Kao što se i predviđalo, HDZ je na lokalnim i područnim izborima doživio svojevrsni debakl. Iako je zadržao stare utvrde kao što su Zadar, Gospić ili Vukovar, što nije teško ako su kvalitetni ljudi na čelu tih gradova (a jesu), te se kampanja u tim i sličnim gradovima i općinama svodila na to da lokalni kandidati HDZ-a uvjeravaju svoje birače i glasače da nemaju veze s potezima koje vuče trenutna vlada na čelu s Plenkovićem. I njihovi su im sugrađani povjerovali i dali glasove; s punim pravom.

S druge strane, HDZ je u potpunosti potopljen u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, dok je u Splitu doživio (i doživjet će) poraz od Keruma u drugom krugu. Totalni neuspjeh Ivane Šojat, Kristjana Staničića i Drage Prgometa pokazatelji su da politika Andreja Plenkovića, koja se prije svega ogledala u odabiru ministrica Obuljen i Dalić, Božinovićevom kadriranju, revitalizaciji Vladimira Šeksa i njegovih struktura, rušenju vlade s MOST-om i okretanjem Pupovcu, HNS-u, Krešimiru Beljaku i ostalim nevjerodostojnim skupinama.

Nelogični postupci kao što su otkup INA-e s najavom prodaje HEP-a, kontroverzno spašavanje Agrokora, beskičmenjačko ponašanje spram svake naredbe iz EU, ne mijenjanje SDP-ovih kadrova iz diplomacije te javnih poduzeća, jalovost spram laži o Jasenovcu, zabrani Thompsonova koncerta… prepoznati su kao takvi upravo gdje se Plenkovićev i Šeksov (novi) kadar kandidirao. Za jednog Ivana Penavu u Vukovaru znamo da je bio tu prije Plenkovića i da će biti poslije, no za spomenute (Šojat, Staničić, Prgomet) u velikim gradovima nije baš tako – i zato je završilo kako je završilo – potopom. Neki će reći da je HDZ dobio Dubrovnik (jer se Vlahušić nije mogao kandidirati!), ali je isto tako izgubio Knin.

Plenkoviću i njegovim suradnicima, neuvjerljivim demokršćanima s diplomatskim putovnicama je ovo svojevrsna poruka da krene prema novim parlamentarnim izborima, ali, što je još važnije, moraju raspisati unutarstranačke izbore prije parlamentarnih – kako bi se stranka preustrojila – i kako bi bio izabran novi čelnik koji će znati prepoznati bilo vlastitog naroda.

No, tko god ima vlast, ne pušta je lako. A pogotovo je ne će pustiti oni koji u vrijeme Karamarka nisu imali vlast: Gregurić, Valentić, Božinović i Šeks i mreže oslonjene na njih. Sad će duboka država krenuti: Plenković je kazao da je “Hrvatska sve plavija”, podržavat će ga mediji i njihovi analitičari; već je Davor Gjenero izjavio da je “Plenkovićev HDZ najveći pobjednik izbora”, isticat će se pobjede u županijama i dalje redom. Nad Prgometovim porazom ne treba likovati; taj je čovjek toliko ohol, arogantan i tašt da je zaista mislio kako će, nakon što je promijenio nekoliko stranaka, popljuvao ikone hrvatske nacionalne politike, osudio “Hod za život”, između ostaloga, ostvariti dobar rezultat; toliki poraz je dovoljna kazna. Zagrebački potop će se gurati pod tepih i svi će se nakon takvog razvoja događaja praviti blesavi.

Ovi su izbori trebali biti velika pobjeda, jer, ako se pogleda konkurencija, što ostaje? Bernardićev SDP je u rasulu, HNS je stranka statističke pogreške, Živi zid je skupina provaljenih diletanata i anarhista, IDS ne postoji izvan Istre, a MOST je zapravo ostvario dobar rezultat, pogotovo uzevši u obzir da nemaju potporu ni ljevice ni desnice. Najveći pobjednici izbora su nezavisni kandidati: Bandić (Zagreb), Kerum (Split), Vrkić (Osijek), Čehok (Varaždin) i Burić (Rijeka), što znači da ih je bez stranačke infrastrukture i ostalih pogodnosti većih stranaka, lokalna sredina prepoznala kao vjerodostojne, za razliku od nekih koji su uporabu te riječi doveli do smijurije.

Uvijek može gore, no, bolje od ovoga je svakako trebalo ili pak, moralo biti. Ukoliko se ovakva (nevjerodostojna) politika nastavi, HDZ će kroz 20 godina, što se čini dugo, ali nije, prestati postojati i biti uopće relevantan politički faktor. Još jednog Sanadera ne će preživjeti, stoga, a sve se više čini da ide u tom smjeru…

      

Josip Gajski

Share
0