-No, odluka o glasovanju o nepovjerenju potpredsjedniku Vlade nije ustavni eksperiment ili igranje sa stabilnošću državne vlasti, ona je nužna za ozbiljenje načela političke odgovornosti – tako napisaše Most-ov ustavnopravni strućnjak Robert Podolnjak.

Nakon što je surađivao sa svim političkim opcijama u Varaždinu, Podolnjak je svoje mjesto pod suncem napokon našao među braćom "reformistima" u MOST-u. U politici se najviše cijene rezultati i dosljednost, stoga Podolnjak predstavlja svojevrstan izuzetak od tog pravila – zato je i sjeo u zastupničku klupu tek u 58. godini.

Ipak, on piše i govori o političkoj odgovornosti, o njezinim načelima i njihovom ozbiljenju. On bi, kao profesor ustavnog prava trebao znati da u državi, suvremenoj i demokratskoj, ne postoje viša načela od pravnih načela, a politička, moralna, osobna i ostala načela su samo žargonske floskule i prevrtanja iz šupljeg u prazno dok se ispijaju kave i sokovi na Cvjetnom trgu. Podolnjaku bi, kao „pravnom stručnjaku“, trebalo biti jasno da jedino što čovjeka štiti od samovolje drugog čovjeka jest postupak (procedura), zakonom ili nekim drugim pravnim aktom propisan, koji se mora poštovati, inače sam koncept pravosuđa, odnosno pravne države nema nikakvog smisla.

No, čemu se zamarati pravom, kad čovjeka i njegovu obitelj možemo osuditi na temelju laveža iz redova Partije i njezinih satelita. Zar postoji još netko tko bi se dao zamarati glupostima kao što je Povjerenstvo za sukob interesa? Što se to tiče jednog Podolnjaka, profesora prava ili jednog MOST-a, ljudi koji mjesecima najavljuju „reforme“? Profesoru ustavnog prava bi također trebao biti poznat institut presumpcije (pretpostavke) nevinosti, ali zašto bismo poštivali tuđa prava, napose prava Tomislava Karamarka i članoba njegove obitelji? Kad mu već osporavamo pravo da bude nevin dok se ne utvrdi suprotno, znači li to da "reforme" koje najavljuju iz Mosta idu ka suspenziji institucija pravne? Hoće li i ubuduće, mediji financirani novcima kontroverznih poduzetnika podizati optužnice a Božo Petrov, Robert Podolnjak, Zoran Milanović, Peđa Grbin, Ranko Ostojić ili Vlaho Orepić izricati presude?

Razina političkog i osobnog licemjerja koje sve više zastupnika MOST-a pokazuje je zapanjujuća i raste iz dana u dan. U javnosti tvrde da žele reforme, ali u praksi ne žele ništa mijenjati. Tvrde da su za decentralizaciju države i smanjenje državne administracije a onda ishitrenom najavom niza poteza pokažu suprotno. Tvrde da žele štititi nacionalni interes i jačati državu, a ne mare za postupak koji moraju provesti institucije ove države. Očito, gospoda „reformatori“ (ili možda reformisti?) iz MOST-a ne shvaćaju da su pravna država i vladavina prava nacionalni interes ovog naroda i ove države.

No, vratimo se na Roberta Podolnjaka koji je ponosan na svoje kolege iz Mosta. Ponosan je što šest ministara prejudicira odluku Povjerenstva, a isto čine 12 saborskih zastupnika. Zaista dika Hrvatske! Podolnjak je ponosan. E da je toliko ponosan na očevo prezime…

Pojavilo se dosta natpisa u medijima o navodnim mutnim poslovima gospodina Podolnjaka i njegovih članova obitelji. No, ne treba biti licemjeran poput njega, već sve to treba smatrati isključivo sumnjama dok sud ili neko drugo tijelo ne utvrdi suprotno. S druge strane, javnost bi trebala znati da je šogor Roberta Podolnjaka, dotični Josip Golubar, pravomoćno osuđen za silovanje 2011. godine. Također treba napomenuti da je osuđenik na drugostupanjskom Županijskom sudu u Zagrebu, osuđen na 10 mjeseci uvjetno, da bi Vrhovni sud uvažio žalbu DORH-a i osudio ga na 3 godine! Je li Podolnjak iskoristio svoj „ustavnopravni utjecaj“ pa utjecao na suca Županijskog suda Marijana Garaca koji je Josipa Golubara kaznio apsurdno malom kaznom ispod propisanog zakonskog minimuma od 10 mjeseci?

Možda ne bi trebalo praviti ovakve konstrukcije, ali je potrebno naglasiti da je šogor saborskog zastupnika pravomoćno osuđeni silovatelj. E sad, hoće li se gospodin Podolnjak u vlastitom slučaju sjetiti svoje „političke“ odgovornosti? Jer, saborski bi zastupnici trebali biti iz „čistog okruženja“, bez mrlja i mrljica, napose ovakvih moralno nakaznih, a da ne spominjemo da je Podolnjak ili kako se već preziva sa Josipom Golubarom dijelio uredski prostor gdje je kazneno djelo počinjeno.

O poslovnim aktivnostima Roberta Podolnjaka sa pravomoćno osuđenim šogorom Josipom Golubarom i suprugom Nadom Golubar nekom drugom zgodom.

Zaključno, nadležno tijelo nije razmotrilo slučaj Tomislava Karamarka i njegovog člana obitelji, dok je drukčije u slučaju Roberta Podolnjaka, gdje je donesena pravomoćna presuda? Robert Podolnjak može biti ponosan samo na svoje nedostižno licemjerje i prema vlastitim riječima i mišljenjima svojih kolega, trebao bi odmah dati ostavku na časnu dužnost  dopredsjednika Hrvatskog sabora i saborskog zastupnika.

 

L.C.