Aferom “Dnevnice” čiji je glavni akter bivši šef Milanovićevog kabineta Tomislav Saucha, prikladno se pojavila kad se sva dubina HAVC-ovog kriminala i kontroverznih postupaka Pave Barišića javno objelodanila, a glavni  odgovornih je dvoje ministara u Vladi Andreja Plenkovića i netransparentni krugovi povezani s njima.

Sporazumom HDZ-SDP odlučeno je – neka visi Saucha – no on je odlučio povući i ostale sa sobom. I gle čuda, baš kad se u cijeloj priči s dnevnicama pojavila tajnica Sandra Zeljko, rodbinski i politički vezana za strukture koje su pokušale zaštiti udbaške šefove Perkovića i Mustaća, eto Agrokora u problemima.

>>

Prije prijelaza na bit stvari glede Agrokora, potrebno je kazati da u Hrvatskoj žive ljudi čiji umovi nisu inficirani sovjetizmom i boljševizmom. Takvim se ljudima ne može prodati priča, koja se u “mainstream” medijima uporno podvaljuje zbunjenom puku, da je za svaki veliki skandal, protuzakonitost i kriminal odgovoran isključivo jedan čovjek. Za HAVC tvrde da je odgovoran bivši ravnatelj Hrvoje Hribar, za “Dnenice” je kao isključivi krivac predstavljen Saucha, za anomalije u znanosti mediji i ljevičari na desnici i desničari na ljevici okrivljuju Ivicu Đikića, a za Agrokor, eto, pored toliko desetaka tisuća zaposlenih – odgovoran je isključivo Todorić. U svakom slučaju, prodavatelji magle i krojači javnog mnijenja u Hrvata moraju prestati vrijeđati intiligenciju, razum i obrazovanje vlastita naroda.

Todorić je, prije svega, neomiljen, jer je bogat. Uskogrudna malograđanština mrzi sve što je uspješno, što je posljedica polustoljetnog odgoja pod srpom i čekićem. Drugo, ukoliko je Todorić zaista ratni profiter, onda nema brige, jer takva kaznena djela ne zastarijevaju, pa će ga kad tad stići pravosuđe, koliko god ga Cvitan i Bajić usporavali. Treće, nad ogromnim sustavima ne može isključivo moć imati samo jedan čovjek; ako takvu moć nisu imali rimski carevi i feudalni monarsi, onda je ne može imati ni jedan Todorić.

Loše poslovanje Agrokora ima svoje posljedice: manjak prihoda, enormno zaduživanje, zatvaranje podružnica, otpuštanje radne snage i naposljetku – stečaj, odnosno prestanak rada društva. Ukoliko država smatra da je Agrokor i njegovo poslovanje previše važno, onda će poduzeti mjere kakve su se poduzimale u razdoblju državnog kapitalizma, kako bi se zaštitilo tržište i radna mjesta. Ukoliko se narod ne slaže s takvom ekonomskom politikom vlade, naprosto će na sljedećim izborima birati druge ljude koji će provodit drukčiju ekonomsku politiku. Naposljetku, u stečajnom postupku radnici se ionako namiruju prioritetno, a postoje i mehanizmi tržišta kapitala koji do određenog ishoda osiguravaju ostale vjerovnike. Dakle, ova će vlada postupiti na onaj način koji smatraju da je u najboljem interesu države i društva te će za svoju odluku snotiti političku odgovornost – i tu je priči o Agrokoru kraj.

 S druge strane, nitko ne postavlja pitanje: tko je odgovoran za činjenicu da se Agrokor zadužio kod ruske (!) državne banke? Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, pa je odluka za zaduživanje kod Rusa (koji su poznati po tomu da nacionalne interese pretpostavljaju financijskim interesima, kad se ne preklapaju) zapravo svojevrsna izdaja partnera u Europi i SAD-u. U Agrokoru je zaposlen i Željko Rohatinski, bivši guverner HNB-a, čovjek koji zbog iskustava i položaja kojeg je obnašao vrlo upućen ne samo u bankarstvo, poduzetništvo i korporacionizam, već i u geopolitiku te međunarodne tijekove novca i međunarodne interese. Također, treba ispitati za vrijeme koje se vlade dopustilo sporono zaduženje Agrokora kod Sberbanke? Jer, ta je vlada jednako odgovorna kao i skupina ljudi u Agrokoru koji su se toga dosjetili (ili su takav potez blagoslovili).

Ne treba isključiti ni mogućnost da se takvo zaduženje kod Rusa učinilo s namjerom, kako bi se poremetilo financijske odnose postojećih snaga i gurnulo Hrvatsku dublje u zagrljaj “regijona”, a svi znamo tko je zagovarao “regijonsku” politiku…

Tko god manipulira s upiranjem medijskih reflektora u pojedine događaje opet griješi jer guranje Agrokora u ruske ruke i omogućavanje ruskom interesu, koji je nedavno istjeran iz Crne Gore, da dobije uporište u Hrvatskoj, ne će proći nezamijećeno u međunarodnim krugovima moći stoga možemo očekivati da će se takvo kalkuliranje nekome obiti o glavu.

Kad će krojačima hrvatske politike postati jasno da preko noći lokalni, hrvatski problem, može postati međunarodni i da za takve prizemne i kratkovidne manipulacije postoje posljedice? Uskoro će postati svjesni što sve ovo s Agrokorom zaista znači, pa nam valja samo čekati sljedeću vijest ili “aferu” koja će zataškati ovo s Agrokorom… Gruda snijega je bačena, a lavinu nije moguće zaustaviti.

 

Ivica Sertić