Izjava američke dužnosnice Sue Saarnio i njezina poruka da je projekt izgradnje terminala za ukapljeni plin na otoku Krku jedan od glavnih prioriteta za Hrvatsku i Europu, otklon je od bizantskoga Balkana i usredištenje Hrvatske u inicijativu Baltik-Jadran

U javnoj buci koja se razlijegala Hrvatskom zbog posjeta Zagrebu srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića ostao je gotovo nezamjećen istodobni posjet  posebne izaslanice i koordinatorica za međunarodna energetska pitanja američkog State Departmenta Sue Saarnio Hrvatskoj.

Srbijančev posjet Hrvatskoj s razlogom je izazivao različite otpore. Na diplomatsko-političkoj razini, osim otvaranja uglavnom sekundarnih manjinskih pitanja i ideološkoga promicanja t. zv. govora mržnje te možebitnih mogućnosti hrvatskoga gospodarstva da zaobiđe sankcije i tako, uz srbijansko posredovanje, krene u osvajanje velikoga ruskog tržišta, nismo mogli doznati ništa osim već poznatih i potvrđenih velikosrpskih stajališta, koja su uostalom već ugrađena u novi memorandum.

 Uza sve to, srbijanski su povjesničari po svom tradicionalnom običaju komentirajući odjevnu simboliku Kolinde Grabar Kitarović ustvrdili kako se hrvatska predsjednica odjenula u srpsko ruho, jer je na sebi imala inačicu kaputa sinjskih alkara. A kako je, tvrde umni Srbijanci, Sinjska alka spomen na vitešku pobjedu Srba nad Turcima u Cetinskoj krajini, hrvatska se predsjednica onda neprikladno odjenula, a k tomu i na rukavima navodnom srpskom glagoljicom istaknula još i izvezenu poruku.

 Uz već utvrđeno znanje, političku korist i diplomatska nadmetanja Vučićevim posjetom će, zbog vlastite uloge u realizaciji svoji diplomatskih nastojanja najzadovoljniji biti profesor zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti i publicist Dejan Jović.

 Nu kako je posjet padao na fašnik i završne dane maškara pred nama je vrijeme pokore i čišćenja pa će i budućnost, bez obzira na aktualno uzrujavanje, na kraju pokazati i njegove rezultate.

 Nasuprot srbijanskoj inačici katoličkih mašakara, posjet posebne izaslanice i koordinatorice za međunarodna energetska pitanja američkog State Departmenta Sue Saarnio i njezina poruka da je projekt izgradnje terminala za ukapljeni plin na otoku Krku jedan od glavnih prioriteta za Hrvatsku i Europu, otklon je od bizantskoga Balkana i usredištenje Hrvatske u inicijativu država Baltik-Jadran.

Ocjenom pak kako su "infrastrukturni projekti ključni za otvorena i pristupačna energetska tržišta koja zagovara SAD" te naglašavanje kako je "energetika usko povezana s prosperitetom i gospodarskim rastom" Saarnio je neposredno uputila i poruku hrvatskom gospodarstvu da napokon krene na sebi kompatibilno srednjoeuropsko tržište, koje čine države na uspravnici Baltik-Jadran.

Gospođa Saarnio pohvalila je doduše Bruxelles zbog financijske potpore projektu LNG terminala na Krku, ali je predbacila Berlinu i Bruxellesu zbog poticanja izgradnje ruskoga plinovoda Sjeverni tok 2, dok istodobno na političkoj razini ova dva središta moći promiču potrebu za energetskom neovisnošću.

 Takvim političkim licemjerjem dovode u pitanje neovisnost Poljske i baltičkih zemalja, koje zdušno promiču europsku energetsku neovisnost, što dovodi do silnih podjela među državama unutar same Europske unije.

 U kontekstu energetske neovisnosti valja gledati i na poruku američkoga veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta, koji zbog sve snažnijega ruskog utjecaja na Balkanu, a posebice u Srbiji i Republici Srpskoj,  smatra kako bi bila pogrješka da ruske naftne kompanije preuzmu većinski udjel u hrvatskoj kompaniji Ini.

 Znatnije prodiranje srbijanskoga interesa prema zapadu s osloncem na Republiku Srpsku u BiH te srpsku manjinu u Hrvatskoj proširilo bi ne samo područje prevlasti Beograda nego i snažan utjecaj Rusije na Hrvatsku.

 Time bi, nakon što su uspostavljene iznimno jake veze Ljubljane i Moskve, prostor istočne jadranske obale praktično bio pod ruskim nadzorom.

 U tom geopolitičkom nadmetanju snaga Hrvatska ima posebno važnu ulogu. Ta se uloga može učvrstiti jedino potporom opstanku Hrvata u BiH, za što je preduvjet izmjena sadašnjega izbornog zakona u BiH, kako bi Hrvati mogli sami sebi birati političke zastupnike, a ne kao dosad, da im to nameću Bošnjaci.

 Uz potporu hercegbosanskim Hrvatima posebno je važna suradnja Hrvatske i nove članice NATO saveza Crne Gore, što je dobro poznato i hrvatskim saveznicima.

 

Ivan Svićušić