Još se jednom potvrdilo da se Rijeka na čelu s Vojkom Obersnelom ne smatra ukorporiranom u pravni poredak Republike Hrvatske, a institucije u Rijeci (riječki DORH, Porezna uprava i HNK) duže vrijeme rade neovisno, ali ne neovisno od politike, već neovisno od načela pravne države i vladavine prava.

Rijeku već sedamdesetak godina vode partijski kadrovi koji su zadnja dva desetljeća na ključne poluge moći rasporedili Slavka Linića, Vojka Obersnela, Jozu Kalema, Franju Butorca i ostale profitere sumnjive prošlosti i kontroverzne sadašnjosti. Dobro obavješteni jako dugo upozoravaju da je ključni cilj pranje i izvlačenje novca i držanje na životu propale jugoslavenske ideje.

Tomu u prilog ide i trenutni izgled nekoć jednog od najprestižnijih lučkih gradova ovog dijela svijeta, a da je njegova važnost i bogatstvo bilo ogromno, pokazuje da je stalno bio predmetom političkih prepirki Austrijanaca, Mađara i Talijana.

Također, u riječkoj javnoj i gradskoj upravi, odnosno u svim državnim tijelima, rukovodeća mjesta dodijeljena su srpskoj (odnosno srbijanskoj) manjini. Udio Srbijanaca u javnom životu Rijeke znatno prelazi 50 posto, što je suludo s obzirom da Srba u Rijeci, prema posljednjem popisu stanovništva, ima jedva 7%.

Također, gradski dužnosnici uporno odbijaju objasniti zašto se skoro milijun kuna godišnje izdvaja iz gradskog proračuna za održavanje nakaradne Titove brodske olupine imena “Galeb”, a nepopravljivo je i beskorisno ruglo u ruglu od grada. Razina nepotizma i korupcije prema određenim pokazateljima među najvišim je u Hrvatskoj, jer, ne postoji obrtnik, poduzetnik, trgovac sa štandom ili ugostitelj koji ne plaća mjesečni reket Partiji u plavim kuvertama, a svote pred natječaje ne treba ni spominjati.

To je možda i ključno objašnjenje zašto grad vrvi praznim poslovnim prostorima, osim na i oko središnjeg “Korza” gdje je skoncentrirana sva klijentela u sprezi sa stvarnom vlašću - ostacima UDBA-e i Partije.

Još je gore u kulturi, ako se o kulturi uopće može govoriti. Riječka kultura je vrlo čudnovatna sprega liberalnog četništva i progresivnog jugoslavenstva, uz vječno protukatoličanstvo protkano idejama i načelima rodnih ideologija i feminizma. U kulturi se vrti ogroman novac, preko raznih udruga ovoga i onoga, koje su, kad je Hasanbegović zatvorio “pipu”, graknule i okrenule se gradskom proračunu kojeg "parazitiraju" još intenzivnije. I tako se gradski proračun, pod bremenom silnih akrobacija i suludih financijskih pothvata urušavao, no spas za grad se ukazao u natječaju za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.

Između Varaždina, Dubrovnika, Zagreba, Osijeka i Pule – odabrati Rijeku, raspadnuto Linić-Obersnelovo carstvo ničega – nije potez skrbnih i štedljivih Europljana, ali novac je Obersnelu i ANTIFA parazitima bio hitno potreban pa je “pao” dogovor koji tek sada postaje bjelodan.

Naime, ovaj je portal pisao o tomu tko je sudjelovao u odabiru Europske prijestolnice kulture, i ispostavilo se da su to sve mahom ljudi koji surađuju ili ih financira Georg Soros. No, motiv, odnosno razlog zašto bi Soros uložio u grad Rijeku, ostao je nejasan jer Rijeke možda do 2020. ni ne bude, ako se ovako nastavi.

Iako ga ministar kulture Zlatko Hasanbegović nije povrdio, a to je zakonska pretpostavka, nasljednik kulturnog jugoslavenskog terorista Olivera Frljića, trenutni v.d. intendanta riječkog HNK, Marin Blažević, potpisao je s kazališnim vijećem ugovor o preuzimanju dužnosti intendatna. Obersnel je pritom ministra Hasanbegovića nazvao “raspuštenim ministrom” i izjavio da ministrovu odluku smatra nepostojećom i nevažećom, što je, kad dolazi od gradonačelnika jednoga grada, temelj za trenutno postupanje zbog nepoštivanja državnih institucija.

No, na stranu s boljševizmom, korupcijom i lopovlukom koji su riječka svakodnevnica; čovjek se treba zapitati zašto je Obersnel otvoreno ustao protiv hrvatske države? Spomenuto je da je Georg Soros izravno utjecao na odabir Rijeke kao Europske prijestolnice kulutre 2020. godine, a tema grada Rijeke je bila “Port of diversity” (luka različitosti), a mislilo se na seksualnu različitost, odnosno upereno je protiv heteroseksualaca, odnosno za promociju homoseksualaca, transseksualaca, pedofila, zoofila, nekrofila i ostalih ljubitelja različitih stvari, a po promicanju tih ideja je Soros planetarno poznat.

Rijeka je pred bankrotom te je sa Sorosem sklopljen dogovor; Rijeci novac od EPK 2020. (nekoliko desetaka milijuna eura), a Sorosu zauzvrat postavljanje promotora homoseksualaca, na čelo jedne od najvažnijih hrvatskih kulturnih institucija – HNK Ivana pl. Zajca. Sorosa ne zanima nacionalnost (on je prezire), već rastakanje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, promoviranje raznih oblika “seksualnosti”, uništavanje obitelji kao temeljne jedinice društva, poticanje spolnog promiskuiteta i t.d. Ima li, stoga, većeg udarca za “konzervativnu” i katoličku Hrvatsku, od toga da se na čelo značajne kulturne ustanove postavi protuhrvatskog, komunističkog diletanta koji 05. kolovoza, poput Vučića, Nikolića i Dačića, organizira “Kontraoluju”, no što je najvažnije, da se na čelo kazališta postavi – homoseksualca?

Kao da nečiji seksualni život nije nečija privatnost, nego javni interes?

Upravo zato se toliko stalo u obranu Marina Blaževića i njegove intendanture, pod cijenu svojevrsnog državnog udara, jer, ukoliko bi se utvrdile nepravilnosti (a ima ih) u kandidacijskom postupku EPK 2020., što će se dogoditi ako homoseksualac ne bude intendant, kandidatura će se proglasiti nepravilnom, novac ne će doći, Rijeka će bankrotirati i potom će se objelodaniti sve udbaško-mafijaške operacije izvedene proteklih desetljeća u režiji Partije.

Tako bi propala i posljednja utvrda SDP-a ovog puta branjena nečijim seksualnim određenjem. Padom te utvrde uslijedio bi i početak pada Obersnelovih i Linićevih struktura. Ministar Hasanbegović po ovom je pitanju učinio svoje, Obersnel je odgovorio, na potezu su Cvitan i Orepić.

 

Josip Gajski