Svako se malo na hrvatskim televizijskim programima pojavi nekakva humanitarna akcija u kojoj se gledatelje moli da slanjem SMS poruke doniraju novac teško oboljelim osobama čije bolesti hrvatsko zdravstvo ne umije ili ne može liječiti.

Ljudi dobra srca šalju i pomažu te ništa ne dobivaju zauzvrat osim saznanja da su pomogli unserećenim ljudima. Ne bi li, ipak, bilo bolje kad bi takve slučajeve financirala država, a da ljudi šalju SMS poruke kojima se uplaćuje u državni proračun, od čega će ministri i saborski zastupnici primati plaće? Ako rade u interesu naroda i izvršavaju ono što su obećali i općenito ako su čestiti i pošteni ljudi, imali bi veće plaće no što ih sad imaju, a ako su nevjerodostojni licemjeri…

U takvom bi sustavu vrlo loše prošao ministar zdravstva Milan Kujundžić. Kao i njegov ađutant Prgomet na unutarstranačkim izborima u HDZ-u unutar nekoliko godina, taj liječnički duo se nakon odlaska iz stranke u nju opet vratio i nikad im nije bilo bolje; jedan ministar, a drugi kandidat za gradonačelnika Zagreba. Hrvatska je jedina država u kojoj se nagrađuje nedosljednost i promjena tabora, što više, to bolje.

Za razliku od Prgometa, koji je putovanjem kroz vrijeme stekao prvo magisterij pa diplomu pa doktorat, odradio specijalizaciju (radeći puno radno vrijeme) te odratovao 4 godine istovremeno uza sve navedeno, Kujundžić je, osim u profesorskoj i liječničkoj karijeri, uspješan i u građevini, odnosno poslu s nekretninama. Sve su nejasnoće i svi podatci izašli u javnost (kao i u slučaju Prgometa) za vrijeme prošlih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, no, lijeva se medijska falanga na njih ne osvrće, odnosno trenutni se HDZ uopće ne napada zbog toga i suludih personalnih poteza (kao i za vrijeme Sanadera). Imajući u vidu predstojeću rekonstrukciju vlade, nije na odmet ponoviti i kazati štogod o ministru zdravstva.

Kujundžić u HDZ ulazi (kao i mnogi) tek ’92. godine, kad je shvatio da HDZ-ovci na čelu s Tuđmanom ne će biti uhićeni i pozatvarani, već će pobijediti. Dotad je bio uz Koaliciju narodnog sporazuma. On također često ističe svoj ratni put, o kojemu nitko ne zna ništa. Prvo je kazao da je bio u sanitetu, međutim, ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang to opovrgava, pa je izjavio da je bio u Vukovaru, no Vesna Bosanac ga je prvi pu upoznala 2004. godine.

Uvidom u Kujundžićevu imovinsku karticu, koja je od stupanja na mjesto ministra malo podebljana, saznajem da je vlasnik 6 apartmana na Pagu, vile u Imotskom, zagrebačkom Markuševcu i Malešnici te 5 urbanih vila u sv. Klari. Bogastvo nije grijeh, no ako se stječe kao što ga stječe “kralj Istre” Ivan Jakovčić, onda jest, ne samo grijeh, nego i moguće kazneno djelo.

Prvo pomoćnik ministra zdravstva prve Sanaderove vlade, a potom osam godina ravnatelj bolnice Dubrava, Kujundžić je očito spojio hrvatsku inačicu ugodnog s korisnim – poslovno s privatnim. Naime, kao ravnatelj Dubrave navodno je namještao natječaj za poduzeće “Olympus d.o.o.” u višemilijunskim nabavama, da bi potom s vlasnikom tog poduzeća, Nevenom Mrkšom njegova supruga Tatjana Kujudnžić, izgradila dvije vile blizanke u Markuševcu. Iako je sa svim tim izađeno u javnost 2008. godine, čak je i ondašnji ministar zdravstva Danko Milinović pozvao na istragu, Kujundžića su štitili Bajić i Sanader, a danas to valjda čini Cvitan.

Spomenutu je vilu u Markuševcu, sudeći prema raspoloživim saznanjima, gradilo poduzeće u vlasništvu Ante Komljenovića, koji je ubrzo postao poslovni partner Kujundžićeve supruge te su zajedno izgradili 5 vila u sv. Klari. Sklopljen je ugovor o ortaštvu u kojem je Komljenoviću nametnuto (!) manjinskih 40%, a da stvar bude gora, Kujundžić je uspio nadmudriti Komljenovića za više od milijun kuna, odnosno za toliko ga je navodno oštetio te pokušao izgurati iz posla pa je sve završilo na sudu i još traje.

Andrej Plenković nije znao za stanje u Agrokoru, nije znao za kriminal u HAVC-u kojim je tada ravnala njegova ministrica Obuljen, pa valjda nije znao za Kujundžićev građevinski i braniteljski “nestašluk”. Ako je neznanje sjaj, Plenković je sjajan čovjek, no sada zna pa će možda o tomu morati voditi računa pri rekonstrukciji vlade.

          

Josip Gajski