Evo tko je odlučio predsjedničke izbore!

Tijekom predsjedničke kampanje u javnosti je slabije primijećen i u komentarima nedovoljno naglašen dijametralno suprotan senzibilitet predsjedničkih kandidata po pitanjima vezanim uz kulturu života i kulturu smrti. Tako je kandidat Josipović, uvjeren kako će mu to ići u prilog, želio što prije izvući protukandidatkinju Grabar Kitarović na brisani prostor namećući raspravu o pravu na pobačaj kao bitnu temu kampanje.

Uzdajući se u "zrelost" birača očekivao je kako će poentirati na toj središnjoj fundamentalnoj dogmi vladajuće sekularne mitologije, poznatoj još i kao "pravo na izbor". Tako, naime, njezini promicatelji nazivaju pravo na smrt drugoga koji izbora nema. Grabar Kitarović se odlučila za aktivnu obranu, pa je na tu brutalnu negaciju života odgovorila zalažući se za zaštitu majčinstva, temeljne vrednote na kojoj počiva svaka civilizacija koja nije odlučila sama sebe eutanazirati.

U tom smislu zanimljivo je analizirati izborne rezultate na lokalnoj razini. U gradovima u kojima je skoro svaki liječnik (???) odgovarajuće specijalizacije spreman zdrobiti dijete u majčinoj utrobi postotak glasova za Grabar Kitarović daleko je ispod državnog prosjeka, npr. u Puli (21%) i Rijeci (36%). S druge strane, tamo gdje Svjetlonoša za svoja posla takvog svijećom treba tražiti taj je postotak znatno viši, recimo u Vinkovcima (60%) i Splitu (53%).

Još je zanimljivije pogledati izborne rezultate u sredinama koje se mogu podičiti s većim brojem rođenih nego umrlih i usporediti ih s njihovim neposrednim okruženjem. Radi se uglavnom o područjima u bližoj okolici velikih gradova u kojima je u zadnjih dvadesetak godina zbog nižih cijena nekretnina svoj dom našlo uglavnom mlađe stanovništvo, ali i općenito o sredinama koje su unatoč suprotnim trendovima na razini RH i u praksi uspjele zadržati pozitivan odnos prema životu.

Tako u Gradu Rijeci koji od svih velikih hrvatskih gradova ima uvjerljivo najnepovoljniji odnos rođenih i umrlih postotak glasova za Grabar Kitarović iznosi 36%, dok u prstenu oko njega gdje se više rađa nego umire (Kastav, Čavle, Viškovo, Jelenje i Kostrena) dostiže za ovu moćnu SDP-ovu utvrdu respektabilnih 46%, dakle za punih 10% više. Na jugu Hrvatske ove su razlike još izraženije. U Gradu Splitu nova predsjednica je dobila 53% glasova, a u njegovom izrazito vitalnom okruženju (Kaštela, Solin, Klis, Dugopolje, Podstrana, Dugi Rat) čak 70%. U Gradu Dubrovniku taj postotak iznosi 50%, dok se u jednoj od najvitalnijih hrvatskih općina uopće, obližnjoj Župi Dubrovačkoj kreće oko bitno viših 68%. I u Zadru je rezultat Grabar Kitarović 50%, dok u dijelu njegova okruženja s pozitivnim demografskim trendovima (Bibinje, Poličnik, Škabrnja, Sukošan) iznosi vrlo visokih 77%.

Znakovito je i kako postotak glasova za Grabar Kitarović u navedenim vitalnim sredinama u bliskom okruženju velikih gradova ne samo znatno nadmašuje postotak u tim gradovima, nego je i veći nego u ostalim područjima županija u kojima se nalaze. Ta područja čine gradići i sela koja nažalost u pravilu slijede tužni opći hrvatski trend negativnog prirodnog kretanja stanovništva. No, da bi se došlo do pouzdanijih zaključaka nužno je detaljnije promotriti Grad Zagreb i Zagrebačku županiju koji čine približno četvrtinu ukupnog biračkog tijela u Republici Hrvatskoj.

Zbrajanje izbornih rezultata u općinama i gradovima zagrebačkog prstena s pozitivnim prirodnim kretanjem stanovništva (Velika Gorica, Zaprešić, Dugo Selo, Sveta Nedelja, Brckovljani, Rugvica, Stupnik), pokazuje da je Grabar Kitarović tamo dobila 54% glasova što je za 6% više nego u samom Gradu Zagrebu (48%), ali i za 4% više nego u pretežno ruralnom - uz iznimku dva gradića, Samobora i Ivanić Grada - ostatku Zagrebačke županije. No, ni glasovi u Gradu Zagrebu nisu posvuda ravnomjerno raspoređeni. Kad se zbroje rezultati u onim gradskim četvrtima u kojima je broj rođenih u odnosu na broj umrlih još manji od otužnog hrvatskog prosjeka (Donji Grad, Gornji Grad – Medveščak, Trnje i Novi Zagreb istok), Grabar Kitarović je tamo dobila svega 40% glasova. U četvrtima nešto vitalnijim od hrvatskog prosjeka ali koja još uvijek imaju više umrlih nego rođenih (Maksimir, Peščenica – Žitnjak, Črnomerec, Trešnjevka sjever i jug, Podsljeme i Brezovica) taj postotak se penje na 47%. Konačno, u najživotnijim gradskim četvrtima u kojima broj rođenih uvjerljivo nadmašuje broj umrlih (Stenjevec, Podsused – Vrapče, Novi Zagreb zapad, Gornja i Donja Dubrava, te Sesvete) dostiže već 54%.

Naravno, kako se pojedine četvrti sastoje od starijih i novijih dijelova, vrijedi promotriti i situaciju na razini manjih teritorijalnih jedinica, mjesnih odbora. Iako statistike na nivou mjesnih odbora nisu dostupne, razumno je pretpostaviti kako u mjesnim odborima s novijim zgradama i kućama stanuju mlađi ljudi nego u onima u kojima dominira starija gradnja. Uzevši to u obzir, u svim dijelovima Zagreba može se zapaziti isti trend koji ćemo ilustrirati s nekoliko primjera izbornih rezultata u susjednim mjesnim odborima. Spomenimo kako u mjesnom odboru kojeg ćemo prvog navesti dominiraju zgrade izgrađene od devedesetih godina nadalje, dok u potonjem preteže gradnja iz socijalističkog razdoblja. Tako na zapadu Grada, u Malešnici bilježimo 52% glasova za Grabar Kitarović, naspram 42% u susjednim Gajnicama. U Rudešu taj postotak iznosi 53%, zamjetno više od 40% zabilježenih u susjednom Voltinom. U južnom dijelu Grada, Novom Zagrebu kvart Lanište sa 62% znatno odskače od obližnjeg Remetinca (45%), baš kao i Sveta Klara (60%) od Sigeta (37%). Ni na istoku ništa novo, u mjesnom odboru Savica Šanci, znanom i kao Borovje, Grabar Kitarović je dobila 53% glasova, bitno više nego u susjednom Folnegovićevom naselju (36%). Konačno, u Dubravi je na Poljanicama dobila 60% glasova, a u Studentskom gradu svega 44%.

Na primjeru Zagrebačke županije već smo uočili kako je postotak glasova za Grabar Kitarović u prigradskim sredinama s mlađim stanovništvom veći nego ne samo u Zagrebu, već nadmašuje i onaj u tradicionalnim ruralnim područjima. To potvrđuje i raspodjela glasova u gradskoj četvrti Sesvete. U dijelu četvrti koji čine naselja gradskog i prigradskog tipa (Sesvete i Sesvetski Kraljevec) Grabar Kitarović je dobila 61% glasova, značajno više nego u ruralnom dijelu četvrti (52%) gdje očito ozbiljnije shvaćaju poruke odaslane s (a)nacionalnih televizija.

Ukratko, postotak glasova za Grabar Kitarović najmanji je u samom središtu grada, potom postupno raste prema njegovu sve napučenijem obodu na kojem dostiže vrhunac. Približno jednak je i u vitalnim sredinama u Zagrebačkoj županiji gdje još uvijek ostaje iznad zagrebačkog prosjeka, da bi se lagano spustio u ostatku Zagrebačke županije s negativnim demografskim tendencijama. S obzirom na njegovu veličinu i značaj, ne ćemo pogriješiti uzmemo li kretanja u Gradu Zagrebu i u njegovu širem okruženju kao reprezentativna za cijelu Hrvatsku.

Da bismo tu tvrdnju ojačali, dodajmo kako se sličan trend, samo jače izražen, može naslutiti i u Splitu, ali i u Zadru, jedinom većem hrvatskom gradu u kojem broj rođenih znatno premašuje broj umrlih. Tako u splitskim kotarevima postotak glasova za Grabar Kitarović varira od jedva trećine do blizu 80%, dok se u zadarskim mjesnim odborima kreće od jedva 40% u središtu do dvije trećine u rubnim dijelovima grada. Vitalnost stanovništva na razini kotareva i mjesnih odbora možemo tek procijeniti, jer podaci o prirodnom kretanju stanovništva na toj razini nisu dostupni. Ipak, kako to slikovito pokazuje zagrebački primjer, malo je vjerojatno da bi stariji dijelovi grada i blokovi zgrada u kojima dominantno prebiva "komunistička buržoazija" i njeno potomstvo bili životniji od novijih rubnih dijelova gradova u kojima su se uglavnom nastanile "tešte kvadrate". A njih se slabo hvata sad već (polu)službeni novovjeki nauk koji regulira pitanja života i smrti. Takvima, dakle "kockastoglavima", su te nepoželjne došljake u svojim "librima" vidjeli raznorazni "slobodarski umjetnici", toliko slobodoumni da su uspijevali postati miljenicima vlastodržaca u jednom totalitarnom režimu. Treba naglasiti da je ovdje riječ o "umjetnicima", čisto kako netko neupućen slučajno ne bi pomislio da se radi o rasistima. Naime, kako služenje tuđincu iskupljuje i od najtežih grijeha, oni su stekli trajni imunitet od takvih etiketa što ih, doduše, ne sprječava da ih šakom i trorogom kapom lijepe drugima na čelo. I to u pravilu onima koji vide cara golim, pa se još to usude i kazati čime se ozbiljno izlažu najtežoj kletvi našeg vremena, optužbi za "govor mržnje" – toliko strašnoj da već sama po sebi poprima osuđujući karakter.

Ova analiza pokazuje kako je Ivo Josipović prošao izvrsno u područjima u kojima najveći broj stanara, baš kao i on sam, živi u stanovima koje im je dodijelila komunistička vlast prethodno ih otevši njihovim dotadašnjim vlasnicima, ili u sivim socijalističkim stambenim blokovima izgrađenima na trošak svih, a u koje su useljeni samo neki. A ti nisu određeni lutrijom, već se mahom radilo o pripadnicima više srednje klase ili "radničke avangarde" u tom navodno besklasnom društvu. Iznadprosječno dobar rezultat Josipović je ostvario i među onim biračima koji se nakon pada Zida nisu usudili izaći na neizvjesnost svjetla, nego su se radije odlučili držati sigurnosti što je pruža Platonova pećina. Kako Pećina k'o pećina ima neravne zidove, na njima projekcija vanjske svjetlosti može izgledati varljivo. Tako ono što je lijepo i dobro može izgledati grozno i strašno. Ali vrijedi i obrnuto, ono što je grozno i strašno može se učiniti lijepim i dobrim. A kad se jedine tri rupice kroz koje se propušta svjetlost na zidove Pećine zovu HTV, RTL i NOVA, onda upravo opisana inverzija postaje pravilo.

U ruralnim dijelovima Hrvatske koji dramatično gube stanovništvo Josipović je, u cjelini gledano, prošao osrednje ali s velikim varijacijama ovisno o tome koji se dio Hrvatske gleda. Najbolje rezultate postigao je u hrvatskim selima skoro posve naseljenima pravoslavnim pučanstvom osvojivši tamo preko 90% glasova. Pritom nema nikakvih odstupanja u rezultatu između sela žarišta velikosrpske pobune s početka devedesetih i onih sela koja u njoj nisu aktivno sudjelovala, primjerice pravoslavnih goranskih, ogulinskih, kalničkih i moslavačkih sela. E sad, jesu li stanovnici potonjih sela tada ostali po strani samo zato jer čizma jugosoldateske u svom pohodu u njihove krajeve nije zagazila, ili pak zato što su odlučili ostati vjerni hrvatskoj domovini, to, srećom, nikad ne ćemo saznati. Neznatno slabije predsjednik na odlasku je prošao u istarskim selima (preko 80%), a još malo slabije u međimurskim selima i selima varaždinskog kraja (oko 70%). Nešto više od polovice glasova osvojio je u baranjskim i goranskim selima te na otocima, a oko polovice glasova još u zagorskim i podravskim selima, te u ruralnim općinama u neposrednoj okolici Zagreba. No, u gradićima i selima ostalih hrvatskih krajeva potučen je do nogu, posebice to vrijedi u dalmatinskoj Zagori. Tamo se proveo skoro kao među Hrvatima izvan Hrvatske koji su i na ovim izborima po tko zna koji put potvrdili kako se Hrvatska puno jasnije vidi izvana nego iznutra. Ipak, zahvaljujući totalnom medijskom pritisku predsjednik koji dva tjedna prije odlaska žuri promijeniti lokaciju je u ruralnim krajevima prošao znatno bolje nego što tamo ljevica inače prolazi na izborima.

Možemo zaključiti kako su u konačnici prevagu donijeli najživotniji dijelovi Hrvatske s rastućim stanovništvom koji su uspjeli ne samo amortizirati, već i nadmašiti učinak izrazito discipliniranih birača ljevice koji većinski obitavaju u užim središtima gradova, te u onim njihovim dijelovima u kojima dominiraju socijalističke nastambe, a koji se redovito u najvećoj mjeri odazivaju na izbore. Dakle, ovaj put su prevagnuli sve brojniji birači koji prebivaju u rubnim dijelovima većih gradova, te u vitalnim manjim gradovima i općinama u njihovoj blizini, jer upravo tamo je predsjednik koji je voljom naroda prinuđen otići već nakon prvog mandata prošao kao bos po trnju. Ruku na srce, pošteno i ohrabrujuće zvuči to što su u ovom prijelomnom trenutku hrvatske povijesti smjer hrvatske budućnosti odredili baš oni koji će tu budućnost punim plućima živjeti.

Grgur S.