Iz MUP-ove proračunske stavke za Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa u 2016. ostao je neutrošen milijunski iznos za preventivne programe i opremu prometne policije. Medijima, međutim, nije elaborirano zašto aktivnosti u Orepićevom ministarstvu nisu provedene iako je početkom 2016. bilo poznato da je Hrvatska među najnesigurnijim članicama EU.

Prema policijskim ekspertima, podaci su porazni jer stopa smrtnih posljedica od prometnih nesreća u Hrvatskoj iznosi oko 9,2 poginulih na 100.000 stanovnika. Koliko je ta brojka previsoka možemo vidjeti kada ju usporedimo sa Švicarskom, Nizozemskom ili Španjolskom gdje u prometu nastrada oko 3 osobe na isti broj stanovnika, a u Finskoj, Danskoj ili Francuskoj oko 4 osobe.

Susjedna Slovenija je u velikoj prednosti jer ima čak trećinu manje poginulih od Hrvatske (oko 6 na isti broj stanovnika). Analitičarima je čudno zvučalo, ali Bugarska i Rumunjska su također sigurnije (ispod 9 poginulih).

Prema ovoj statistici iz 2015. po kojoj su rezervirana sredstva za 2016., stanje u Hrvatskoj je teže od prosjeka EU, a eventualno poboljšanje od par postotaka na kraju godine je posljedica velikog odljeva mlađih stanovnika. Od nadležnog ministra nitko ne bi očekivao ambiciozne ciljeve poput švedske prometne sigurnosti sa 2,8 poginulih, ali je mogao barem pristojno poslušati stručne sugestije jer je jako neugodno biti na ljestvici u društvu država izvan EU kakve su Srbija (10) ili Uzbekistan (11 poginulih).

Međutim, ministar Orepić je cijele godine bio aktivan na drugim poslovima izvan nadležnosti njegovog ministarstva. Prioritet mu je bilo tražiti ostavke ustavnih sudaca, iz čega se nameće zaključak da je umislio kako je Hrvatska policijska država u kojoj upravo on selekcionira kadrove u svim državnim institucijama. Po svemu sudeći, razlog ipak treba tražiti u tome što jedan sudac porijeklom iz Metkovića nije dobio priželjkivanu funkciju. Da osoba na čelu represivnog aparata smjenjuje i kadrovira je možda bilo pitanje časti za podoficirsku uniformu kakvu je nosio u nekadašnjem jednopartijskom i totalitarnom sustavu, ali je takvu doktrinu i takvu državu hrvatski narod zauvijek napustio.

Ako je sucima najavljivao da će ih osobno uhititi, a kao ministar uopće nema takvu ovlast, što li se tek očekivalo od sankcija za krivce mnogih afera u njegovom vlastitom ministarstvu. Za SDP-ove policijske šefove koji su imali relaksirani način arhiviranja zlata i novca, pa su im veliki iznosi već nekoliko puta "nestajali" bez medijske pažnje, za crtače svastike, ili za SDP-ove šefove uhvaćene u izvlačenju novca preko policijskih nadzornih odbora, začudo se nije iskazao rigoroznim kaznama. Nekima od njih je, sudeći prema tvrdnjama dobro upućenih, dao terence, a nekima je disciplinski postupak obustavljen.

Jako je čudno, i vrlo znakovito, zašto prema takvima pokazuje nježnost i suosjećanje?

Nakon upozorenja da bi se trebao baviti svojim poslom a ne Ustavnim sudom ili preustrojem jedinica lokalnie samouprave, izvukao je nacrt zakona o sigurnosti prometa i tu se vraćamo na početak priče. Ovime potezim nikako ne može ispraviti činjenicu da u proteklih godinu dana po prometnoj problematici nije odrađen zacrtani plan. Možda je tome tako jer u području sigurnosti najradije razmišlja o sigurnosti utega u fitnes-dvorani u kojoj je nekad radio. 

Kada je prije tjedan dana na Poštanskoj i telekomunikacijskoj školi u Zagrebu zaposlen fitnes-trener bez iskustva, izbila je prava pobuna. Ako diploma fitnes-trenera nije bila dovoljno stručna za nastavu iz tjelesnog na srednjoj poštanskoj, onda možemo legitimno postaviti pitanje može li ista takva Orepićeva diploma biti dovoljna za čelno mjesto u ministarstvu?

Bivši poslodavac je smatrao da je Vlahi Orepiću dovoljna plaća oko 4.000 kuna, pa ako MUP nastoji negdje uštedjeti, možda bi dobra ušteda bila prebaciti ga nazad u teretanu - tamo se često nađu slične osobe ali njihovo hvalisanje, preuveličavanje i zadiranje u tuđe ovlasti nitko ne mora doživljavati ozbiljno. Niti će od toga netko imati ozbiljnije štete!

 

H. Krmpotić