Od 2000. do 2015. godine Hrvatskom vladaše trostruki izdajnici, kako predsjednici, tako i vlade: izdajnici Hrvata u Hrvatskoj, izdajnici Hrvata u iseljeništvu i, možda najgore, izdajnici Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Kontinuitet izdajničke politike spram Hrvata u BiH, međutim, temelje vuče u t. zv. avnojevskim političkim odlukama i avnojevskim granicama SR Hrvatske; Hrvatskoj je svojedobno otet Srijem i Vojvodina (Srbija se znatno proširila) te je stvorena federalna jedinica BiH kao samosvojna jugoslavenska republika, odnosno republika svih naroda i narodnosti, t.j. ničija republika kao jezgra socijalističke Jugoslavije. Hrvati bivaju tjerani iz svojih stoljetnih ognjišta, a planski se doseljavaju Srbi. Isto se događa danas, s elementom kojeg komunisti (bezbožnici) nisu mogli predvidjeti – fiktivnoj narodnosti temeljenoj na islamskoj vjeroispovijesti, danas većini u BiH. Velika je ironija što su danas najbrojniji u BiH upravo – Hrvati – islamske vjeroispovijesti.

Zanemarivanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini počinje “trećejanuarskom” vladavinom Račana i Mesića. Potonji, sramota Hrvatske, iako više nije predsjednik, nastavlja sa svojom politikom na štetu Hrvata u BiH, te je trenutno najveći zagovornik bosanskog ekstremizma, odnosno islamskog radikalizma, izraslog iz nepostojeće narodnosti omogućene ’45. godine.

Lažni ustaša Stjepan Mesić tako putuje po BiH i gostuje po lokalnim televizijama gdje propovijeda “bratstvo i jedinstvo u malom” i teze o navodnom dogovoru u Karađorđevu, zagovarajući unitarnu Bosnu i Hercegovinu te njezin ulazak u EU. Gostovao je na Federalnoj televiziji u Dnevniku D, gdje je sažeto iznio sve svoje jugoslavenske, odnosno džihadističke teze, na izravnu štetu kako Hrvata u Hrvatskoj, tako i Hrvata u BiH.

Prvo je krenulo s klasičnom udbaškom podvalom o Karađorđevu iz 90-ih godina, poistovjećujući Tuđmana i Miloševića, odnosno HR Herceg-Bosnu izjednačujući s t. zv. Republikom Srpskom. Predjednicu Grabar-Kitarović je nazvao “proustaškom” glavom, a posebno joj se zamjera izjava o 10 000 islamskih ekstremista diljem Bosne i Hercegovine. "Divanio" je Mesić i o popuštanju zahtjevima susjeda, uključujući i zahtjevima vrha SDA oko izgradnje Pelješkog mosta a posebno se okomio na HOS, budući je njihov cilj u Domovinskom ratu bio braniti Hrvatsku u predavnojevskim granicama. Zato je očito bilo važno u božićni Ustav RH unijeti odredbu o državnoj suverenosti izraženoj nasuprot (!) proglašenju NDH, kako bi Hrvatska zauvijek izgubila bilo kakvo polaganje prava na svoj stoljetni teritorij. Neka se samo pogleda koje su granice Banovine Hrvatske priznate od strane četnika u prvoj Jugoslaviji i svima će sve biti jasno.

Milorad Dodik, uz potporu Beograda, otvoreno djeluje na mirnoj dezintegraciji BiH te pripojenju Republike Srpske Srbiji, što je posljednjom izjavom i potvrdio. S jedne strane, Hrvati će isprva na to burno reagirati, no, kad se sagleda da se od 1918. do 1990. sustavno i revno protjeruje Hrvate iz Bosne i Hercegovine te se u njihova ognjišta naseljavaju Srbi i Bošnjaci, jednostavno se suočavamo s činjenicom da Srbi svoj nacionalni interes ostvaruju praktički skoro cijelo stoljeće, dok mi s druge strane ne poduzimamo ništa. U tom smislu, ne bismo bili ni prvi ni posljednji narod koji je slijedom povijesnih silnica i okolnosti izgubio; takav je poraz potrebno priznati i okrenuti se budućnosti te sačuvati ono što imamo, a Hrvate u, ne više velikom, ali i dalje značajnom dijelu BiH i dalje imamo te je dužnost svakog hrvatskog političara njih zaštititi.

Stoga, Milorada Dodika ne smijemo označiti kao neprijatelja (doduše ni kao prijatelja), no njegovu politiku moramo razumijeti kao legitimnu politiku legitimnog naroda koji stremi svojim nacionalnim interesima. Mesić se, pak, zajednom s dinastijom Izetbegović, i dalje drži tlapnji izraženih na sjednicama AVNOJ-a, u međuvremenu protkanih neoosmanskim težnjama i (radikalnom) islamizacijom. Radi li se o staračkoj sentimentalnosti ili o potpunom nerazumijevanju (geo)politike u Mesićevu slučaju, posve je nevažno. Povijest nas uči da, kad se fikcija i zafrkancija s tako ozbiljnim stvarima otme kontroli, sve završi vrlo, vrlo krvavo, napose kad je upleten radikalni  islamizam.

Razumije li Mesić da on putuje svijetom i zastupa Izetbegovićev radikalni islamizam? Vjerojatno ne, ali je sigurno svjestan da kao bivša dvostruka predsjednička sramota Hrvata, Gadafijev prijatelj i haški krivokletnik, njegove riječi i stavovi nose određenu težinu, ali i odgovornost. Kazneno djelo veleizdaje još nije brisano iz Kaznenog zakona, a Cvitan ne će dovijeka ravnati DORH-om, stoga bolje na vrijeme stati, pa se možda zaboravi…

 

L. C.