Logo

Kao po nekome ritualu, ili poput neke prisilne radnje, Ivo Josipović svake godine obznanjuje javnosti da još uvijek sikće ustaška zmija. Već na početku svojega mandata u ožujku 2012. Jospović je u izraelskom parlamentu imao potrebu upozoriti na navodnu prisutnost „ustaške guje“.

Tako paušalno etiketiranje suvremene Hrvatske s pravom je izazvalo osudu u hrvatskoj javnosti, pa se naš Ivo malo primirio. Kada je zasluženo izgubio predsjedničke izbore, ponovno je u ožujku prošle godine otvorio dušu te podsjetio da je bio u pravu kada je ukazao na opasnost od ustaške guje. I evo ga sad opet. Prije nekoliko dana, kao gost N1 televizije, podjeća da 'ustaška zmija i dalje gmiže!'

Kada se nakome priviđaju bijeli miševi znamo da čovjek pati od halucijancije, najčešće uzrokovane pretjeranom konzumacijom alkohola. Ako mu se pak priviđaju zmije, i još k tome ustaške, trebamo se zapitati, što muči Josipovića i čiju savjest pere bivši predsjednik?

Unatoč potpune dominacije neokomunističkih medija u Hrvatskoj, ovih se dana pronijela šokantna vijest da su jugokomunističke vlasti 1948. srušili sinagogu u gradu Rijeci. Da šok bude veći za taj se skandal doznalo kada su učenici OŠ Škurinje povodom Dana holokausta inicirali obilježavanje mjesta na kojem se nalazila srušena riječka sinagoga. Dugo ponavljana laž da je sinagoga ‘minirana i nestala’ 1944. godine, naponon je razobličena, te je napokon razotkrivena povijesna istina kako je to učinjeno pune četiri godine kasnije.

U tom vandalskom i očigledno antisemistkom činu, istaknutu ulogu imao je Ratko 'Mili' Josipović, stric našeg „vidoca“ ustaških guja Ive Josipovića. Kao šef zloglasne OZNA-e za zonu „A“ i zonu „B“ Ratko Josipović, zajedno sa zloglasnim Milanom Bastom, bio je jedan od glavnih organizatora i izvršitelja etničkog čišćenja u Istri. Kao što je javnost već upoznata, sinagoga je nakon neuspjele paljevine 1944. godine, preživjela rat i dočeka 1948. godinu. Po izravnoj želji i zapovijedi Moše Pijade, od „Saveza jevjerskih veroispovednih opština“ iz Beograda iznudili su prodaju hrama državi Jugoslaviji – i to, da poniženje bude još veće - kao građevni materijal! Na mjestu srušene sinagoge podignuta je stambena četverokatnica za oficire JNA! Najkvalitetbnije dijelove srušene sinagoge razgrabili su komunistički moćnici, pa tako i šef OZNE, Ratko 'Mili' Josipović.

Nije lako živjeti s takvim stricem. Sintagma nas neodoljivo podsjeća na poznati film Krste Papića, snimljen uoči demokratskih promjena, a prema romanu „Okvir za mržnju“ Ivana Aralice. Dok je je u filmu glavni lik žrtva svog komunističkog strica, koji je krhtinom koju je izazvao metak ranio svoge nećaka i učinio ga impotentnim, čini se da je stric našega Ive, svojim zlodjelima, među kojima se ističe i rušenje i pljačka židovskoga hrama u Rijeci, trajno duševno osakatio bivšega predsjednika.

Rušenje sinagoge u Rijeci, međutim nije bio izolirani slučaj antižidovskoga ponašanja u Titovoj Jugoslaviji. Nakon 2. svjetskoga rata komunističke glavešine su bez imalo skrupula zaposjele stanove najuglednijih židovskih obitelji na najatraktvijim lokacijama u Hrvatskoj. Hrvatska javnost još uvijek ne zna tko je bio vlasnik zgrade u Palmotićevoj 26 u Zagrebu, koja je sada u vlasništvu Josipovića i njegove punice Zorke Klepac.

Mutna prošlost i nečista savjest često se očituje u stalnoj potrebi prebacivanja krivnje na druge. Svaki takav pokušaj, međutim, ne samo što ne uspjeva iskupiti zlodjelo i njegova počinitelja, nego ga još više razobličava. Baš prema mudroj izreci: što se vrana više pere, to sve crnja biva!

Sve to danas vidimo u bjesomučnim i jalovim pokušajima jugokomunističkih ostataka, koji svoju nečistu prošlost pokušavaju prebaciti drugima na teret kako bi prikrili svoja zlodjela i svoje, zapravo, antisemitsko lice. Naravno da ih uopće nije zanimala istina i poštovanje prema Židovima koji su stradali tijekom 2. svjetskom ratu. Dokaz tome je i potpuno prešućuna sramotna uloga Srbije i njezih kolaboracionista, koji su potpuno istrijebili Židove u zloglasnim logorima Sajmište i Banjica, zbog čega jeesesovac Harald Turner već sredinom 1942. godine izvijestio: “Srbija je zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno”, a šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji Emanuel Schäfer pohvalio Srbiju: “Beograd - jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je ‘Judenfrei’.

Titova tzv. nesvrstana polika, koja se potpuno oslanjala na arapske zemlje, vodila je izrazitu antižidovsku politiku. Poznata je činjenicama da je Jugoslavija pružala utočište međunarodnim teroristima, poput pripadnika RAF-a, ili jednoga Ilicha Ramireza Sancheza. Titovo društvo bili su socijalistički diktatori poput Moamera Gadafija i Sadama Huseina.

Različiti ostatci jugokomunističkog totalitarizma, poput tzv. Radničke fronte, ogrezli u neradu i navikli na izdašna sredstva iz državnoga proračuna, digli su se na zadnje noge. Sve to dodatni je razlog da se Hrvatska napokon mora riješiti sveg komunističkog balasta i ukratiti hranu toj udbaškoj guji koja, poput one iz Šume Sribirove u sve većem bijesu sikće i palaca svojim račvastim jezikom.

Isto tako, Hrvatsku ne mogu predstavljati ljudi koji u hrvatskim veleposlanstvima drže bistu Tita - balkanskog Pol Pota, koji je svoju vlast i svoj kult „utemeljio“ na stotinama tisuća pobijenih i bačenih u jame, beskrupuloznoj otimačini tuđe imovine, te uspostavi snažne mreže međunarodnoga terorizma, kojoj je Jugoslavija bila čvorište i utočište u Europi. Ukratko, Hrvatska se mora napokon riješiti ostavštine čovjeka koji je svoje političko djelovanje započeo kao terorist u tzv. Bombaškom procesu na kojemu je javno obznanio svoju terorističku ćud i anticivilizacijske planove, obznanivši da ne priznaje građanski sud nego samo sud Partije.

 

Mato Kros

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.