Zanimljivo je pratiti nakaradne figure hrvatske političke scene i zastrašujući kontinuitet njihovog djelovanja. Nedavno je, svojom mudrošću, odmjerenošću, i uobičajenim nepoznavanjem jezika iskočio Stjepan Mesić, koji je otišao u tajni posjet Sjevernoj Koreji, zemlji poznatoj po prekrasnim plažama, nuklearnim pokusima, masovnoj gladi i komunističkom teroru na tragu vizija ranog Josipa Broza Tita.

Isti drug Mesić još 1967. istaknuo se kao provjereni komunist kad je napao "Deklaraciju o položaju i imenu hrvatskog jezika govorom u Saboru, a njene sastavljače prozvao kao: "...političke diverzante koji razaraju temelje Jugoslavije" i zatražio da ih se kazneno progoni na sudu! Tu se odmah moglo vidjeti da bi taj perpektivni mladac mogao, jednog dana, biti predsjednik samostalne Republike Hrvatske!!!

>>Silvana Oruč Ivoš: Narod na rubu siromaštva, a Mesiću milijuni

Uvijek dosljedan uključio se u Hrvatsko proljeće, pa je bio osuđen na godinu dana zatvora zbog svog komunističkog hrvatstva. U Staroj Gradiški je, prema izjavama njegovih zatvorskih kolega, cinkao i skupljao je veze koje su mu dobro došle 1990. godine. Malo je rušio Jugoslaviju kao njen predsjednik, malo je rušio Tuđmana s "dobrim" Jožom Manolićem (svojevremeno komunistički šef svih zatvora u Hrvatskoj, te Stepinčev trovač!), malo je rušio Hrvatsku – kao njen predsjednik. I dakle taj veseljak, čiji Ured i dalje, bezrazložno, plaća Republika Hrvatska, malo je obišao svog dobrog starog prijatelja Kim Jong una. Kao sjajan poznavatelj udbinih metoda pokušao je perspektivnom sjeverno-korejskom predsjedniku ukazati na mogućnost dobivanja Nobelove nagrade za mir, ukoliko nastavi s istraživanjima nuklearne energije – na tragu mirotvoraca Ivana Supeka i Josipa Broza Tita.

Kao što je Josip Broz Tito bio Staljinova karikatura, tako je Mesić Brozova karikatura. Nasmiješeni dikator Tito bio je u Sjevernu Koreju tijekom kolovoza 1977. godine i bio mu je priređen veličanstven doček od strane drugog nasmiješenog diktatora - Kim il Sunga, naime djeda Kim Jong una. Svo kominističkio ludilo tada se razlilo najvećim koncentracijskim logorom na svijetu – što je Sjeverna Koreja u svojoj suštini!

 

Josipu Brozu Titu bilo je neugodno kad je vidio kako je veliki Goli otok napravio njegov prijatelj diktator! Pokunjen i zavidan vratio se u Jugoslaviju i od tuge za Sjevernom Korejom ubrzo umro.

Znajući da mora nastaviti gdje je nasmiješeni diktator Tito stao, Mesić je odlučio da napaćenom narodu Sjeverne Koreje prištedi koji sjevernokorejski von, pa je ilegalno skoknuo do njih, na drugu stranu ovog napaćenog, plavog planeta. Znajući da zabrinutog diktatora mora razvedriti, smjestio je svoj prevažan posjet između Titovog i onog Dennisa Rodmana, uglednog košarkaškog klauna.

Još smiješniji od Mesića ispao je Goran Radman, Titov omladinac zadužen za štafete, te nekadašnji partijski poletarac koji je upregnuo Srpsku televiziju Zagreb da opravda imbecilni put otužnog klauna, drugom klaunu koji se igra jeftinim nuklearnim bombama.

Sve to malo je razočaralo vremešnog Budimira Lončara, čovjeka zaduženog za namještanje izbora u Hrvatskoj. S nostalgijom se prisjetio kako je još 2005. imao dva kandidata na hrvatskim predsjedničkim izborima. Tada je na klauna Mesića išla perspektivna Jadranka Kosor, a Lončar (formalno tek Mesićev savjetnik!) bio je jedini dobitnik tih izbora. Taj lutkar s nizom lutaka na svojim čvornatim, krvavim prstima, igrao se izbora i pobjeđivao zdravi razum! "...U zdrav mozak"!

Jadranka Kosor – članica komunističke partije od 1972. – još je jedna bizarna figura iz Lončarovog lutkarskog kabineta. Imala je svojih svijetlih trenutaka kao novinarka – i puno mračnijih kao političarka. Danas je tek predmet sprdnje riječkog TV cirkusanta Jurkotića (emisije poučnog imena "...U zdrav mozak", mogu se pogledati na internetu!), koji ju je pravio budalom kao i prethodno Josipovića i profesionalnog Srbina Pupovca.

Sve političke izdaje i prijevare uvijek završe kao farse, a ostarjeli klaunovi mogu izazvati samo sažaljenje – iako ga ni Lončar, ni Mesić ni Jadranka Kosor, ne zaslužuju niti će ga dobiti!  

 

F. Perić