U određenim se kuloarima upravo Đuro Sessa spominje kao vrlo izvjestan nasljednik Branka Hrvatina. Međutim, u javnosti je isti poznat po istupima kojima brani protuzakonite i sulude odluke te postupke raznih svojih kolega, ali, što je važnije, spašava iste u vrlo rijetkim stegovnim postupcima nad sucima. Istovremeno, isti se protivi sigurnosnim provjerama kandidata za suce.

Jedna od hrvatskih posebnosti svakako je činjenica da se Udruga hrvatskih sudaca (UHS), svojevremeno, otvoreno izjasnila protiv sigurnosnih provjera kandidata za suce odbacujući tako mogućnosti da sigurnosno-obavještajni aparat, izravno ili neizravno, određuje tko može biti sudac.

-Hrvatski su suci zabrinuti glede kriterija te se pitaju hoće li biti dovoljno da su im članovi obitelji osuđeni, nepoćudno žive, imaju 'neprihvatljive' političke stavove ili 'sumnjivo' podrijetlo - zapitali su se iz Udruge hrvatskih sudaca (UHS u primjedbama na Nacrt Zakona o Državnom sudbenom vijeću.

Podsjećanja radi, Stipe Petrina je 2016. godine upozorio da je "sudbena vlast u Hrvatskoj uzrok svog zla u posljednjih 25 godina" te dodao da suce i sudove smatra najvećom koruptivnom zaprjekom u djelovanju pravne države. Time je Petrina pogodio „u sridu“, jer, kad bi hrvatsko sudstvo doista bilo neovisno, kad bi imali suce kakve imaju Englezi, Nijemci ili Švicarci, država bi bila u mnogo boljem stanju te nijedna društvena skupina ne bi mogla raditi to što radi, od političara, gospodarstvenika pa nadalje.

Upravo tomu smjera novi Zakon o Državnom sudbenom vijeću, jer, suci prije svega, ne mogu biti oni koji su obnašali sudsku vlast u bivšoj totalitarnoj i partijskoj državi. Također, ne mogu biti „prijateljevati“ s kim hoće te moraju imati dobar i neokaljan image u svakom smislu. Na Zapadu je potpuno nezamislivo da se suci i primjerice, odvjetnici, okupljaju, piju kavu, ručaju ili općenito nalaze na istim mjestima – u Hrvatskoj je to standard i svakodnevnica, a onda im se pridružuju političari, poduzetnici i ostali „uglednici“. Stoga, prema određenim prosudbama, 60% presuda se doslovno dogovara na takvim kavama i sastancima, i eto, baš zato bi suci trebali proći temeljitu sigurnosnu provjeru.

Uzmimo kao primjer suca Vrhovnog suda Đuru Sessu, bivšeg predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, koja se otvoreno suprotstavila sigurnosnoj provjeri svojih članova. U određenim se kuloarima upravo Sessa spominje i kao vrlo izvjestan nasljednik Branka Hrvatina, a u javnosti je poznat po istupima kojim brani protuzakonite i sulude odluke te postupke raznih svojih kolega, ali, što je važnije, spašava iste u vrlo rijetkim stegovnim postupcima nad sucima.

Međutim, Sessa ja za Novi list 2010. godine izjavio kako “u Hrvatskoj sudačke pristranosti gotovo i nema i to iz razloga jer postoje vrlo jasni mehanizmi koji strankama u postupcima daju pravo da reagiraju na bilo kakvo pojavljivanje eventualne pristranosti.“

Već pola godine hrvatska javnost svjedoči ogromnoj galami glede sudbine Agrokora; svi su zabrinuti za radna mjesta, ekonomiju, gospodarstvo i t. d. Žalosno je što ni jedan novinar nije napisao stvarnu ulogu Agrokora u hrvatskome društvu i državi; Agrokor je ogroman novčani „fond“ za kojim su posezali i posežu svi, od novinara, preko sudaca, do farmaceuta, političara, odvjetnika, do tajnica, kad ih se „nagrađuje“ za poželjno ponašanje.

Sudeći prema dostupnim informacijama, Đuro Sessa je u svojoj imovinskoj kartici ''zaboravio'' navesti pola milijuna kuna (samo njegov dio) koje mu je isplatio Agrokor za zemlju u dubrovačkom Gružu koja je njegovu djedu i imenjaku Đuri Sessi oduzeta od strane jugoslavenskih vlasti. Tu je imovinu, sudeći prema dostupnim informacijama, Ured za imovinsko-pravne poslove RH 3. listopada 2000. procijenio na 11.500 kuna. Ivica Todorić je za to dao sveukupno 2 milijuna kuna, odnosno 173 (!) puta više od službene procjene.

Dobro obavješteni izvori u sudačkim krugovima tvrde da je tim iznosom Sossa nagrađen (između ostaloga) "zbog svojih „zasluga“;  2007. godine. Riječ je navodno o protuzakonitom preinačenju rješenja Općinskog suda, koji je s razlogom odbijen upis Zagrebačke banke na nekretninu u Paromlinskoj ulici".

-Dok je bio predsjednik Općinskog suda u Zagrebu, napravljena je velika pljačka brojnih nekretnina u Zagrebu, pod njegovim budnim okom kao stručnjaka za zemljišnoknjižno pravo. Protuzakonito su i bez ikakvog ugovora o prodaji otete nekretnine u vlasništvu građana iz bivših republika te je upisano pravo vlasništva nad tim nekretninama, što najbolje ocrtava primjer Hrvatskog nogometnog saveza koji protuzakonito prisvojio zgradu u vlasništvu „Genexa“ u Rusanovoj ulici - navode insiderski izvori bliski vrhu pravosudne vlasti.

Uvidom na stranice Vrhovnog suda Republike Hrvatske može se vidjeti podatak da je Đuro Sessa dvije godine bio sudac Županijskog suda, a istovremeno predsjednik Općinskog, odnosno sudac Općinskog suda, što bi trebalo biti nemoguće, ali eto, sve je moguće.

Čast iznimkama, ali, Đuro Sessa je nažalost ogledan primjerak suca u Hrvatskoj, i zato je hrvatsko društvo tu gdje je. Stoga, treba podržati izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću, jer bi suci morali prolaziti sigurnosne provjere kako bi primjeri poput Sesse nikad ne bi, i unatoč lobiranjima određenih interesnih krugova, bili izgledni kandidat za čelno mjesto Vrhovnog suda.

 

Josip Gajski

Share
0