Ako postoji problem s imenom i prezimenom koji utjelovljuje sve ili barem znatnu većinu hrvatskih političkih, ali i manje političkih tegoba, onda se taj problem, ujedno uzrok i posljedica, zove – Branko Bačić.

Kad je za vrijeme Sanadera postao državni tajnik, bilo je jasno da je HDZ krenuo čudnim putem, što se potvrdilo za vrijeme Jadranke Kosor te Bačić postaje ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Nažalost, što govori sve o hrvatskom pravosuđu, Bačić nije otišao sa svojim stranačkim šefom u Remetinec iako je, prema iskazu USKOK-u ondašnje HDZ-ove blagajnice ministar Branko Bačić sudjelovao u uništenju dokaza o crnim fondovima nakon što je postao glavni tajnik HDZ-a. Isto tako, nitko nije pitao „ministra“ Bačića o učestalim odlascima u Dalmaciju te isplati dnevnica vezanih za putovanja… No, pustimo to, sitni lopovluk i „secikesarstvo“ ćemo već nekako progutati.

Dolazak Branka Bačića na mjesto državnog tajnika pa ministra je svim mladim, obrazovanim, pismenim, čestitim i poštenim ljudima bilo zeleno svjetlo za odlazak iz Hrvatske. Postavljanjem istog čovjeka za šefa kluba zastupnika HDZ-a je stvar dovedena onkraj groteske; Demosten i Ciceron se u grobu okreću nadsvjetlosnom brzinom. Kad se u Saboru „sučele“ Bačić i Maras, teatar apsurda zanijemi.

I kad čovjek pomisli da ljudska glupost nema kraja i da smo došli do ruba, Bačić ode korak dalje. Burno je bilo 10. travnja, tog lijepog nadnevka, na dvosatnoj, dramatičnoj sjednici Kluba zastupnika HDZ-a koja je pokazala da se desetak zastupnika te stranke izjasnilo protiv Istanbulske konvencije. Predsjednik Kluba Branko Bačić, prenose upućeni izvori, prednjačio je u uvjeravanju zastupnika zašto bi HDZ-ovci morali poštovati stranačku stegu. 

– Ulaskom u stranku izgubili ste dio svog suvereniteta. Oni koji će glasati protiv, trebali bi razmisliti o drugim političkim opcijama... nema glasanja po savjesti – ponavljao je Bačić.

Dakle, čovjek ulaskom u stranku gubi dio svojeg suvereniteta. Fantastično! To je revolucionarna politička filozofija i misao kakvu još ljudski umovi nisu iznjedrili. Političke stranke su, prema Branku, tamnice osobnih sloboda pojedinaca. Lenjin i Staljin bi na ovom razmišljanju pozavidjeli. Čini se da je to posljedica što se politička stranka i dalje poistovjećuje s komunističkom partijom.

Zadržimo se na ovoj „genijalnoj“ misli Branka Bačića; čovjek nema suverenitet, država ima suverenitet. Inače, lijepa (i stara) hrvatska riječ za suverenitet jest – vrhovništvo ili korienski: vrhovničtvo. Bačić, također, u svojoj izjavi poistovjećuje državu s čovjekom, a država pa ni stranka, kako reče Plenković, ne može biti talac jednog čovjeka. No, svi s imalo zdrave pameti i temeljnom pismenošću jesu taoci Bačićeve krajnje nepismenosti i notorne gluposti.

No, nije problem u samom Bačiću, već u onima koji ga žele u svojem prisutstvu, koji će ga postaviti na politički položaj, koji će mu dati mogućnost govoriti (?!) u ime najveće i državotvorne (?) hrvatske stranke – Hrvatske demokratske zajednice .

Kažu da je tu gdje je jer je kum Vladimira Šeksa; ma i da je kum Donalda Trumpa, dati Bačiću politički, a napose medijski prostor je neoprostivo. Ionako je znano što „obični“ ljudi misle o hrvatskim političarima, a što li tek misle kad na televiziji ugledaju i čuju Branka Bačića?! Kakvo će mišljenje ljudi steći, ne samo o HDZ-u, nego o državi, o Saboru, o ministarstvima?

Bačićevo postojanje ima naposljetku i dobre strane. Naime, ukoliko postane predmetom analize psihologa Jungove škole, dosta će se razjasniti pojam „arhetipa“ (pralik) u spomenutoj psihologijskoj školi. Isto tako, hrvatski će jezik biti bogatiji za nekoliko novih riječi. Već su neki kolumnisti počeli sa smišljanjem izraza za ljude koji se uvlače u stražnjicu, da ne budemo vulgarni, i tako imamo riječi poput „priguznika“ ili „uguznika“, a kako je hrvatski bogat jezik, mogli bismo skovati i nešto poput „stražar stražnjice“, nije sad bitno čije, Sanadera, Kosor, Plenkovića, Šeksa… što zvuči „plemenito“ poput „čuvara pečata“. Branko Bačić – stražar stražnjice Andreja Plenkovića – zvuči dobro, no što će na to reći Jean-Claude Juncker koji je već pokazao isti interes?

          

Mila Marušić