Vojko Obersnel – gradonačelnik hrvatske Rijeke ili srpskog Leskovca?!
Slavko Linić (gradonačelnik 1993. – 2000.) i Vojko Obersnel (gradonačelnik 2000. – ?), ekonomski su uništili grad Rijeku – ili su to barem omogućili partijskim drugovima (Parteigenosse).
Prvi problem Rijeke – iz kojeg proizlaze svi drugi! – je to što u njoj nije došlo do smjene vlasti od 1945. godine, kad su domaće fašiste smijenili domaći komunisti. Sve ostalo je povijest!
>>Komunističko paljenje i rušenje svetišta
Poznata kolumnistica Tanja Torbarina davno je Rijeku povezala s Havanom i Pyongyangom, te tako ukazala na problem ideološke rigidnosti ukorijenjene u gradu na Kvarneru. Naravno da Rijeka veličinom i političkim značajem nije ni blizu Havani i Pyongyangu, no ridikuloznom rigidnošću svakako ih nadmašuje.
Crveno-crni grad na Kvarneru je u sedamdesetak godina postao sinonim za provincijsko anti-hrvatstvo, u prvom redu zahvaljujući bizarnim, arogantnim gradonačelnicima, SKJ i SKH-SDP-u njihovom ideološkom i pravnom slijedniku, te "Novom listu", poznatom među Hrvatima kao "glasilu četnika Gornjeg Jadrana".
>>Željko Jovanović, šef autonomaškog projekta „SAO Reka u izgradnji“
Od Supilovog "Novog lista", koji je bio pokrenut kao glasilo Strane prava, na žalost, ostalo je tek ime. Posve je zaboravljeno da su Rijeka i Bakar u duljem razdoblju bili glavni oslonac Strane prava, osnovane 1861.! Zaboravlja se i da je Ante Starčević bio veliki bilježnik Riječke županije 1861., te da je prvi put ušao u Hrvatski sabor kao zastupnik kotara Grobnik-Hreljin iste 1861. Rijeka je jednostavno grad velike povijesti i mizerne sadašnjosti.
Nakon Tanje Torbarine, povjesničar (i ministar kulture!) Zlatko Hasanbegović pokušao je redefinirati izvor ludila unutar novog Bermudskog trokuta (u kojem nestaje zdrav razum!) i povukao je, u proporcijama, primjerenije veze, naime Rijeka, Tuzla i Požarevac tri su grada s područja bivše Jugoslavije u kojima nije došlo do smjene komunista od 1945. godine do danas.
Podsjećanja radi, Rijeka je grad u kojem je 1905. donesena Riječka rezolucija, kojom se trebao redefinirati položaj Hrvatske u Austro-ugarskoj monarhiji, a koja se danas pokušava prikazati kao primjer suradnje hrvatskih i srpskih političara, u trenutku kad u Rijeci, uopće nije bilo Srba!? Pred prvi svjetski rat u Rijeci, koja je tada s 65.000 stanovnika bila veličine Zagreba, bilo je 80 Srba! I takva Rijeka, postala je, kako bi to rekao Antun Gustav Matoš: "Rana pod srcem Hrvatske!" Zahvaljujući "mudroj" anti-hrvatskoj politici Slavka Linića i Vojka Obersnela, SKJ i SKH SDP.
>>Seksualnost kao temelj obrane Obersnel-Linićeve partijske utvrde
U kompletnom ekonomskom rasulu grada, koji je svoju luku transformirao u mutni mandrać, koji gubi po 10.000 stanovnika od popisa do popisa, Vojko Obersnel odlučio je dati novi sadržaj gradu "Galebom", ruzinavim brodom za prijevoz banana i voljenog mu diktatora druga Tita, "Srpskim narodnim pozorištem Olivera Frljića i Marina Blaževića", te nizom ugostiteljskih objekata u kojima se kao autohtono jelo služi leskovačka pljeskavica. "Naš voljeni" Zoran Milanović, nije u pravu (kao i obično) kad kaže da bi hrvatski špijuni u Beogradu mogli tražiti samo recept za pljeskavice. Naime, ne moraju ići u Beograd! Dovoljno je da pitaju svoje kolege u Rijeci!
Anti-hrvatska politika Slavka Linića i njegovog nasljednika Vojka Obersnela pretvorila je Rijeku u Leskovac. Mogu se pojesti dobre leskovačke pljeskavice... i razgledati ruševine Starog grada, Tvornice papira, Tvornice torpeda, Vodovodne ulice, Baračeve ulice itd. "Mnogo lepa varošica!"
F. Perić