Ono čega su se ekolozi najviše pribojavali - upravo se dogodilo. Presušilo je Jablaničko jezero. Ekološka katastrofa najvišeg ranga, o kojoj se kod nas govori malo ili gotovo ništa. Kako će se sve to reflektirati na donji tok rijeke Neretve, nitko ne može ni pretpostaviti, piše Slobodna Dalmacija.

Sigurno je samo to da je Neretva od granice do Metkovića u siječnju bila na povijesnom minimumu od samo dvadesetak centimetara (usporedbe radi, za poplava 2010. godine, vodostaj Neretve je bio 415 centimetara), što znači da u budućnosti ne treba strahovati od visokih vodostaja, nego od niskih.

Posljedica je to preusmjeravanja vode iz rijeke Neretve u sliv Trebišnjice kako bi mogle raditi i struju proizvoditi tri hidroelektrane u istočnoj Hercegovini, nazvane Gornji horizonti. Nedostatak vode u Neretvi nužno povlači problem zaslanjenja tla, s čime se Neretvani godinama bore, a što bi u konačnici pitomu i plodnu dolinu moglo pretvoriti u slanu pustinju.

To je ipak najcrnji scenarij koji se ne bi trebao dogoditi, ali sudeći po napredovanju projekta Gornji horizonti, koji "krade" vodu iz Neretve za proizvodnju struje, potpuno se remeti podzemni vodni režim pa je, osim zasoljenja tla, ugrožena i vodoopskrba pitkom vodom ne samo doline Neretve, nego i Dubrovnika.

Riječ je o projektu iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kojim se planira korištenje hidroenergetskih potencijala Trebišnjice i Neretve, a koji se, po najnovijem teritorijalnom ustroju, danas nalazi na području Republike Srpske.

Za njegovu realizaciju rijeci Neretvi i pritokama treba godišnje oduzeti šest milijardi prostornih metara vode i preusmjeriti ih tunelima u Bilećko jezero, dakle, u sliv Trebišnjice. Sve to za posljedicu ima smanjenje vode u Neretvi, ali i na brojnim izvorima. Kada bi se Neretvi oduzelo tih šest milijardi kubika vode, bio bi to kraj poljoprivredne proizvodnje u dolini Nereve, nestale bi močvare, a upitno je i školjkarstvo u Malostonskom zaljevu.

Iako nitko sa sigurnošću ne može potvrditi je li presušivanje Jablaničkog jezera početak apokalipse ovih prostora, na uzbunu zvone ekolozi i ljubitelji prirode, koji su se i do sada borili s vjetrenjačama kad su u pitanju Gornji horizonti, jer kapital ne poznaje granice, vjere ni nacije.

Još za ministarskog mandata Radimira Čačića u SDP-ovskoj koalicijskoj Vladi postignuti su dogovori s Elektroprivredom Republike Srpske o izgradnji hidroelektrane Dubrovnik 2, koja bi se vodom opskrbljivala tunelom. Problem je, međutim, što te vode u slivu Trebišnjice nema dovoljno pa je treba uzeti iz sliva rijeke Neretve.

Zauzvrat hrvatska strana ne bi pravila probleme oko Gornjih horizonata (hidroelektrana Dabar, Nevesinje i Bileća) svjesno žrtvujući dolinu Neretve. HE Dabar je pri samom završetku, a gradit će se i Bileća i Nevesinje. U poslu se vrti veliki novac, navodno je riječ o 176 milijuna eura, a iza svega stoje "srpski kralj struje" i sin Titovog generala Rade Hamovića, Vuk Hamović,i engleski kapital.

Pod pritiskom energetskih lobija, institucije RH nikada nisu zauzele konačan stav o ovom pitanju. Ipak, odlaskom tadašnjeg prvog potpredsjednika Čačića iz Vlade Zorana Milanovića zapuhali su neki novi vjetrovi, pa je resorno Ministarstvo za zaštitu okoliša vrlo brzo zatražilo preispitivanje studija utjecaja na okoliš Gornjih horizonata.

Zbog straha od mogućeg ekocida, projektu Gornji horizonti svoje su protivljenje nebrojeno puta iskazali zabrinuti stanovnici neretvanske doline okupljeni u građansku inicijativu "Spasimo dolinu Neretve", a u Hercegovini su se vodile stručno-znanstvene rasprave o ovim pitanjima važnim za okoliš.

Ekolozi i ljubitelji prirode slažu se da će izgradnja hidroelektrana (HE Dabar je pri samom završetku) ostaviti bez dostatnih količina vode područje uz dolinu Neretve, što će dugoročno biti katastrofalno za poljoprivrednu proizvodnju, ali i za opstanak ljudi na ovim prostorima. Manji dotok slatke vode uvjetuje ulijevanje mora u Neretvu te dodatno zasoljenje rukavaca Neretve iz kojih se zalijevaju poljoprivredne kulture. Još je veći problem Malostonski zaljev, u kojem bi se zbog manjeg dotoka slatke vode iz Neretve mogla uništiti proizvodnja kamenica i mušula.

Naime, poznato je da za rast i razvoj kamenice i mušule trebaju idealan omjer slatke i slane vode, a to nije moguće u uvjetima niskog vodostaja Neretve, kakvome smo bili svjedoci prošlih tjedana. Tako da nisu nimalo pretjerane priče o ugroženosti Malostonskog zaljeva ako se Gornji horizonti dovrše i počnu raditi punim kapacitetom.

Pločanska ekologinja Ana Musajoš od 2005. godine neprestano govori o Gornjim horizontima, koji su itekako uzbunili jug Hrvatske.

- Hrvatski mediji počeli su pisati o projektu Gornji horizonti nakon upozorenja iz naše udruge "Lijepa naša" iz Ploča, a s mogućom katastrofom za Neretvu upoznao nas je ured Regionalnog centra za zaštitu okoliša (REC) u Metkoviću i "Zeleni" Konjica. Područje delte Neretve već danas trpi velike posljedice nedostatka vode, koje se očituju u zaslanjivanju i laganom pretvaranju plodne neretvanske doline u slanu pustinju. Projekt je prijetnja opstanku Stoca i donje Neretve. Stručnjaci kažu da će Neretva nizvodno od Čapljine ostati bez velikog dijela vode koja sada omogućava život i ekosustav delte, opstanak sredozemne močvare koja je na popisu svjetski važnih močvarnih i ornitoloških staništa Ramsarske konvencije. Projekt dovodi u pitanje opstanak Hutova blata kao ramsarskog područja, čija budućnost ovisi o izdašnosti tamošnjih izvorišta vode - objašnjava Musa.

Iako je prema Espoo konvenciji (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica iz 1991., koju je Sabor prihvatio 1996.) neprihvatljivo prevođenje voda iz sliva Neretve u drugi sliv Trebišnjice, i to bez dogovora Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to se kontinuirano događa, a zbog svega na koncu pati donji tok rijeke Neretve.

- Republika Srpska to nikako nije ni mogla ni smjela činiti. No, čini se da je ovaj projekt krenuo uz prešutno odobravanje naše države, iako je katastrofalan za prirodu. Nisam stručnjak za vode, ali kao zaštitar okoliša znam vrijednost ovoga prostora i vode kao strateškog resursa s biološkom raznolikosti uz rijeku Neretvu od Mostara do Ploča i Malostonskog zaljeva, i smatram da ne smijemo stajati ovako ravnodušno prekriženih ruku i mirno gledati što nam se uzima - rezolutna je Musa.

- Republika Srpska, koja je zapravo inicijator projekta Gornji horizonti, vodi računa isključivo o svojim interesima i beskompromisno ide ka svome cilju. Planirali su da će zadnja etapa, odnosno dovršetak radova izgradnje dovodnog tunela, ulazne građevine i pristupnih tunela HE Dabar te izvođenje istražno-projektantskih radova, biti dovršena do konca 2016. godine, ali nije im uspjelo. Iako su građevinsku dozvolu dobili u rujnu 2014. godine, trebale su im pune dvije godine da počnu s radovima. Koliko im je ovo značajno, govori i činjenica da je 1. rujna prošle godine radove svečano otvorio njihov predsjednikMilorad Dodik, koji je naglasio da je ovo najvrjedniji projekt na prostoru bivše države – govori ekologinja Musa, naglašavajući da su potrebne još najmanje dvije godine za dovršetak radova te da RH još uvijek ima vremena za djelovanje.

- Dubrovačko-neretvanska županija pokušala je nešto učiniti, ali bez državnih institucija i Vladinih dužnosnika nisu uspjeli ništa napraviti. Vjerujem u ovu novu vlast, posebno u one iz redova Mosta da će se nastaviti boriti, jer su se borili s nama iz civilnog društva i preko GI "Spasimo dolinu Neretve". Svakako treba odustati od HE Dubrovnik II, za koju se posebno zalagao Radimir Čačić, pa da vidimo gdje će završavati voda iz te njihove TE Dabar. Također se moramo izboriti za monitoring, nikako ne smijemo dopustiti da RS bez nas i BiH upravlja ovim resursom - zaključuje Musa, najavljujući protestnu notu UN-u.

Protiv Gornjih horizonata zalagao se i Nikola Grmoja,kao ekoaktivist građanske inicijative "Spasimo dolinu Neretve" prije svojeg aktualnog političkog angažmana.

- Realizacija projekta Gornji horizonti može imati štetne posljedice na vodni režim u delti Neretve u RH. Stoga hrvatska strana preko povjerenstava za vodno gospodarstvo RH i BiH kontinuirano upozorava i zahtijeva od bosanskohercegovačke strane zajedničko definiranje mjera za izbjegavanje mogućih štetnih posljedica tog projekta na deltu Neretve - kaže Grmoja, naglašavajući da se isto zahtijevalo i u postupku po Espoo konvenciji za hidroelektranu Dabar.

- Na ovaj sam problem u više navrata upozoravao osobno ministraSlavena Dobrovića. S obzirom na to da se radi o potencijalnoj šteti za Republiku Hrvatsku kao posljedici provođenja projekta Gornji horizonti od strane Bosne i Hercegovine, izvjesno je daljnje poduzimanje pravnih koraka RH prema BiH - najavio je Grmoja.

Što se, pak, tiče presušivanja Jablaničkog jezera, Grmoja naglašava da ono nije dio sustava Gornji horizonti te da postupno pražnjenje nije imalo štetnih posljedica na deltu Neretve. Međutim, ponovno punjenje Jablaničkog jezera moglo bi imati utjecaj na nizvodna područja Republike Hrvatske u slučaju nepravilnog upravljanja nizvodnim hidroenergetskim sustavom u BiH, objašnjava Grmoja, ističući da će RH zatražiti službeno očitovanje o predmetnom događaju i o aktivnostima koje su nužne radi sprječavanja mogućih šteta zbog ponovnog punjenja Jablaničkog jezera.

Projekt Gornji horizonti, koji je sada nemoguće zaustaviti, izazvao je veliku zabrinutost u Hrvatskoj, poglavito u dolini Neretve, jer se strahuje da će preusmjeravanje slatke vode uništiti neretvansko ušće i kompletan donji tok rijeke Neretve.

Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okolišaMario Šiljegpodsjeća da je prva faza ovog elektroenergetskog projekta (takozvani Donji horizonti) započela sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća izgradnjom brane i akumulacije Bileća i nekoliko hidroenergetskih objekata. U sklopu te faze izgrađeni su i vodoopskrbni sustavi za više naselja u Crnoj Gori. Posljedično su pojedini izvori delte rijeke Neretve presušili ili djelomično izgubili izdašnost te je pojačan prodor morske vode u rijeku Neretvu i okolno tlo, ističe Šiljeg.

- Naravno, navedeni složeni hidrotehnički radovi samo su jedan od uzroka zaslanjenja delte. Druga faza projekta započela je 1989. gradnjom dvaju tunela koji su trebali povezati vode iz Gornjih horizonata s akumulacijama u nizvodnom dijelu u istočnoj Hercegovini. Projektom je bila planirana i dogradnja te izgradnja novih hidroelektrana u istočnoj Hercegovini, kao i dogradnja elektrane Dubrovnik u Platu. Nastavak projekta može rezultirati opsežnim promjenama u površinskim vodotocima, kao i tokovima podzemnih rijeka u ovom krškom području, stoga se daljnji radovi ne bi smjeli nastaviti bez prethodne cjelovito provedene procjene utjecaja na okoliš u kojoj će sudjelovati i Republika Hrvatska – objasnio je Šiljeg.

- U odnosu na šezdesete godine prošlog stoljeća, ekološka svijest znatno je uznapredovala, stoga je i odgovorna politika dužna preispitati svoje odluke i korigirati ih na način da nanose što manje štetnih posljedica na okoliš i prirodu, jer se neodgovornost po ovim pitanjima uvijek vrlo skupo plati.

Što konkretno RH može učiniti da bi se sačuvala delta Neretve, pitali smo državnog tajnika Šiljega.

- Jedini ispravan put ka djelomičnom anuliranju posljedica Gornjih horizonta jesu iskreni i produktivni bilateralni odnosi u rješavanju tog prekograničnog problema bez, usudio bih se reći, fige u džepu. Okoliš ne poznaje granice, a posebno vode, kao sastavnica okoliša. Uz prethodno navedene legitimne zahtjeve, a s obzirom na to da se radi o potencijalnoj šteti za Republiku Hrvatsku, ako Bosna i Hercegovina, a prvenstveno njezin entitet Republika Srpska, ne pokaže istinsku volju za suradnju, bit ćemo ipak prisiljeni poduzeti daljnje pravne korake prema našim susjedima, što, vjerujem, nije nikome u interesu – zaključio je Šiljeg.

Iako se znanstvenici i ekolozi slažu da Gornji horizonti ugrožavaju deltu Neretve, neki su skloni povjerovati da pražnjenje akumulacije Jablanica, kao i smanjenje vode u Neretvi, dugoročno donosi više koristi nego štete. Korisno je to što više ne prijete poplave, jer da pukne brana na nekoj hidroelektrani uzvodno od Mostara, u Metkoviću bi bila veća poplava od one u Gunji, dok se s problemom zaslanjenja može boriti na druge načine – izgradnjom brane za obranu od soli na rijeci Neretvi, nedaleko od ušća.

 

M.M.