time preuzimaju.

S druge strane, vjerojatno je potpisivanje Marakeške deklaracije u svibnju 2018. godine bio pokušaj stavljanja Pantovčaka pred gotov čin, a da se to zaista i sprovede, na vrijeme je počela „afera“ SMS kojom se napalo sve ljude koji podržavaju Predsjednicu. Po svemu sudeći, Andrej Plenković osobno nema ništa s ovim operacijama, što se za neke njegove suradnike ne može kazati, nego ga duboka država pokušava usmjeriti na Predsjednicu i Milijana Brkića kako bi se otvorio put predsjedničkoj kandidaturi Tomislava Karamarka ili Zorana Milanovića, koji se, bez prethodne pripreme, ne žele kandidirati i srljati u poraz protiv Kolinde Grabar Kitarović.

Jedna od glavnih fokusa eventualne predsjedničke kampanje Zorana Milanovića bit će migrantska politika. Podsjetimo, Milanović je tijekom prve najezde migrantske horde 2015. godine otvorio hrvatske granice, zbog čega je napadan od strane onodobno oporbenog HDZ-a.

Međutim, u vidu Dublinskog sporazuma, prema kojem će migranti biti raspodijeljeni onim zemljama u kojima su prvi put registrirani, pokušat će se poentirati na Milanovićevom „vizionarstvu“ pod obrazloženjem da se u Hrvatskoj registrirao samo mali broj migranata i da je otvaranjem granica te neregistriranjem migranata Milanović zapravo „spasio“ Hrvatsku.

E sad, kad bi Predsjednica zajedno s trenutnom Vladom zaista pristupila UN-ovu sporazumu o migrantima, imali bismo pilu okrenutu naopako te bi se otvorio put Zoranu Milanoviću na Pantovčak, što je plan, prije svega ljudi i struktura poispadalih iz šinjela Josipa Manolića, Stjepana Mesića i Budimira Lončara, odnosno struktura "duboke države".

Tako bismo imali situaciju u kojoj se Zoran Milanović, dovoljno distanciran od Bernardićevog SDP-a, a ipak dovoljno blizak, predstavlja kao zaštitnik hrvatskih granica i nacionalnih interesa, a s druge strane bismo imali „izdajnike“ iz HDZ-a, odnosno aktualnu Predsjdnicu u utrci za drugi mandat. Kad se tomu dodaju laži, istine i poluistine većine vodećih medija, kakvima smo već svjedočili uoči svakih izbora na kojima je pobjeđivao HDZ, Milanović bi u drugom krugu imao ozbiljne izglede za pobjedu. Jednak scenarij bi bio primjenjen i u slučaju kandidatuture Tomislava Karamarka, koji je dovoljno distanciran od Plenkovićevog HDZ-a i predstavlja se kao zaštitnik državotvornih interesa, te kao takav može uzeti dio "izbornog kolača" aktualnoj Predsjednici i trasirati Zoranu Milanoviću put za Pantovčak. Ujedno je preko Amira Muharemija i Josipa Petrovića i sada dovoljno blizak svome nekadašnjem šefu Stjepanu Mesiću i njegovom savjetniku Budimiru Lončaru, pa se u tom kružoku priželjkuje drugi krug u kome bi "snage odmjerila" dva njihova kandidata - Zoran Milanović i Tomislav Karamarko.

Međutim, a kako pokazuju međunarodni podaci, dok, ironično, Božinovićev MUP o tomu šuti k'o zaliven, od 01. siječnja do 31. prosinca 2015. godine je u Hrvatskoj registrirano i prijavljeno 556,830, dakle ugrubo 600 tisuća ljudi. Za vrijeme svih onodobnih "migrantskih" prizora Ranka Ostojića „Motorole“ u Slavoniji, tamo su se uz osobni nadzor spomenutog ministra unutarnjih poslova registrirali migranti, s ciljem kako bi jednoga dana imali pravnog temelja prebaciti ih na mjesto njihove prve registracije, dakle u Hrvatsku.

Vidimo, dakle, koliko se dugoročno planira i za čim se sve poseže ne bi li se postigli dugoročni politički ciljevi i Hrvatsku liberaliziralo, izbacilo iz osovine "Baltik-Jadran" i vratilo u okružje rusko-tursko-njemačkog "regiona".

Valjda je sad svima jasan značaj medijske „afere“ SMS, svih laži Expressa, Nacionala, Jutarnjeg i Večernjeg, i uloga, dodjeljenih ili svojevoljno preuzetih, svih vargi, kumova, šofera, špijuna, policajaca, prostitutki, krivotvoritelja i inih.

Međutim, svima bi trebalo biti jasno da Hrvatske ne će biti ukoliko budemo naivni i dopustimo provedbu ovog scenarija i povratak Hrvatske u okrilje rusko-tursko-njemačkog "regiona".

 

L.C.

Share
0