Ljudi često smatraju ugovore prava nečim složenim i nesvakodnevnim te ih, “potkrjepljeni” televizijskim filmovima i serijama, nepotrebno mistificiraju.

Naravno, ukoliko se radi o ugovorima između korporacija i multimilijunskim iznosima, onda zaista jesu složeni, no mnogi od vas nisu svjesni činjenice da kad prosjaku ili sviraču na ulici ubacite koju kovanicu ili novčanicu u košaricu, s istima ste sklopili ugovor o darovanju. Naime, kad vi kao darovatelj prepustite ili se obvežete prepustiti stvar obdareniku bez protučinidbe, a obdarenik to prihvati – tad je sklopljen ugovor o darovanju u najtemeljnijem obliku, prema čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Kamo ovo vodi?

Prilikom prosvjeda protiv zabrane emitiranja televizije Z1, Velimir Bujanec i Marko Jurič su se sastali s Mirjanom Rakić, kojoj je Bujanec uručio četničku kapu, šajkaču i šubaru sa kokardom. Čl. 68. st. 10. Zakona o elektroničkim medijima (dalje u tekstu: ZEM) glasi: “Članovi Vijeća (Vijeće za elektroničke medije, op. a.) ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge, niti stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom.“ Nadalje, isti zakon određuje pojam „pružatelj medijskih usluga“ – pružatelj medijskih usluga: fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana. (čl. 2. st. 1. toč. 8.)

Mirjana Rakić je predsjednica Vijeća za Elektroničke medije, tijela koje upravlja Agencijom za elektroničke medije. Bjelodano je da Velimir Bujanec spada među „pružatelje medijskih usluga“. No prije nego se pozabavimo posljedicama ovog darovnog ugovora, treba se pozabaviti i samim imenovanjem Mirjane Rakić na to važno mjesto.

Čl. 66. st. 6. ZEM-a glasi: „Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa na zaposlenike Agencije (Agencije za elektroničke medije, op. a.) primjenjuju se opći propisi o radu.“ To znači da se primjenjuju odredbe Zakona o radu koji u čl. 112. st. 1. toč. 4. propisuje da ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 65 godina i 15 godina mirovinskog staža. Naravno, poslodavac i radnik se mogu dogovoriti drukčije – u privatnim pravnim osobama (firmama, kako kaže narod), ali ne i u osobama s javnim ovlastima koje imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH. „Gizela“ Rakić je postala predsjednicom Vijeća za elektroničke medije 1. veljače 2014., kad je imala napunjenih 66 godina života. Naime, osoba koja je stekla navedene uvjete više ne može sklapati ugovor o radu, nego samo ugovor o djelu. Čl. 590. Zakona o obveznim odnosima glasi: „Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.“ Kao što se može primijetiti, spominju se riječi poput „obaviti“ i „izvršenje“, dakle glagol, odnosno značenje u svršenom obliku; zakonodavčeva je misao bila da ugovor o djelu uređuje jednokratan, a ne kontinuiran, rad ili posao.

Ugovor o djelu, koji je morala sklopiti Mirjana Rakić, je prilično nespojiv s odredbom čl. 68. st. 3. ZEM-a: „Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina te mogu biti ponovo imenovani.“ Kako obnašati dužnost pet godina može biti uređeno ugovorom o djelu? Čini se da je imenovanje Mirjane Rakić, odnosno pravno uređenje njezina „radnog“ odnosa s Agencijom za elektroničke medije, prilično mutno, da ne kažem nezakonito.

Što se tiče njezinog primitka dara od Velimira Bujaneca, isti zakon (ZEM) propisuje sljedeće: „Hrvatski sabor može razriješiti predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata na prijedlog Vlade Republike Hrvatske… ako se steknu okolnosti propisane stavkom 7., 8., 9. i 10. ovoga članka.“ (čl. 68. st. 11. toč. 6.) Takve okolnosti su ispunjene primitkom šajkače i četničke šubare sa kokardom (st. 10).

Sve u svemu, na izuzetno je važno mjesto za hrvatsku slobodu govora, novinarstvo i medije općenito, postavljena osoba koja tamo, prema mome skromnome mišljenju, ne bi trebala biti. No, ukoliko je njezino imenovanje zakonito, apsolutno je neopovrgljivo da je ona primila dar od pružatelja medijskih usluga, što je nezakonito, koliko god se nekomu banalnim pričinjalo. Zakona se treba pridržavati i njih poštivati – zato i jesu doneseni. Ovdje je sve izloženo; sad je potez Vlade RH, odnosno premijera i dva potpredsjednika da utvrde jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za smjenu Mirjane Rakić (a jesu!) te da taj postupak pokrenu u Saboru, koji, kao najviše zakonodavno tijelo, sigurno ne će tolerirati kršenje pozitivnog prava Republike Hrvatske.

 

Josip Gajski