Kad sam služio vojni rok u Višegradu, prišao mi je jedan fakultetski obrazovan Srbijanac iz Beograda koji me odveo uz rijeku Drinu da mi pokaže kopito konja Kraljevića Marka u jednoj klisuri nakon skoka sa srbijanske obale na bosansku.

Kad smo napokon došli do kopita, u čuđenju sam mu rekao: Ne mogu vjerovati da to vjeruješ jer, kako vidiš, Drina je ovdje široka najmanje 200 metara, a ne znam ni jednog konja koji toliko može skočiti. Potom sam mu rekao: Zar ne vidiš da je to kopito uklesano ljudskom rukom? Unatoč mojim primjedbama, on je tu legendu zadržao kao činjenicu i nastavio živjeti mitologijsku laž. Tada sam prvi put shvatio mitologijsku svijest srbijanskog čovjeka. Oni i kad lažu, vjeruju da govore istinu. Srbijanski čovjek nije sklon istini i činjenicama, jer njegovim umom upravljaju legende i mitologija, a to mi nedvojbeno potvrđuje da je cijela srbijanska povijest izmišljena. On nikako nije mogao razumjeti i prihvatiti moju tezu da je to bio pokušaj Srbijanaca da prošire Srbiju na teritorij zapadno od Drine. Unatoč svemu, on je bio dobar i naivan čovjek u odnosu na Pupovca.

Upravo mitologijski se ponaša zločesti političar Milorad Pupovac. Unatoč nepobitnim dokazima, on i dalje tvrdi da su ustaše poklale kozaračku djecu. Isto tako se ponaša kad je u pitanje Jasenovac ili Jadovno. U Jasenovcu je po njegovim prijašnjim izjavama pobijeno 700 tisuća prečkih Srba mada su stvarne žrtve četverogodišnjeg rata bile manje od 500 tisuća na cijelom prostoru Titove Jugoslavije, čak i sa onima koji su pobijeni nakon rata, dakle, Bleiburga i Križnog Puta. Najveće žrtve su bili katolici i muslimani. U jami Jadovno nije pronađena ni jedna ljudska kost, ali Pupovac i hrvatski antifašisti se i dalje klanjaju izmišljenim žrtvama. Imaju li ti ljudi razuma?

Danas nam hrvatski antifašisti tvrde da su oni oslobodili Zagreb. Oslobodili od koga? U grad su najprvo upali presvučeni četnici i počinili gnjusne zločine slične onima u Vukovaru. Deportirali su i ubijali bolesnike iz bolnica i skrivali njihova stratišta. Zbog straha, veliki broj žena, djece i staraca je napustio Zagreb i uputio se prema Austriji, ali do cilja nisu došli, jer su ih pobili presvučeni četnici u suradnji sa slovenskim anifašistima. U tome su sudjelovala i zavedena dalmatinska maloljetna djeca, pod budnim okom patizanskog četnika Sime Dubajića. Poznavao sam puno te djece koji su nakon odrastanja shvatili svoje zločine i jednostavno pukli. Međutim, zašto bi komunisti slavili antifašizam ako su i sami bili fašisti. Komunisti su htjeli stvoriti internacionalni fašizam, ali je na vrijeme obuzdan, a njihove žrtve su nakon II svjetskog rata postali Hrvati i mnogi manji narodi. Po tome se komunistički fašizam razlikuje od Hitlerovoga koji je bio nacionalan.

Za vrijeme obrambenog hrvatskog rata i nakon rata Pupovac je izmišljao ustaše i ustaške zločine bez ikakvih činjenica, a to ne bi smjela biti odlika jednog intelektualca i znanstvenika. Takvim ponašanjem je otkrio svoju intelektualnu i znanstvenu učmalost. Najprvo je optužio ustašeza ubistvo obitelji Zec, bez ikakvih dokaza. Stoga postavljam logično pitanje: Kakve koristi od tog zločina je mogao imati Tuđman ili RH? Nikakve! Međutim, jedini motiv za ovaj zločin su mogli imati Srbi i Srbijanci, pa vjerujem da je ovaj zločin počinio Kos, isto kao što je Kos minirao i židovsko groblje. Da kojim slučajem nisu otkriveni počinitelji ovog gnjusnog zločina u groblju, koji nedvojbeno ukazuje na srbijansko spletkarenje, Hrvati bi bili optuženi za fašizam i antisemitizam. Dakle, jedini logički zaključak jest da je obitelj Zec ubijena po naputcima Kosa. Nakon toga je istupio u javnost sa pokrštavanjem 20 tisuća srbske djece, opet bez ikakvih dokaza i uporišta u religiji. Naime, nitko ne može biti kršten dva puta, bez obzira pripada li zapadnom ili istočnom kršćanstvu.

Potom je optuživao RH za etničko čišćenje. Ovo su novi biseri Milorada Pupovca – sveučilišnog profesora i doktora znanosti. Ovom optužbom je samo potvrdio da nije intelektualac ni znanstvenik već velikosrbin. Nije bilo nikakvog etničkog čišćenje jer svi Srbi su otišli po nalogu srbskih vojnih zapovjednika, poput Mile Martića i njemu sličnih. Dakle, srbski civili su pod prisilom srbskih političara i zapovjednika istjerani sa njihovih ognjišta prije nego je i počela Oluja, samo da bi Pupovac i njemu slični mogli opuživati Hrvatskiu za etničko čišćenje. Kako se onda u Oluji moglo dogoditi etničko čišćenje? Dakle, nije riječ o etničkom čišćenju nego o još jednom spletkarenju velikosrbina Pupovca.

Etničko čišćenje se doista dogodilo u zaleđu Dalmacije kad su Srbi i JA protjerali sve Hrvate sa njihovih stoljetnih ognjišta. U tom etničkom čišćenju su sudjelovala braća i prijatelji uvaženog profesora. Isto se dogodilo u Vukovaru nakon ulaska JA i njegovog oslobađanja. Slično se događalo u BiH nakon okupacije, koju je zatražio Alija Izetbegović, kad je pobijeno 700 muslimana u Zvorniku i nakon toga više od 8 000 u Srebrenici. Tako srbijanski političari promiču ljubav i bratstvo među narodima punih 100 godina! Međutim, takva svirepost, koju su pokazali Srbi i Srbijanci u prošlom stoljeću, nije zabilježana u povijesti civilizacije, a počinili su je srbijanski demokrati iliti antifašisti. Sve se to događalo pod budnim okom srbijanskih intelektualaca (?).

Mislim da Pupovca treba suočiti sa nekim povjesnim činjenicama, a ne mitologijom. Kada i kako su se pojavil Srbi na teritoriju BiH i Hrvatske? Prvi put se pojavljuju nastankom kraljevine Jugoslavije kad se SPC mogla i počela širiti diljem države. Prije togsa SPC je egzistirala samo na prostoru kraljevine Srbije, dakle, na prostoru beogradskog Pašaluka, jer su sve pravoslavne crkve autokefalne, dakle, državne. Ako ovo nije istina, neka mi Pupovac pokaže ijednu srpsku pravoslavnu crkvu na prostoru Hrvatske koja je starija od 20. stoljeća. Uostalom, u mnogim mjestima katoličke crkve su bili i crkve hrvatskih pravoslavaca. Slično je bilo i u Boki. Sve crkve na prostoru carevine ili crvene Hrvatske bile su bizantske crkve, a na njima su se mogli naći ostaci dvojne religije. Manastir se prije pravoslavlja nazivao manača, a Manača se zvao logor za katolike i muslimane u Bosni gdje ih je nebeski narod izgladnjivao i mučio.

Čak i pravoslavna Crkva u Zagrebu je bila katolička, a tako je u svim gradovima Dalmacije i Bosne. Jedini pravoslavni objekti su bili objekti hrvatskih pravoslavaca na prostoru sremske episkopije, a izgradila ih je Austrija prije 20. stoljeća i tako pokušala spriječiti širenje ruskog Imperija na njezine prostore. To je bilo područje Srema jer tamo su mnogi Hrvati zadržali bizantske običaje i bili su poznati kao unijati ili inci, a danas su poznati kao grkokatolici. U kraljevini Jugoslaviji Srbijanci su posvojili sremsku episkopiju i prebacili je u Beograd. Hrvatski pravoslavci su priznavali Papu, a zbog Pape njihovi svećenici su bili poznati kao popi ili po vukovksi popovi. Sa pravoslavljem na hrvatske etničke prostore je došlo i slavenstvo, posebice u Bosnu, što nam zorno pokazuju prezimena. Prije slavensta hrvatsko prezime Kovač se odrazilo kao Kovačič, a nametanjem slavenstva, ono se odrazilo kao Kovačević.

Pripadnost hrvatskom narodu otkrivaju imena današnjih Srba u Hrvatskoj i Bosni koja su preko slavenstva postala prezimena dodavanjem slavenskog sufiksa ević ili ović, posebice u Bosni. Svakom razumnom čovjeku je jasno da su imena Ante, Jure, Šime, Jerko, Mate, Joso i mnoga druga hrvatska narodna imena. Od njih su nastala hrvatska prezimena Antič, Jurič, Šimič, Jerkič, Matič i Josič. Pod uticajem slavenstva, ona su postajala Antičević, Juričević, Šimičević, Jerkičević, Matičević i Josičević. Kako onda hrvatski pravoslavci mogu biti Srbijanci? Međutim, mnoga srbska prezimena u Hrvatskoj nisu slavenska, što pokazuje da su hrvatski pravoslavci od pamtivijeka pripadali hrvatskom narodu, koji su Rimljani još zvali Liburni, Iliri i Dalmati.

Čini mi se da je došao tren da se hrvatski povjesničari i lingvisti počnu baviti povješću i lingvistikom jer jedino tako se može sačuvati hrvatski identitet. Da bi to ostvarili, morali bi na hrvatska sveučilišta uvesti sanskrit jer toj je najstariji hrvatski jezik kojeg osobno nazivam haravača. Tek tada ćemo razumjeti hrvatsku antičku i modernu povijest. Profesoru Pupovcu preporučujem da prestane ucjenjivati hrvatski narod, jer Hrvatska je ipak njegova domovina, a da su njegovi preci bili Hrvati pokazuje njegovo prezime. To prezime se još odrazilo kao Popovac, a preko slavenstva i kao Popović. Ovo su prezimena iz crvene Hrvatske iliti Krajine. Profesore, gdje Vam je odgovornost prema istini.

 

M.B.