Osim srbočetničke retorike Vučićevim je nastupima, onom 1994. u Glini kao i onom nedavno u Zemunu, zajedničko tek to da Hrvatima uvijek prijeti s okupiranoga hrvatskog područja. Za nijansu drukčije govorio je srbijanski patrijarh Irinej. On poput hrvatske Orjune kleveće hrvatsko vrhovništvo i njegove pristaše, a "ostatak" naroda poziva na novo "bratstvo" sa Srbijom

Ovogodišnje obilježavanje veličanstvene hrvatske vojnoredarstvene operacije Oluja u Kninu i neposredno potom 301. alkarske svečanosti u Sinju izazvale su burne reakcije u znatnom, dijelu hrvatske javnosti te u susjednoj Srbiji, na čijem se čelu nalazi aktualno filofašističko vodstvo s četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem i predsjednikom vlade Aleksandrom Vučićem kao i patrijarhom SPC-a Irinejem, inače neprikrivenim sljedbenikom nacističke antisemtiske politike episkopa Nikolaja Velimirovića. Toj se četničkoj družini priklonio i socijalist Ivica Dačić, svojedobni pristaša ratne Miloševićeve srbokominističke politike, inače odgovorne za cijeli lanac koncentracijskih logora u kojima su mučeni i zlostavljani hrvatski zatočenici u Srbiji te za masovna smaknuća Hrvata i Bošnjaka na zaposjednutim područjima u Hrvatskoj i BiH.

Srbočetničkom skupu u Zemunu pridružio se i Milorad Dodik kao šef Republike Srpske iz BiH, s čijeg je područja etnički potpuno očišćen hrvatski narod te zastupnik u Hrvatskom državnom saboru Milorad Pupovac iz Zagreba. Osim stanovitih prijetnja Hrvatskoj i uobičajene srbočetničke retorike Vučićevim je nastupima, onom 1994. u Glini kao i nedavno na skupu u Zemunu, izgleda zajedničko tek to da Hrvatima uvijek pokušava poslati prijeteće poruke s okupiranoga hrvatskog područja. Za nijansu drukčije od Vučića na zemunskom skupu govorio je srbijanski patrijarh Irinej. On poput hrvatske Orjune kleveće doduše hrvatsko vrhovništvo i Hrvatsku vojsku koji su stvarali, branili i oslobađali hrvatske državne prostore od srpskoga osvajanja, ali zato "ostatak" naroda poziva na novo bratstvo sa Srbima i Srbijom, kako bi se valjda stvorili preduvjeti za obnovu neke nove Jugoslavije, u kojoj bi već po tradiciji Srbija, Beograd i SPC imali na štetu drugih naroda povlašteni status. Od Irinejeve patrijaršijske politike nisu daleko ni hrvatski jugokomunisti, tim više što su im istovjetna stajališta prema hrvatskom kardinalu Alojziju Stepincu i Katoličkoj Crkvi.

U tim zajedničkim pothvatima, poput nekadašnje Kominterne, podupiru ih tradicionalnim kanalima usklađena politička strujanja Moskve, koja bi prostor država bivše SFRJ pretvorila u svoje interesno područje, što je nedavno demonstrirao i ruski predsjednik Vladimir Putin svojim posjetom Sloveniji. Koliku ulogu u tim ruskim pothvatima igra srbijanska pravoslavna crkva posvjedočio je i zagrebački srpski mitropolit Porfirije, koji se u Sloveniju išao pokloniti ruskom predsjedniku. Velikosrpsku politiku Pupovčevih gostovanja na huškačkim četničkim mitinzima poput onoga u Zemunu te sustavan rad SPC na rastrojavanju hrvatske države morala bi uzeti u ozbiljno razmatranje svaka demokratski izabrana hrvatska vlast. Tim više jer država godinama financijski pogoduje srbijanskoj crkvi na račun drugih pravoslavnih kršćana pa i samih vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, na čijim je temeljima, tijekom jugoslavenskih okupacija hrvatske države, drskom otimačinom ustrojena unitaristička prevlast srbijanske crkve.

Obilježavanje Oluje i održavanje viteške tradicije hrvatskoga naroda na političkoj su razini zasmetali neokomunistima Zorana Milanovića, koji su bojkotirali i Oluju u Kninu i Alku u Sinju. Stranački bojkot Knina u politici se ne može drukčije iščitavati do li poistovjećivanje s filofašističkim mitingašima u Zemunu, koji sad uz rusku pomoć vojno ojačani ponovno prijete Hrvatskoj. Nu od sljedbenika bivše jugoslavenske komunističke partije u Hrvatskoj nije se moglo drugo ništa ni očekivati s obzirom i na njihove već sad dobro uhodane veze i kanale s Putinovom Rusijom. Osim Milanovićeva bojkota, proti obilježavanju Oluje ustao je i čelnik IDS-a Boris Miletić. Riječ je o tipu koji je ohrabren šutnjom hrvatskih sigurnosnih snaga na velikosrpsko terorističko orgijanje u Srbu 27. srpnja mahao istarskom "putovnicom" kao svojevrsnim simbolom istarske državnosti, što zapravo nije ništa drugo nego određeni znak potpore velikosrpskoj politici u Hrvatskoj. Istoj onoj politici, koja se i potkraj srpnja 1941. očitovala u zajedničkom zločinačkom pothvatu talijanskih fašista i srbočetnika u etničkom čišćenju jugoistočne Like i jugozapadne Bosne od hrvatskoga naroda. 

Obilježavanje Oluje nije naišlo na odobravanje i u znatnom dijelu hrvatskoga medijskog prostora. Javnim servisima, njihovim urednicima te vlasnicima pojedinih medijskih koncesija na nacionalnoj razini ponajprije je zasmetao govor pukovnika Hrvatske vojske u mirovini Ivice Glavote, koji je s kninske govornice jasno poručio kako oni koji su stvarali hrvatsku državu 1995. nisu do kraja obavili svoj posao. Zaista i nisu! Posljedak tada neobavljena posla jest sadašnje nezavidno u kojem se našao hrvatski narod. U toj poruci kao neoznačeni protivnici hrvatske državnosti očito su se prepoznali mnogi vlasnici, suvlasnici i šefovi medijskoga prostora pa su salve optužaba sipali prema pukovniku Glavoti, pripadnicima IX. bojne HOS-a i pojedincima koji su izvikivali stari vojnički hrvatski pozdrav. Koliko je pak Glavota zahvatio u ključni hrvatski problem najbolje svjedoči muenchenska presuda Udbi, čiji se pipci danas snažnije osjećaju u hrvatskim državnim ustanovama i medijima, nego potkraj 80-ih godina. Muenchenska presuda Udbi mogla bi otvoriti komunističke arhive, a onda i vrata određenoj lustraciji. Samo tako bi hrvatsko društvo moglo postati zdravije. U slučaju pak ekstremističkih izgreda sve zagonetnijim postaje i djelovanje policije, koja, umjesto da zbog ozbiljnih kaznenih djela i narušavanja državne sigurnosti privede primjerice onog istrijanskog tipa iz IDS-a kao i organizatore terorističkoga skupa u Srbu, ona piše prekršajne prijave protiv autora i pjevača jedne od najboljih domoljubnih ratnih pjesama "Bojna Čavoglave"? U Glavotinu pak kninskom govoru očitava se poruka hrvatskoga naroda stranačkim političarima kako na rujanskim izborima želi svoje povjerenje dati samo onima koji su voljni nastaviti posao koji nije dokraja završen daleke 1995.

Jednako tako je i alkarski vojvoda iz Sinja pozvao one kojima će narod dati povjerenje na izborima da Hrvatskom vladaju savjesno i odgovorno vodeći se vrjednotama naših predaka!

 

Ivan Svićušić