Prvo je glasovanje o predsjednici Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa pokazalo da vladajuća većina nije baš najstabilnija. Očekivano, to je oporbi bio znak i tako je krenuo napad; stisnuli su predsjednika Vlade glede Istambulske konvencije, znajući da glede tog pitanja u HDZ-u ne postoji jedinstvo. Tako će glasiti objašnjenje “umnih” političkih analitičara.

Predsjednik HDZ-a i Vlade, Andrej Plenković, se spram tog pitanja ponio izrazito anti-demokršćanski, budući međunarodni ugovor glede zaštite žena (spol) poseže za pojmom “rod”, koji veze sa zaštitom žena nema, i time otvara vrata doktrini rodne ideologije u hrvatski pravosudni sustav. Neka ne bude zabune, pojam “rod” već postoji u nekolicini hrvatskih zakona, no ova konvencija (kao i svaki međunarodni ugovor, snage Ustava RH, odnosno jednake pravne snage) otvara nadzakonska vrata tom pojmu kojeg hrvatsko pravosuđe kao cjelina, zapravo, ne poznaje.

U tom je kontekstu zanimljivo istaknuti kako su glasovali eurozastupnici o Strategiji EU o ravnopravnosti žena i muškaraca na raspravi u Europskom parlamentu 09.06.2015. godine u svezi Izvješća Europske komisije, a koje se odnosi na raspravu o Istambulskoj konvenciji. U tom Izvješću, između ostalog, Europski je parlament ponovio zahtjev Komisiji za procjenu mogućnosti pristupanja EU Istambulskoj konvenciji i pokretanje takvog postupka što je prije moguće, kao i promicanje ratifikacije Konvencije od strane država članica kroz novu strategiju i aktivan rad na borbi protiv nasilja nad ženama (spol, a ne rod!) i djevojkama (spol, a ne rod!).

Od ukupno 749 zastupnika Europskog parlamenta, njih 703 je glasovalo, 30 ih nije glasovalo, a 16 zastupnika je bilo odsutno. Za Izvješće je glasovao 341 zastupnik, a protiv izvješća 281. Suzdržanih je bilo 81. Zastupnici iz grupacije EPP-a bijahu podijeljeni pri glasovanju. Njih 135 (61,93%) glasovalo je protiv Izvješća, a 72 (33,03%) glasovali su za Izvješće (Istambulsku konvenciju).

Glede HDZ-ovih zastupnika, svi su iz HDZ-a i Marijana Petir (onda HSS) glasovali protiv Izvješća, a to znači da su glasovali protiv zaključaka o implementaciji Istambulske konvencije.

Što se u međuvremenu promijenilo? Glasovali su Maletić, Plenković, Stier, Petir i Šuica, od kojih su, kako danas vidimo, samo Stier, Maletić i Petir ostali dosljedni. Je li u pitanju Plenkovićeva možebitna kandidatura za predsjednika Europske komisije ili njegovo iskreno uvjerenje da Konvencija predstavlja korak naprijed za hrvatsko društvo? Također, Uz Hrvatsku, Bugarsku i Češku, Istambulsku konvenciju nisu još ratificirale: Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Estonija Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Moldavija, Slovačka, Švicarska, Makedonija, Ukrajina, Cipar, Norveška, Austrija, Njemačka, Malta i „perjanica slobodnog svijeta“ Ujedinjeno Kraljevstvo.

Hrvatski su mediji propustili izvijestiti hrvatsku javnost da je 01. ožujka 2018. godine krenuo novi migrantski val koji broji stotine tisuća. Svakodnevno se prelazi hrvatska granica, i tu dolazimo do zanimljivog dijela Istambulske konvencije, naime u njezinom čl. 60: „Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da se rodno utemeljeno nasilje nad ženama može priznati kao oblik proganjanja u smislu članka 1 a (2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine te kao oblik teške povrede koja zahtijeva supsidijarnu zaštitu. 2. Stranke će osigurati da se rodno osjetljivo tumačenje prida svakoj od osnova iz 20 Konvencije te da se, kad se utvrdi da postoji mogućnost progona po jednoj ili više tih osnova, podnositeljima zahtjeva dodijeli status izbjeglice u skladu s primjenjivim odgovarajućim mehanizmima. 3. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi razvile rodno osjetljive postupke prihvata i usluge za potporu tražiteljima azila, kao i rodno osjetljive smjernice i postupke za azil, uključujući i utvrđivanje statusa izbjeglice te zahtjev za međunarodnu zaštitu.“ U sljedećem, čl. 61. je propisana, pazite sad, zabrana vraćanja i deportacije: „ … Žrtve nasilja nad ženama, kojima je potrebna zaštita, bez obzira na njihov status ili prebivalište, neće biti vraćene ni pod kojim okolnostima (!!!) u bilo koju zemlju u kojoj bi im mogao biti ugrožen život…“

Zanimljiv je, stoga, trenutak kad je Plenković naprasno odlučio ratificirati Konvenciju, makar i pod cijenu raskola u HDZ-u. Ako je migrantski val krenuo 01. ožujka, do kraja će mjeseca glavnina biti na hrvatskoj granici. Istraživački će novinari, ukoliko imaju volje, zasigurno kod migranata naći primjerke Konvencije na arapskom s podcrtanim dijelovima temeljem kojih mogu tražiti azil. Dakle, pritisak o što bržoj ratifikaciji Konvencije nije, kako to mediji predstavljaju došao iznutra (iz oporbe), već izvana. Također, nije naglasak na rodnoj ideologiji ili pojmu roda što ga Konvencija donosi, nego se Konvencijom (pravno) vežu ruke za prihvat migranata, što ni na koji način nije u interesu RH, ali ni većeg dijela Europe.

Poglavlje IX. Konvencije propisuje nadzor na provođenjem odredbi Konvencije. „Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu GREVIO) pratit će provedbu ove Konvencije od strane Stranaka. 2. GREVIO će se sastojati od najmanje 10 članova i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje.“

Konvencija obvezuje stranke da će, osim GREVIO-a, morati pomagati druge građanske i civilne udruge (čitaj: soroščad): „Stranke će osigurati odgovarajuće financijske (!) i ljudske resurse (!) za odgovarajuću primjenu integriranih politika, mjera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilno društvo.“ Inicijalni trošak Konvencije koju narod ne želi iznosi oko milijardu kuna…

Uzevši sve ovo u obzir, nije ni čudo što se Plenković 2015. godine protivio Istambulskoj konvenciji. Uvjeti za napredovanje u europskoj politici je samo promigrantska politika (i naravno, dopuštenje da te tu i tamo netko uhvati za stražnjicu). Berlin, Bruxelles, Pariz, London… već poprimiše izgled Bejruta i Kaira; očiti je cilj predsjednika Vlade i dijela HDZ-a (te ostalih petokolonaša) isto učiniti sa Zagrebom, Splitom i Osijekom. Na nama je hoćemo li to dopustiti!!

        

L. C.