Kad bi sutra bili predsjednički izbori i kad bi se kandidirao ministar Zlatko Hasanbegović, on ne bi pobijedio, već bi pomeo konkurenciju i izborio pobjedu u prvom krugu. Zašto?

Jer je narod u njemu prepoznao čovjeka koji se hrabro suprotstavlja jugoslavenskom kulturnom terorizmu, jer jedini radi posao koji je obećavala njegova stranka prije izbora i jer je pritom fin, pristojan, odmjeren, ustrajan i savjestan te ga protumuslimanski lavež “antifašističkih kerova” ne smeta.

Također, on se, uz iznimke nekih zastupnika HDZ-a i nekih koalicijskih partnera u Domoljubnoj koaliciji ne ulizuje nepostojećem političkom centru. Naime, politički centar ne postoji, što je lako uočiljivo pogleda li se političko stanje u drugim europskim zemljama: predsjednički izbori u Austriji, parlamentarni izbori u Grčkoj i Poljskoj, pa čak i Srbiji. Politički centar je izmišljotina nastala u 30-im godinama prošloga stoljeća u državama blagostanja (“welfare state”) dok dugovi nisu stigli na naplatu i dok se nije dogodio rat. Formiranje Europske zajednice, a kasnije Europske unije, je omogućilo bezličnim i bezveznim europskim birokratima i političarima ponovno promicanje te nepostojeće političke struje te je danas u potpunosti napušteno, osim u Hrvatskoj, Sloveniji i još nekim zemljama koje nisu u stanju pratiti političke trendove Europe. Sljedeći parlamentarni izbori u Njemačkoj će biti novi dokaz tomu.

Najbliža i najrazumljivija potvrda nepostojanja političkog centra je otvoreno SDP-ovo četnikovanje i boljševiziranje. Ono, po prirodi stvari, zahtijeva protutežu, pogotovo jer je velikosrpska politika potučena u Domovinskom ratu, a komunizam je odavno propao. I onda su svi na čudu kad toliko ljudi glasa za Srpsku demokratsku partiju, a nije im jasno zašto. To se događa jer se Milanović, koliko god bio neuračunljiv, ne obraća političkom centru (za kojeg je shvatio da ne postoji), već radikalno lijevima (jugoslavenima, komunistima, četnicima i t.d.), stoga neopredjeljeni radije daju glas crvenom kmeru, nego bezličnim pozivima na zajedništvo i ispraznim floskulama namijenjenih političkom centru.

Dok HSP Ante Starčevića skuplja peticiju protiv kandidature Vesne Pusić, dok se bore za istinu o Jasenovcu, dok Ilčić na čelu Hrasta otvoreno govori o opasnosti od migranata i zauzima stavove o potrebi očuvanja obitelji, HDZ (čast iznimkama, a to su uglavnom generali) šuti o lustraciji, šuti o kandidatkinji četničke vojvotkinje Pusić, govori o “reformama” (što god to značilo) i uporno se ograđuje od svega onoga zbog čega je narod i glasao za Domoljubnu koaliciju na čelu s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Ministar vanjskih poslova Miro Kovač je izjavio da je zgrožen onime što je čuo na izbornom saboru HSP AS-a i da je s gađenjem slušao neke govore. Je li zgrožen izjavama o veleizdajničkoj politici Zorana Milanovića, Vesne Pusić, Ranka Ostojića ili Neše Stazića? Nitko tko je glasao za Domoljubnu koaliciju nije zgrožen onime što se tamo govorilo, a Tomislav Karamarko je rekao da nije čuo što se dogodilo, ali da ipak osuđuje.

I u tom grmu leži zec: nije čuo, ali osuđuje. Iz straha da će izgubiti glasove nepostojećih ljudi koji glasaju za nepostojeći politički centar kojeg se HDZ nerazumno drži, valjda iz navike, inertnosti ili šaptača savjetnika koji odrađuju posao za nekog drugog. U teškoj gospodarskoj situaciji se politika polarizira. Ljudi su siromašni, gladni i bez krova nad glavom, pritisnuti kreditima i ovrhama, stoga cijene jedino čvrst politički stav i više obraćaju pozornost na ideologiju, nego na klimava obećanja o boljem životu i reformama, jer im je to pribježište i utočište od crne svakodnevnice. Ukoliko takvih banalnosti ljudi koji kroje politiku HDZ-a nisu svjesni, onda se trebaju zapitati.

No, neka se ne čude kad im sutra ili prekosutra, kad budu novi izbori, dobar dio kolača “otmu” njihovi koalicijski partneri, iz jednostavnog razloga što oni nisu stranke “centra”, već desne i konzervativne stranke, državotvorne i domoljubne stranke koje ne prežu pred istinom – ono što je narod očekivao i očekuje od HDZ-a. U slučaju prijevremenih izbora, HDZ-u je Hasanbegović doslovno sve što ima.

 

L.C.

Share
0