Ponekad mi se čini da je sve bilo jednostavnije dok je premijer bio Zoran Milanović koji je želio uništiti Hrvatsku apsolutnom nesposobnošću svoje vlade. Tada je bilo prilično očigledno što se i zašto događa. No sada je situacija puno zamršenija i nejasnije.

Ponekad mi se čini da u hrvatskoj politici gotovo da više i nema pozitivnih osoba, jer se previše toga odvija u nekom neprozirnom mraku i polumraku, u čudnim pregovorima i još čudnijim dogovorima, u sabotiranjima dobrih projekata i guranju besmislenih. Kako je odviše mraka, ne razaznajemo jasno neprijatelja. On još nije pokazao svoje pravo lice.

Mora se još jednom ponoviti: UDB-a je utemeljena u prvom redu da se Hrvate drži pod kontrolom i zato je u Hrvatskoj bio tako velik broj suradnika te vrlo mračne i gotovo idealno nesposobne totalitarne institucije države kao što je bila Titina Jugoslavija. UDB-a je tu bila najjača jer je bilo jasno od početka da su Hrvati jedini pravi protivnici Jugoslavije i da će Jugoslavija postojati dok je nasmiješeni diktator Tito živ, dok se ima što krasti (po mogućnosti iz Hrvatske, poput turizma, brodogradnje i doznaka Hrvata iz Njemačke!), te dok se beskrajni komunistički zločini ne rasvijetle. Nakon što je Tito umro, cijela konstrukcija počela se raspadati. Zahvaljujući apsolutnoj nesposobnosti UDB-e, koja je gurala sve nesposobnije političare prema vrhu, Jugoslavija, se iznenađujuće brzo raspala. Toliko brzo da je UDB-a, u prvi tren, ostala posve zatečena!

No UDB-a nije prestala postojati, samo je metastazirala. Došla su djeca komunizma, s Jugoslavijom u srcu, koja su ušla u sve pore hrvatske politike. Politika tog mračnog, i dalje nesposobnog, ali toksičnog društva vrlo je jednostavna i preuzeta je od birokratskih šarlatana iz Bruxellesa, koji su postali krovna organizacija današnje komunističke pro - jugoslavenske mladeži. Cijela ta suluda politika može se jednostavno sažeti: Za Europu bez Europljana (naročito bez katolika!) i za Hrvatsku bez Hrvata (naročito bez katolika!)!

Europski nesposobnjakovići, odrasli na bedastoćama liberalnog euro-komunizma, krenuli su u rastvaranje temelja europske civilizacije: dakle grčke filozofije i umjetnosti, rimskog prava i države, te katoličke vjere. Svaka nacionalna država neprijatelj je tih totalitarnih pseudo-komunista i zato se nastoji obezobličiti države, institucije i vjeru.

Da bi se taj suludi i autodestruktivni plan realizirao krenulo se od sporta, pogotovo nogometa, gdje se događa da u engleskom klubu nema niti jednog Engleza i da dominiraju tamnoputi igrači iz cijelog svijeta. Zatiranjem identifikacije s nacionalnim prvi je korak ka-nacionalnom. Dakle: Za engleske klubove bez Engleza!

Nakon sporta, nužna je apsolutna kontrola medija. Svi događaji, naročito oni koji se ne uklapaju u poželjnu matricu, prikazuju se kroz manipuliranje činjenicama. Nema arapskih terorista u Europi, nema crnih silovatelja, već bijeli rasisti izazivaju probleme svojim nacionalizmom i fašizmom. Svaki događaj, nezavisno od uzroka, tumači se prema unaprijed zadatom obrascu. Engleska ekipa bez Engleza postaje poželjan mikro-obrazac i onda se dolazi do točke bez povratka: najčešće ime novorođene muške djece u Velikoj Britaniji je, naravno - Muhamed! Muhamed je dobar, a John je bijeli rasist, protestant i fašist (nedaj Bože, katolik!).

Prilikom preljevanja europske septičke jame, do nas dolaze fekalije. More fekalija! I odjednom UDB-a, koja se oduvijek bori protiv Hrvata dobiva moćnog saveznike u liku euro-šarlatana. Ako je rastvaranje Europe epsko ludilo, rastvaranje Hrvatske ipak je nijansu jednostavnije.

Prvo treba prebrisati Domovinski rat, kao jedan mali obiteljski neporazum, jedan bezvezni građanski ratić, koji nije vrijedan spomena, pokraj nečeg tako veličanstvenog kao što je bio nevjerojatno krvav i prljav građanski rat na području razmrvljene kraljevine Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata. Iz tih beskrajnih spaljivanja sela i klanja komšija, izašla je moralna vertikala druga Tita, ruskog cinkaroša i njegovih krvavih suradnika.

UDB-a je bila pretorijanska garda druga Tita i ona smiješna, nekrofilna fraza: “I poslije Tita - Tito!” - mora se shvatiti tek kao: “I poslije jugoslavenske UDB-e, regijonalna UDB-a!”

Dakle, sve što je identitet Hrvatske, a naročito katolička crkva, mora se stalno ponižavati i blatiti. Rezultate hrvatskog sporta treba također omalovažavati (ili ubaciti poneki kukasti križ, recimo na Poljud!). Ako je neki glazbenik izrazito hrvatski nastrojen (kao Marko Perković Thomson), onda ga se prikazuje kao ustašu i nastoji mu se onemogućiti koncerte u i izvan Hrvatske. Naravno Josip Broz Walther (njemački pištolj!) je dobar momak, a Marko Perković Thomson (američka strojnica) je loš! Ubojica Walther, borio se za mir, a glazbenik Thomson bori se rat! “Goni bandu u Srbiju!” (Ovaj stih UDB-a ne može oprostiti Thomsonu!).  Hrvatski turizam treba od vremena do vremena malo zakomplicirati nevažnim požarima, za koje je posve nevažno tko ih je zapalio. Kad svi znaju da to rade gromovi!

Ako je situacija, koliko toliko dobra, onda treba orgnizirati demonstracije protiv školstva, pri čemu kad su naše demonstracije, onda je dovoljno da je tu Jokić i to postaju pravedne i poželje napredne demonstracije koje će dobiti sate i sate na televiziji, a kad se skupi masa Hrvata koji su za Hrvatsku, onda je to šačica klero-nacionalnih natražnjaka!

Hrvatska ubrzano tone u agresivni, bezumni europsko-jugoslavenski ljevičarski totalitarizam, u kojem UDB-a postaje prvi kadrovik. Dakle, težnja je da se hrvatske stranke ili unište ili toliko obezliče, da je svejedno kako se zovu. Poslije toga slijedi velika prijevara velike koalicije: krajnji cilj je da europski šarlatani spoje sve hrvatske stranke u jednu a-nacionalnu besmislicu, u kastu europskih potrčkala zaduženih za rastvaranje Hrvatske.

Naši dečki koji rade na rastvaranju Hrvatske, svi odreda komunisti Jugoslaveni, moraju dobiti sve medije. Potom sve važne političke funkcije. Potom potpunu kontrolu Hrvatske.

Hrvatima se stalno sugerira da im je najbolje da napuste Hrvatsku, koju su kleronacionalisti Hrvati opljačkali (iako je pretvorba prepuna UDB-inih ljudi i komunista!)kako bi se tu napravio prostor za prihvati milijun ili dva izbjeglica, koji će, slučajno, u nekom trenutku doći u ovu lopovsku, siromašnu i bezveznu zemlju! Oni će doći kad europski šarlatani, umreženi sa svjetskim šarlatanima tipa Soroš, narede hrvatskoj vladi da mora primiti tih prvih milijun ili dva izbjeglica! S Istambulskom konvencijom ili bez nje. Svatko je dobrodošao u Hrvatsku osim Hrvata!

Potom će se ta Hrvatska, u kojoj će Hrvati ubrzo postati manjina, utopiti u lokalnu euro-besmislicu, koja će se zvati, recimo, Zapadni Balkan. Ili Kurikularna Jugoslavija. Potom će ta regija postati dio muslimanske Europe, u kojem više neće biti važno tko je tko jer će svi postati lijevi liberalni euro-muslimani! Zbog ovog plana toliko je medijskog bijesa i prema Orbanu i prema Trumpu! Oni se nisu uklopili u matricu poželjnog ludila.

Dakle, svi ovi bizarni i nesuvisli događaji, na prvi pogled nepovezani, ipak pokazuju određenu (suludu!) organiziranost. Naravno, sve rade posve nesposobni ljudi, djeca komunizma i UDB-e, kao lokalni politički komesari (raspoređeni po raznim strankama!), naši dečki na terenu. Iz ludila u koje se gura i Europa i Hrvatska, rodit će se novo društvo na kurikularnoj reformi, koja će biti bazirana na nekom nepostojećem našem jeziku (a ne hrvatskom!), na nekoj nepostojećoj našoj povijesti (a ne hrvatskoj!), s posve nevažnim granicama (jer je sve to naš Zapadni Balkan, naš Regijon (a ne ustaška Hrvatska!). I svi ćemo, opet, ići na naš (a ne hrvatski!)Jadran!                                                                                                                             Za Europu bez Europljana i za Hrvatsku bez Hrvata!

  1. Perić