Logo

Nisam glazbeni kritičar i nemam čak ni solidno znanje o glazbi. Nije da sam ju prekrižio, čak mogu reći da znam i pjevati, ali glazba, nažalost nije uvijek bila moj primarni interes. U srazu s profesionalnim glazbenikom i skladateljem Ivom Josipovićem vjerojatno bih jako loše prošao.

Nisam niti iluzionist da bih mogao pretpostavljati što bi se dogodilo kad bi se dogodilo. Živim u stvarnosti, ne u prošlosti. Čak ne mogu ni pretpostaviti što bih jučer probavio da sam pojeo junetinu umjesto svinjetine. Ili obratno. U srazu s iluzionistom Ivom Josipovićem vjerojatno bih također jako loše prošao.

No jedno je sigurno. Za Ivu Josipovića ja sam povijesni revizionist, isto kao i razni ivkošići, despoti, dnevni, direktni, jurčevići, šeparovići, tomci i ini, kako ih je lijepo poredao u svojoj najnovijoj kolumni bivši predsjednik i partizanofil Ivo Josipović. I da, skoro zaboravih, sin partizanskog oficira i kasnijeg komunističkog moćnika. Ja sam pak dijete hrvatskog branitelja koji se borio za slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu nasuprot zvijerima koji su nosili šljemove na kojima je stajala zvijezda petokraka koja je toliko mila bivšem predsjedniku Josipoviću. I pod kojom su i 1945. nakon rata ubijani civili, žene, starci i pripadnici prevarenih Hrvatskih Oružanih Snaga.

Revizionist sam zato, kao i svi koje je Josipović poredao (da sam iluzionist poput Josipovića rekao bih da je slučajno 1945., njegovi uzori partizani bi nas zasigurno poredali iznad iskopanih tenkovskih jaraka poput onih u Teznom) što kažem da je na dan kad je oslobođena cijela Europa, hrvatskom narodu zavladao mrak dug čak 45 godina. Revizionist sam zato što je djelovanjem zločinačkih partizanskih krvoloka nestala cijela generacija intelektualaca, svećenika, trgovaca ne zato što su podržavali ustaški režim, već zato što nisu mogli podržati šumske razbojnike zaražene tifusom.

Revizionist sam zato što ne mogu prihvatiti da su partizanski bijednici (i partizanske divljakuše) ljudima, ženama i djeci rezali udove, katoličke svećenike pekli na ražnjevima, silovali malu djecu naočigled majki, rušili katoličke i islamske bogomolje i sprdali se sa vrijednostima hrvatskog naroda.

Revizionist sam zato što nikada neću prihvatiti presudu blaženom Alojziju Stepincu što ju je donijela partizanska zločinačka vrhuška. Neću je prihvatiti iz razloga jer je Stepinac i tada, u ta olovna vremena stajao na braniku Kristove Crkve i Evanđelja i što je kao vrhovni moralni autoritet progovarao i prigovarao za ustaška nedjela i zločine, kao što je i osuđivao bezbožnički komunistički ateizam. Čak su i partizani u svoju propagandnu korist kopirali i dijelili propovijed nadbiskupa Stepinca što ju je izrekao na nedjelu Krista kralja 1943. I zbog koje je i sam došao pod udar ustaških i nacističkih agenata. Za Josipovićevog prijatelja Dragu Pilsela s kojim dijeli iste vrijednosti, nadbiskup Stepinac je ratni zločinac.

Revizionist sam zbog toga što ne mogu prihvatiti da mojoj zemlji nije došlo oslobođenje, već agonija i krvavi križni put na kojem će skončati mnogi hrvatski domoljubi. Pri tom ne žalim za propasti NDH i ustaškog režima, već zbog toga što je cijeli jedan narod isporučen komunističkoj nemani koja je mogla započeti svoj krvavi pir.

Revizionist sam zato što oplakujem mnoge jame (uključujući i Kevinu, koju uporno spominje Josipović) u koju su živi bacani ljudi samo zato što su bili Hrvati. Oplakujem i svako polje, uključujući i Bleiburško na kojem je potekla hrvatska krv i na kojem su zakopane hrvatske kosti samo zato jer je maršal Tito naredio nemilosrdne egzekucije.

Ako je sve ovo povijesni revizionizam, onda sam najveći povijesni revizionist. Ako je to realnost koju su svjedočili brojni mučenici, onda sam neprikosnoveni ljubitelj istine. U srazu sa mnom, gledajući sve s realne strane gledišta, Josipović sa mnom i raznim ivkošićima, despotima, dnevnima, direktnima, jurčevićima, šeparovićima, tomcima i inima nema nikakve šanse. Jer mi nikada nećemo prihvatiti da je sloboda koju su donijeli partizanski krvnici, bila sloboda za hrvatski narod. Ustaški režim zamijenjen je još krvoločnijim režimom, a hrvatski narod zapamtio je komunistički jaram i čizmu koje smo se srećom oslobodili 1990. Mi svi ne žalimo za propalom NDH niti opravdavamo ustaški režim, već ne možemo prihvatiti tumačenje povijesti na način svakojakih josipovića, milanovića, pusića, jutarnjih, autografa i inih kako su partizani donijeli slobodu.

Jer cijena te slobode bile su pune jame, polja, uništeni domovi i sudbine ljudi. S tim traumatičnim sjećanjima svim josipovićima, milanovićima, pusićima, jutarnjima, autografima, ljubiteljima krvavog komunističko – partizanskog noža i inima u inat, evo mučnog svjedočanstva partizanske svireposti i ludila.

 

Tomislav Stipić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.