Most bi, barem onaj Andrićev, trebao predstavljati nešto stalno, postojano, arhitektonski zahvat koji će spajati ljude i povezivati ih. Novonastala politička grupacija, iako nazvani MOST, predstavlja potpunu suprotnost drinskoj “ćupriji”; malo koja je politička pozornica svjedočila toliko destruktivnoj, uvjetno rečeno stranci.

U dvije su godine mostaši obnašali vlast dva puta – oba puta su p(r)otjerani od strane većeg partnera t.j. HDZ-a; a u svijetu u kojem ne postoje slučajnosti, dvaput ima aksiomsku snagu.

Politički se amaterizam mostaša mogao tolerirati pola godine, čak i godinu dana (ako smo vrlo blagonakloni!), međutim, obazremo li se s naknadom pameću na političku povijest i “dejstvovanje” MOST-a, odnosno “melting pot” bizarnih likova koji ga čine, od alkarskog momka Mire Bulja do bivše PGS-ovke Ines Strenja-Linić, povezanih metkovićanskim dvojcem, uočavamo obrazac, jer, iako kaotični, ljudi ipak ostaju ljudi.

>>

Tragedija počinje kad se pojmovi otmu kontroli: mediji su beskrajno tupili o protestnim glasovima koje je dobio MOST (naravno, za potrebe razbijanja ondašnjeg HDZ-a), no sam se MOST pretvorio u protestnu stranku t.j. parodiju iste. Pritom ih ne valja brkati s anarhističnim Živim zidom, čija je svjetonazorska platforma suluda, ali zdrava za demokraciju. MOST nije samo antistranka, oni su “anti protiv” stranka; oni su protiv svega, ali ujedno i protiv toga da su protiv svega, čime su ujedno protiv sebe, ali se tomu protive, pritom se protiveći tom protivljenju protivljenja – njihovu dijalektiku ne bi raspetljao ni Hegel…

Podsjetimo protiv čega/koga bijahu, odnosno jesu protiv: toga da su u vladi, toga da nisu u vladi, odabira ustavnih sudaca, neodabira ustavnih sudaca, “lex Agrokora”, “lex šerifa”, prodaje INA-e, otkupa INA-e, Karamarka, Milanovića, Plenkovića, Bernardića, Sberbanke, Knighthead fonda, Todorića, Ramljaka, Tuđmana, Tita, Rusa, Amerikanaca, EU, Jugoslavije… U naravi je ljudskog (raz)uma (ukoliko konkretni slučaj dopušta) bilo što reducirati na dvije temeljne mogućnosti. Binarnim jezikom informatičara – 0 ili 1 – MOST je protiv oboje, što je, osim nemoguće, tragikomično.

U svem tom njihovom protivljenju, u jednome su vrlo dosljedni - HDZ je u koaliciji s MOST-om u pregovorima pristao na moratorij na gradnju TE na ugljen u Plominu, što je potvrdio Slaven Dobrović dok je bio ministar. Isto je s TE Ploče, za koju je Petrov 2014. godine kazao da je „monstrum“, a Vlaho Orepić, bivši podoficir JNA, je višegodišnji aktivist protiv spomenute izgradnje. Miro Bulj sad diže galamu, uz potporu cijelog MOST-a, protiv izgradnje TE Peruća. Zaustavljen je projekt izgradnje elektrane na rijeci Ombli kraj Dubrovnika. Sve u svemu, MOST je žestoko protiv energetskog suvereniteta Hrvatske; njihov je cilj da Republika Hrvatska nema vlastitu energiju, plin i struju, već da glede toga mora ovisiti o drugim državama, odnosno proizvođačima i nakupcima energenata.

U slučaju neke oveće nepogode, rata ili druge krizne situacije, odnosno nekakvog incidenta, Hrvatska je na koljenima, bez struje, odnosno bez ičega jer se ne može osloniti na vlastitu proizvodnju. Ljudi su previše razmaženi; električnu struju uzimaju zdravo za gotovo, a problemi nastaju kad pojedini kvartovi većih gradova ostanu par sati bez struje – što bi se dogodilo kad bi većina Hrvatske ostala, primjerice, u takvom kriznom stanju, bez struje na mjesec dana?

>>

MOST je zapravo stranka zelenih, poput nepostojećeg Oraha Mirele Holy, te iz dana u dan pokazuju, da, iako tvrdi poput oraha, izvana jesu zeleni, a iznutra crveni. No, zeleni imaju i drugi problem, a to je onaj identitetske t.j. psihologijske naravi. Pokreti zelenih, diljem Europe i svijeta, jesu pokreti sastavljeni od ljudi proizašlih iz miješanih brakova. U Njemačkoj primjerice, potomak Kurda i Njemice, nije ni jedno ni drugo, pa se politički izjašnjava kao zeleni. U Engleskoj je to slučaj s djecom Engleza i Pakistanaca, u Francuskoj s djecom Francuza i Alžiraca, a u Hrvatskoj Hrvata i nehrvata. Osoba iz miješanog braka ne može zauzeti ni konzervativni ni „liberalni“ stav jer jedan isključuje drugi, odnosno time bi zanijekali jednog od roditelja, pa onda staju u obranu pasa, mačaka, kukuruza, šljiva, algi, paprati, euglene ili molekula kisika. Božo Petrov bi, budući da je psihijatar, ovaj fenomen mnogo bolje objasnio od nas laika.

Dakle, u svem političkom amaterizmu, ludilu i jednom neviđenom anarhizmu, MOST se, barem svojim postupcima na političkoj pozornici pozicionira izrazito lijevo, odnosno na položaje zelenih. Prirodu treba čuvati, kao i životinje, no ako su naprednije zemlje iznašle način kako istovremeno čuvati okoliš, a istovremeno stvoriti energetsku bazu i mrežu, onda valjda isto može i Hrvatska.

Baza se (auto)destruktivnih mostaša nalazi u dolini Neretve. Ukoliko nastave opstruirati energetsku neovisnost Republike Hrvatske, MOST iz Neretve će završiti kao i most na Neretvi ’43. godine, no bez propagandne filmske adaptacije. Prisjećajući se rezultata posljednjih lokalnih  izbora u Metkoviću, čini se da je taj proces već počeo...!

 

Josip Gajski