Publicist i književnik Hrvoje Hitrec u svojoj novoj kolumni bavi se SPC-om i velikosrpskom politikom na prostoru nacionalne države hrvatskog naroda.

-Irinej se (ako pamtim) zove Nenadić ili slično, a mogao bi se zvati i Blažević, to jest Jakov, budući da je kompilator i imitator komunističkoga „suca“ čiju svojedobnu optužnicu sada prepisuje. Pa dok se u poslanici suzdržavao, otvorio je svoju veliku srpsku, to jest velikosrpsku dušu u razgovoru za ruski „Sputnik“ i zapjevao staru pjesmu o ugroženosti Srba koji žive u Hrvatskoj (ne nazivajući ih nikada manjinom), grozno proganjanih i dan-danas te se užasno boje da ne dožive ono što već jesu kada je stradao, veli Irinej, milijun njih. S tom je izjavom debelo premašio brojku od 700.000, brojku koja je kanonizirana u SPC-u, a sada ju Irinej revidira. Podiže ljestvicu. Ne miruje SPC, Crkva države Srbije, ne miruje baš zbog postojanja druge države, to jest hrvatske, koju ne može smisliti jer se „proširila“ izvan meteorološke središnje Hrvatske na sva područja koja Irinej smatra srpskim, to jest Slavoniju, Dalmaciju itd - ističe Hitrec u kolumni objavljenoj na portalu HKV-a.

Podsjeća kako ideje patrijarha Irineaj imaju ne mali broj pristaša u Hrvatskoj.

-Hrvatska država, blesava kakva jest, sve to mirno promatra kao i mediji, tek tu i tamo neki „hrabri“ kolumnist napiše da je riječ o prvorazrednoj svinjariji i nedopustivom vrijeđanju demokratske države Hrvatske, o tezi da je svaka hrvatska država kriminalna tvorevina pa naravno i ova. I u tome ima Irinej pristaše u Hrvatskoj, nešto pokisle otkada su oslobođeni Gotovina i Markač, te pala optužnica one vještice za „zajednički zločinački pothvat“ hrvatskoga vojnog i političkog vrha - podsjeća Hitrec.

Osvrće se i na ulogu tih istih krugova u domovinskom ratu i poraću.

-Poslije srpske agresije i krvavoga rata u kojemu su Srbi poubijali petnaest tisuća Hrvata, trideset tisuća ranili i mnogima onemogućili da se kreću, rade i žive život zdravih ljudi, razorili crkve, samostane, knjižnice i kazališta, prognali preživjele iz područja koje su zaposjeli – znači nakon tih izraza bratstva i mirotvorstva dio njih je svojevoljno nakon poraza napustio Hrvatsku, oni koji su ostali abolirani su, za zločine nisu odgovarali ni najveći zločinci, svima je hrvatska država podigla nove kuće ili popravila stare, čak i one koje su sami zapalili u povlačenju. Hrvatska država, država milosrđa u svakoj godini, a ne samo u ovoj jubilarnoj godini milosrđa. Ostaje onaj dio koji je i u vrijeme rata bio lojalan s figom ili (rijetko) bez fige u džepu - upozorava Hitrec.

Smatra da je "ugroženost" Srba došla do vrhunca u vrijeme Milanovićeve Vlade.

-Svi su rečeni, abolirani i lojalni s figom našli načina da se politički organiziraju, i to na dva načina. Na Pupovčev i Stanimirovićev ili kao članovi SDP-a i HNS-a. Navodne socijaldemokrate proviđene jugoslavenskoj ideji i nadalje odanih domoljuba (otadžbenika) držali su za prirodne saveznike, te s dolaskom novoga stoljeća ispunili tu stranku do trideset posto ako ne i više. Kada su lažni „socijaldemokrati“ bili na vlasti, nastala bi srdačna simbioza dvaju rečenih načina, kada bi na vlasti bio desni centar uglavom ucijenjen izvana, vatru je održavao Pupovac kojemu su desni dali komadić vlasti, to jest dobar komad vlasti, napokon i zajamčena mjesta u Hrvatskom državnom saboru, čak tri prsta, oprostite, čak tri mjesta. To je ta stalna ugroženost o kojoj govori Irinej. Njihova ugroženost došla je do vrhunca u vrijeme Milanovićeve Vlade, u kojoj je – u postotku – bilo više Srba nego što ih ima u SDP-u, znači četrdeset posto - analizira Hitrec.

Na koncu podsjeća zašto su "ugroženi" Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović prozvani etnobiznismenima.

-Pupovac i Stanimirović mogli su se posvetiti svome poslu, iz proračuna je financiran i njihov novopokrenuti list „Novosti“ koji se nije bavio i ne bavi se srpskom manjinom nego hrvatskom većinom, upravo u stilu negdašnjega „Srbobrana“, ali još militantnije, dotično u micićevskom stilu. Posvetili su se i bankarskim poslima, ali njihova „Tesla banka“ nije profunkcionirala kako su željeli - zaključuje Hitrec.

 

R. Horvat

Share
0