Geneza odiozne percepcije pozdrava „Za dom spremni“ leži u činjenici da su subnorovske snage taj pozdrav ciljano proglasile ustaškim, nametnuvši takvo shvaćanje širokim narodnim masama. 

Njihov cilj je bio sve one koji su spremni za svoj hrvatski dom položiti živote proglasiti ustašama, prokazati ih kao hrvatske nacionaliste i kasnije iskorijeniti, bilo politički, bilo fizički.

U suvremenoj Hrvatskoj, nikad ugasle udbaške strukture, koristile su i koriste prijepore oko ovog pozdrava kako bi narodu skrenule pažnju s onih bitnih problema, nezaposlenosti, siromaštva, kredita u francima, dekroatizacije društva, itd. Zbog svoje nesposobnosti da se uhvate u koštac s pravim problemima, ljevica je posegnula za jedinim oružjem koje pozna, zamagljivanjem očiju naroda i traženjem ostataka „ustaša i ostalih kvislinga“. Nažalost, često puta na ruku joj je išla i desnica.

Najnoviji događaji oko skrnavljenja spomenika bojovnicima HOS-a u Splitu pokazuju kako ekstremna ljevica i ekstremna desnica trebaju jedna drugu. Titoisti ne mogu bez pavelićevaca i obrnuto. Da nema jednih, ovi drugi ne bi imali razlog za postojanje. Legitimna je to borba, demokracija je. Ali gospodo, ne preko leđa mrtvih heroja HOS-a! Jasno mi je da ljevici ni ta borba, ni ti pali hrvatski vitezovi ne znače ništa. Njima ni Hrvatska nije bitna jer su onda a i sada radili na tome da Hrvatske nema. Ali ekstremna desnica koja se kune u svoje domoljublje, odanost domovini i ljubavi prema braniteljima na ovaj način radi kontra svega u što se zaklinje.

Za mene osobno, pozdrav „Za dom spremni“ nedvojbeno je stari hrvatski pozdrav. Korišten od srednjeg vijeka, preko Zrinskog i Jelačića, pa sve do hrabrih vitezova HOS-a. Ako su u hrvatsku javnost titoisti vrlo uspješno plasirali tezu da su taj pozdrav ustaše okaljale u Drugom svjetskom ratu, bojovnici HOS-a su u Domovinskom ratu časno isprale tu navodnu ljagu. Boreći se prsa u prsa, tamo gdje nitko nije htio ići, iako malobrojni, ali velikog srca, „Za dom spremni“ njihovom borbom postaje najčasniji i najsmisleniji hrvatski pozdrav. Za mene dileme nema. Pogotovo što smo svi skupa u tim trenucima bili napadnuti od brojčano nadmoćnije armije čiji je simbol bila zvijezda petokraka.

Ali, ako su splitske vlasti i Udruga IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“ dogovorile stilizirani grb bez standardnog pozdrava, onda taj dogovor treba i poštivati. Svrha spomenika u Splitu nije da se oko njega vode gladijatorske ideološke borbe lijevih i desnih. Svrha je trebala biti plemenite naravi. Odati dužno poštovanje pripadnicima IX. bojne „Rafael vitez Boban“, onih koji su svoje živote utkali za hrvatsku budućnost.

Uklesati pozdrav „Za dom spremni“ po mraku jednaki je izraz kukavičluka kao i skinuti ga u noći, istom matricom djelovanja kako su stavljane dvojezične ploče u Vukovaru. Mučki i degutantno!

U nedostatku bilo kakvog političkog ili gospodarskog programa, ekstremisti s jedne i druge strane bore se nabacivanjem blata jedni na druge.

A hrabri momci, hrvatski bojovnici HOS-a, koji su u rat išli s pokličom za dom spremni, postaju tako samo objekt besmislenih političkih igara i deviza za skupljanje jeftinih političkih bodova. Na sramotu i žalost svih nas.

 

Tomislav Stipić