Dobri i poslovično naivni Hrvateki, već tradicionalno stručnjaci za sve poslove i najvrsniji u beziznimno svakoj grani ljudske djelatnosti, često se, ločući pivo u kavanama, smiju i rugaju na račun Amerikanaca, njihovog načina života, gradnje kuća, brze hrane, predsjedničkih izbora i t.d.

S druge strane, već se 15 godina sluša kuknjava našeg preuzvišenog puka glede rada Glavnog državnog odvjetnika prvo Mladena Bajića, a potom Dinka Cvitana. Zašto nitko od naših vrsnih stručnjaka, raznih doktora prava, sve sile politologa i inih nadriznanstvenih individua, ali i “prosvijećenih” novinara koji s neviđenom pedantnošću izvještavaju o haljini Melanije Trump – zašto nitko od njih nije obavijestio hrvatsku javnost, puk i političare, da ti nesposobni i siroti Amerikanci svoje državne odvjetnike biraju na neposrednim, demokratskim izborima?

Zašto u svoj sili političkih emisija, u kojima se već više od desetljeća obrađuje ta tema, jasno ne kaže da američki državni odvjetnici vode vlastite političke kampanje unutar svojih okruga (“county” i “district”) i drugih upravno-teritorijalnih cjelina, pregovaraju s Republikancima i Demokratima, obilaze birače, ulice, naselja i gradove, kako bi dobili povjerenje američkih građana na izborima za državnog odvjetnika?

Na kraju svoga mandata polažu račune i građanima i političarima u nadi da će ih opet izabrati ako njihov rad ocijene kvalitetnim i zadovoljavajućim. Dakle, u takvom sustavu nema krivljenja političara i saborskih zastupnika – narod bira te za svoj odabir snosi odgovornost i sve ostale posljedice proizašle iz rada državnog odvjetnika. Trenutno su u hrvatskoj političkoj vrhušci svima puna usta riječi “reforma”, pa zašto ne bi MOST-ovi ministri pravosuđa Šprlje i uprave Kovačić zaista proveli ovakvu, značajnu i stuboku reformu? Svatko se zanima za rad državnog odvjetnika, a na ovaj bi se način odgovornost za (ne)rad u potpunosti prebacio na građane, odnosno hrvatske birače; dakle takva bi promjena bila u interesu političara i puka. Eto vrhunske reforme i posvemašnje demokratizacije.

Nadalje, u posljednje vrijeme svjedočimo peripetijama i trapulanju s Višnjom Tafrom i Vesnom Nađ, tajnicom Sandrom Zeljko i još povelikom gomilom raznih funkcionera iz SDP-ove vlade koja se, uz potporu određenih persona iz nove administracije, pošto-poto trsi ostati na svojim mjestima i dodvorava se, ulizuje, lobira i što sve ne rade kako bi ostali gdje jesu.

U SAD-u je od 1829. do 1883. godine prilikom zapošljavanja javnih službenika u javnoj upravi vladao t. zv. “spoils system” (sustav kadrovske obnove ili sustav plijena), što je značilo da svaka administracija, demokratska ili republikanska, nakon dolaska na vlast postavlja svoje ljude po političkom ključu – to je ostavilo katastrofalne posljedice po američku javnu upravu i izazvalo pola stoljeća stagnacije budući se svake četiri godine mijenjala cjelokupna administracija, od rukovoditelja do najnižih službenika.

Stoga su "nesposobni i primitivni" Amerikanci 1883. godine donijeli Pendleton Act kojim je takva praksa zabranjena, a uveden je “merit system”, odnosno sustav u kojemu se metodama objektivne procjene (stručna sprema, usavršavanja, ispiti sposobnosti i učinkovitosti, izvješća o dotadašnjem radu i t.d.) odabire najkompetentnije i najsposobnije i ubrzava njihovo napredovanje.

Mi, "napredni i najpametniji" Hrvati, više od stoljeća nakon toga i dalje imamo sustav plijena, ako ne de iure, onda svakako de facto; prije i nakon svakih izbora započinju lobiranja, ucjene, pregovori i kuknjava za nove-stare uhljebe i tek je rijetkost da se netko zaista stručan pojavi na određenoj funkciji. Stoga, zašto se ne donese zakon kojim će se točno propisati specifični rukovodeći položaji na koje se ljude može postavljati političkom voljom, a sve se niže i podređene službenike i namještenike godišnje ili polugodišnje ocjenjivati? To bi također bila dobra i poželjna reforma, a ne najobičnije trabunjanje o ukidanju županija i regionalnom preustroju.

No, mi čak nemamo ni pravi “spoils system”, jer, možda bi se nešto i postiglo kad bi svi namještenici jedne administracije bili zamijenjeni dolaskom druge; no trenutno mahom imamo stručnjake za ONO i DZS stasale u nekadašnjim Sekretarijatima, stare partijske kadrove i uhljebe, “osobe od najvećeg povjerenja” ovog ministra i onog političara, reformirane komuniste i dalje redom.

Naša je javna uprava još uvijek feudalnog tipa, političari se prave nevješti i održavaju status quo, državni odvjetnici otvoreno štite te feude i očiti kriminal (i kriminalnu politiku), i onda se svi čude što mladi odlaze – pa svatko normalan bio otišao i to baš u one zemlje kojima se dobri Hrvateki rugaju ne radeći – ništa.

 

Josip Gajski