Imao je 16-godina, iz Bosne i Hercegovine je došao odrpan, gol i bos, i to u Tuđmanovu Hrvatsku, Hrvatska mu se, kao stotinama tisuća ostalih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, smilovala, nahranila ga, pružila mu uvjete za više nego normalan život.

Pred Miloševićem nije pobjegao u Srbiju, Novi Sad, Požarevac..., navodi se u analizi objavljenoj na Tinolovka.hr, posvećenoj Oliveru Frljiću i njegovim izjavama.

Tko je tada uopće mogao pretpostaviti da se fašizam može razviti u krilu nesretnika koji je svoje frustracije uspio prenijeti čak i na vlastitu obitelj koja ga se zbog govora mržnje i fašističkih gluposti odrekla? Današnje Frljićevo ponašanje, što će i brojni psiholozi potvrditi, uvjetovano je nesretnim djetinjstvom, odnosno, prvim danima mladosti. Nažalost, nikad nije shvatio da mu mladost nije uništila Tuđmanova Hrvatska, već isključivo Milošević, Frljić nije ni svjestan što bi se dogodilo s njim da je ostao gologuz u svom selu. Ili je to možda uspio shvatiti, pa je fašizam zapravo obrambeni mehanizam? Nismo psiholozi, o tome neka raspravljaju kompetentniji od nas, ako je potrebno liječenje to je stvar medicne?

Naravno, govorimo i komunističkom intendantu HNK-a, SDP-ovom jastrebu, Oliveru Frljiću, kome je do smjene ostalo tek nekoliko mjeseci, taman do pobjede HDZ-a i desnice na parlamentarnim izborima, toliko je Frljić lucidan da bi toga bio svjestan. Naime, zloglasni Frljić, poznat po izjavama kakve se ne bi usudili reći čak ni oni koji imaju alibi u medicinskoj dokumentaciji, u Manolićevom biltenu, odnosno u novinama koje je nekoć davno aktualni ministar unutrašnjih poslova, Ranko Ostojić, proglasio glasnogovornicima mafije, ponovno je Hrvatsku optužio za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, dok je pak braniteljima, koji su se pred interventnom policijom povukli u Crkvu svetog Marka, namijenio drugu sudbinu, dakle, njih je, kako reče Frljić, trebalo pohapsiti, iako bi time policija prekršila zakon. – Policija nije trebala pregovarati sa šatorašima, trebalo je ući u Crkvu i pohapsiti branitelje – rekao je Oliver Frljić. Drugim riječima, Frljić je rekao da je policija trebala napasti sam Vatikan.

No, to je tek jedna u nizu suludih izjava ovog vrlo opasnog, koliko i nesretnog, čovjeka, koji zagovara revoluciju nasilnim sredstvima, što je eksplicitno rekao u Novom Sadu kada je dodao da nije 'hrvatski režiser', iako živi na grbači hrvatske sirotinje, kao intendant HRVATSKOG narodnog kazališta kamo ga je postavila riječko krilo komunističke partije, uz blagoslov ministrice kulture. 

Oliver Frljić sam po sebi, iako to ne shvaća, živi je dokaz da Hrvatska nije izvršila agresiju na njegovu državu, Bosnu i Hercegovinu, naime, zar Frljić ne misli da bi bio zatvoren da je kojim slučajem Hrvatska bila agresor na BiH? Tuđman mu ne bi pružio utočište, već ćeliju.  Svakom novom izjavom Olivera Frljića HDZ je bliže pobjedi na parlamentarnim izborima, a on nozi u stražnjicu, Rijeka ne zaslužuje Olivera Frljića, Hrvatska još manje.

Pravi razlog, uz osobne frustracije, mržnju, fašizam koga nije čak ni svjestan, istupa Olivera Frljića, leži u strahu za vlastitu poziciju, što on direktno priznaje u razgovoru za Manolićev i Mesićev bilten. Drugim riječima, kad Frljić mrzi on ipak ne mrzi zbog medicinskih razloga, koliko god se možda to činilo suprotno, on mrzi iz klasičnih pragmatičnih razloga, time je, naravno, opasniji.

M.M.