Mnogi smatraju da je ratifikacijom Istanbulske konvencije u Saboru šef HDZ-a Andrej Plenković platio vrlo visoku cijenu ugrozivši poziciju u vlastitoj stranci, oslabio parlamentarnu većinu, sukobio se s Crkvom te otvorio prostor radikalnoj desnici koju je HDZ dosad uspješno držao na margini političke scene, piše Novi list.

Izazvao je podjelu u HDZ-u

Plenković i Gordan Jandroković od svih u HDZ-u, poglavito od zastupnika, zahtijevali su da formalno podrže Istanbulsku konvenciju, a glasovanje po savjesti nije bilo dopušteno nego se tretiralo kao neposluh. Plenković je negativan stav članova HDZ-a o konvenciji shvaćao kao iskazivanje nepovjerenja njemu osobno, što je to u velikom broju slučajeva doista i bilo.

Uspio je osigurati podršku Predsjedništva, svih županijskih odbora i Kluba zastupnika HDZ-a, ali pritom je platio visoku cijenu: HDZ je danas duboko podijeljena stranka. Malo je tko u njoj zadovoljan. Oni koji su skupili hrabrosti da se suprotstave Plenkoviću ogorčeni su što ih je uopće prisiljavao da daju potporu dokumentu koji doživljavaju štetnim za hrvatsko društvo, a HDZ-ovci koji su bili stegovni razočarani su premijerom, ali i kivni na kolege koje su se odvažile i glasovale protiv Istanbulske konvencije, što su i sami htjeli napraviti. U mnogim je stranačkim organizacijama došlo do tinjajućeg ili čak otvorenog raskola. Plenkovićev autoritet ozbiljno je nagrižen i HDZ temeljito destabiliziran, procjenjuje Novi list.

Razišao se s političkim tajnikom Davorom Stierom

Plenkoviću je Davor Ivo Stier bio desna ruka u kandidaturi za predsjednika HDZ-a. Njih su dvojica u Bruxellesu sklopili pragmatičan politički savez, ali on se, zbog svjetonazorske inkompatibilnosti Plenkovića i Stiera, nije održao niti godinu dana. Plenković je ideološki nedefiniran, a Stier je uvjereni konzervativac. Među njima je puklo kad je Plenković iz Vlade izbacio Most i za koalicijskog partnera uzeo Stieru neprihvatljiv HNS. Stierova je reakcija bila odlazak s mjesta ministra vanjskih poslova. Plenkoviću to nije bilo po volji, ali kad je Stier već tako postupio priželjkivao je da on podnese ostavku i kao politički tajnik HDZ-a. No, Stier to nije učinio kako ne bi izgubio utjecaj na politiku stranke.

“U posljednjih godinu dana Stier u svom uredu u sjedištu HDZ-a nije ukupno proveo ni tri sata”, optužuju ga njegovi protivnici u HDZ-u. Ali, Stier se angažirao na izradi teza za novi statut stranke, pri čemu se dodatno zbližio s Karlom Resslerom, Plenkovićevim savjetnikom koji vodi skupinu koja se time bavi. Nakon što je rezolutno odbio podršku Istanbulskoj konvenciji, i zajedno se s Resslerom zalagao da se zastupnicima omogući slobodno glasovanje o ratifikaciji, Plenković je do kraja prekrižio Stiera. Plenković nije sklon smjeni, pribojavajući se političkih konsekvenci, premda ga dio njegovih ljudi pritišće da povuče taj potez, piše Novi list.

Oslabio parlamentarnu većinu

Odlaskom u opoziciju Hrvoja Zekanovića, izabranog na listi HDZ-a, a zbog otpora Istanbulskoj konvenciji, parlamentarna većina svela se na samo 77 zastupnika, jednog više od potrebnog minimuma. Nije nemoguće da i s takvom tankom većinom Plenković izgura do sljedećih redovnih izbora. Dovoljno je da se razbole dva većinska zastupnika i nema kvoruma. Za ključna glasovanja Plenković može računati na nekog oporbenjaka poput Silvana Hrelje, ali kvorum svakog petka druga je stvar. (…) Zastupnici koji nisu pristali na Plenkovićev diktat u vezi s Istanbulskom konvencijom sada će se osokoliti. Pobunili su se, a neće biti kažnjeni jer su Plenkoviću nužni njihovi glasovi u Saboru. Ta činjenica može kod svih HDZ-ovih zastupnika proizvesti svakakve opasne misli. (…)  Heterogena parlamentarna većina je, dakle, uzdrmana i premijeru će odsad biti teže vladati, piše Novi list.

Sukobio se s Katoličkom crkvom

Za razliku od svojih prethodnika na čelu stranke, Plenkovićevi su roditelji bili dio komunističkog establišmenta, on nije manifestirao svoju vjeru, a u HDZ je ušao tek 2011. godine. Crkva ga je, jer riječ je o HDZ-ovom premijeru, podržavala po nekom automatizmu. HDZ nikad nije bio demokršćanska, ali je crkvena stranka. No, Plenković nije kod klera imao kredit poput svojih prethodnika i zato mu je pozicija mnogo osjetljivija. Upitno je, međutim, hoće li župnici prije izbora govoriti pastvi da na listićima trebaju zaokružiti HDZ, kakav god da jest, jer komunisti su gori. Možda će biti suzdržani, a to već za HDZ predstavlja problem, analizira riječki dnevnik.

Otvorio prostor desnoj političkoj opciji

Nakon propasti HSP-a na parlamentarnim izborima 2007., kad je Sanader sloganom “Glas za HSP je glas za SDP” uništio pravaše, nije se etablirala politička opcija desnija od HDZ-a. Bilo je tek sporadičnih bljeskova. Prilično masovan pokret protiv Istanbulske konvencije sada ima šansu izrasti u respektabilnu političku snagu, sposobnu na izborima osvojiti desetak mandata. (…) Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović bili su na oba prosvjeda, a Hasanbegović je održao i zapažen govor u Saboru protiv Istanbulske konvencije.

Hoće li ova stranka uspjeti pobrati razoračane HDZ-ovce? Pruža im se jedinstvena prilika, pogotovo kad se uzme u obzir da nije isključivo Istanbulska konvencija uzročnik nezadovoljstva unutar HDZ-ovog biračkog korpusa. Nakupilo se dosta toga, što sugeriraju i transparentni i naglasci u govorima na zagrebačkom i splitskom prosvjedu. (…) Tu je i razmrvljena pravaška scena koja opet mašta o ujedinjenju, ali, objektivno, s njima ne treba ozbiljno računati. Realnije je da nastane nešto novo, da borba protiv Istanbulske konvencije iznjedri desnu opciju koja bi konkurirala HDZ-u.

Kako je HDZ politički pokrivao sve od desnog centra do krajnje desnice, u Hrvatskoj nema jakih desničarskih populista po uzoru na Alternativu za Njemačku ili austrijsku Slobodarsku stranku. Uskoro bi se to moglo promijeniti, piše Novi list.

 

M.M.