Da je Aleksandar Vučić homoseksualac, šaputa već nekoliko godina cijela Srbija, a otkako je “deklarisana” lezbijka Ana Brnabić postala predsjednica srbijanske vlade, sve je više onih koji s time otvoreno izlaze u javnost.

Vučićev bivši suradnik i član SNS-a, Đorđe Višekruna, jedan je od navodnih Vučićevih ljubavnika koji je o tomu otvoreno progovorio u emisiji “Balkan info”, što je srbijanska inačica hrvatske emisije “Bujica”. Isto je potvrdio srbijanski novinar Milovan Brkić, koji je tijekom novinarske karijere tužen preko 700 puta, međutim, izgubio je samo jedan spor. Nadalje, po Srbiji se može čuti da je cjelokupni srbijanski državni vrh homoseksualne orijentacije od srbijanskog ministra obrane i Vučićevog dežurnog huškača Aleksandra Vulina do ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića. Vučićeva Srpska napredna stranka je očito zaista napredna.

Nažalost, u Hrvatskoj nije mnogo drukčije. Hrvatska je nedavno za generalnog konzula Republike Hrvatske u SAD-u imenovala Borisa Blažekovića propalog gostioničara i šofera po obrazovanju, poznatog po borbi za prava homoseksualaca i osobe iznimno bliske Vesni Pusić. Blažeković je i nekoliko godina živio i radio u Milanu.

Milansku „vezu“ navodno ima i splitski gradonačelnik Krstulović-Opara, kojega je Željko Kerum optužio za, blago rečeno, nedolično ponašanje u Milanu. Tu je i kompletno vodstvo HNS-a, na čelu sa Ivanom Vrdoljakom, koje ima obilno iskustvo sudjelovanja na gay pridovima.

O tomu kakvo je stanje u hrvatskoj diplomaciji, odnosno ljudi kojih sklonosti čine dominantan kadar u ministarstvu vanjskih poslova, kao i što rade po briselskim uredima, konzulatima i inim diplomatskim predstavništvima vidjeli smo na snimci kad šef Europske komisije Jean-Claude Juncker hrvatskog predsjednika vlade štipa za stražnjicu. Početkom veljače, nakon Plenkovićevog govora u europskom parlamentu, Juncker je poručio da im, u Bruxellesu, Plenković nedostaje. Iz Europske su komisije najavili raspored Jean-Claude Junckera za sljedeći tjedan, iz kojeg je vidljivo da mu je u srijedu, 14. veljače na Valentinovo, u planu radni ručak s hrvatskim premijerom.

Ono što je u Srbiji cijeli državni vrh, u Hrvatskoj je zasad, čini se, ograničeno samo na ministarstvo vanjskih poslova, odnosno cjelokupnu hrvatsku diplomaciju, što objašnjava štošta, počev od Ive Sanadera do Mate Granića. Kako se u svemu tome snalaze „tvrdi“ („hard“) desničari poput Mire Kovača ili Davora Stiera, trebalo bi ih priupitati.

No, eto možebitnog objašnjenja uškopljenosti hrvatske diplomacije kojoj svjedočimo od smrti prvog (i jedinog) hrvatskog predsjednika. Budući baš ti i takvi vode državu, time se također objašnjava odsutstvo konzervativizma u trenutnoj vladi, odnosno HDZ-u i HNS-u, te sklonost „progresivizmu“ i onoj „naprednosti“ koju je, primjerice, Aleksandar Vučić znatno temeljitije integrirao u svoju stranku (i državu).

Na koncu, ovaj je članak satiričnog karaktera čak i u onom dijelu u kojem se iznose ili insinuiraju činjenice.

 

Mila Marušić