Posvajajući hrvatske intelektualne i kreativne vrijednosti, te etnički prostor, Srbijanci lažu sebi i drugima dok im u tome pomažu izravno Ivo Josipović i Vesna Pusić svojim ponašanjem. Podržava ih i Milanovićeva Vlada, a to nam otkriva njegov izbor ministara. O čemu je dakle riječ?

Riječ je o hrvatskoj šutnji i nepoznavanju povjesne istine jer većina hrvatskih političara, povjesničara i jezičara je hrvatski neobrazovana. Oni su obrazovani jugoslavenski i komunistički jer su hrvatski političari negirali hrvatski identitet, a velikosrpstvo nisu uopće osjetili mada je bilo očito. Oni, dakle, ne razumiju ni hrvatsku povijest niti povijest hrvatskog jezika.

Nisu slavenski jezici slični hrvatskom preko slavenstva već su svi slavenski jezici nastali od hrvatskog jezika koji se nekada zvao haravača. Tako se zvala religija, koja je bila dvojna, a od nje su nastale sve današnje religije, iskrivljene isto kao i jezici. Svi Slaveni su u prošlosti bili Harvači koji su preko semitskih pisama bili poznati kao Arvati i Arati, odnosno, Alpati, Alfati, Almati, Albati, Alati, Albani i Alani. U ovim nazivima samo ispustimo početno slovo a, dobit ćemo sasvim drukčije nazive, a to se događalo u doba rimskog Imperija i kršćanstva. Isto možemo reći za sve druge jezične skupine i sve druge religije. Dakle, ovdje nije riječ o narodu nego je riječ o izgubljenoj haravačkoj civilizaciji. No, Hrvati su naslijedili ime i jezik te civilizacije koji je i danas djelomice sačuvan u Dalmaciji, a vukovci bi ga nazvali akavica, mada je riječ o slogovnom jeziku koji je danas poznat kao sanskrit. Jedino su Hrvati u Europi sačuvali izvorno značenje slogovnih riječi koje je kršćanstvo pokušalo iskorjeniti.

Nakon raspada rimskog Imperija na franačko i bizantsko Carstvo, dio Hrvata je došao pod franačku vlast, a dio pod bizantsku vlast. U bizantskoj Temi Dalmaciji prvi put se pojavljuje naziv Serb polovicom 8. stoljeća jer je romanski naziv za Harvače bio Serve. Naziv Serve je nastao od naziva Cerve, a Cerve je nastao od naziva Cervena, dakle, Hervečena. Serve je pod Bizantom postao Serbe. Kako su se Serbi služili latinskim jezikom, propašću Bizanta oni su nazvani Latini. Zar nam ovo ne otkriva Grgurovo suprostavljanje latinizaciji Hrvata? Naziv Serb je ponovo uskrsnuo u Raškoj za vrijeme despota Dušana Silnog koji nikada nije uspio stvoriti srbsku carevinu i zbog nje je izopćen iz zajednice bizantskih Crkava. Prva srbijanska država nastaje na prostoru beogradskog Pašaluka požunskim Dogovorom 1874. godine i tada nastaje etnik Srbijanac i Srbin. Dakle, etnik Srbijanac je nastao od naziva države, što znači da prije toga nije postojao.

Da bi razumjeli podjelu na dvije Bele i dvije Crvene Hrvatske moramo razumjeti povijest Mađara koji su potomci hrvatskog plemena Madi, a koje je kršćanski Rim nazvao Ugari. Oni su dobili ime po sestri Vugi, dodavanjem latinskog sufiksa ar. Po istoj sestri su ime dobili i Bugari jer i oni prije Bizanta su se zvali Vugari. Izgleda da su Vugarima ranije pripadali i Rumunji. Pučanstvo u Rumunjskoj je nazvano Romani i nametnut im je romanski jezik. Oni su dobili ime po Romima kojih je tada najviše bilo u Rumunjskoj. Neki su se asimilirali, a neki su sačuvali svoje dijalekte i raselili se diljem Europe. Oni su na ove prostore stigli u doba Darija, poznatog perzijskog cara, hara ili kira. Najvažnije je naglasati da su raspadom rimskog Imperija Mađari došli pod bizantsku vlast, a Franci su zauzeli i stvorili dvije Bele Hrvatske, te ih vratili u okrilje Rima. Jedino tako se moglo uništiti hrvatsko carstvo. Promjenom jezika mijenjala se i prijašnja religija koja je bili staro kršćanstvo. Čakavski ekavci su postali kajkavski ekavci. Nasljednici starih kršćana su Židi čiji jezik se naziva jidiš. Oni su bez ikakve sumnje bili Hrvati, a njihov jezik je mješavina njemačkog jezika, starog hrvatskog jezika i natruha hebrejskih riječi zbog religije. Njihova sveta knjiga Torah je nastala u Europi i znači Tvorac.

Cjelovita Bela Hrvatskia se prostirala na prostoru Panonije od Alpi do Karpata. Njoj je pripadao istočni dio današnje Austrije. Kršćanski Rim je Hrvate nazvao Veni ili Veneti, a to ime je nastalo od naziva Ceraveni. Naziv Slaveni nastaje od naziva Calveni. Pripajanjem Mađarske Bizantu, Hrvatska je podijeljena na četiri Hrvfatske dvije Bele i dvije Cervene Hrvatske. Obe Bele Hrvatske su graničile sa sa jednom Cervenom Hrvatskom, što ukazuje na postojanje velikog harvačkog Carstva. Na jugoistočnom dijelu Njemačke Franci su Hrvate nazvali Sorbi, a taj naziv je nastao od naziva Sarvi, dakle, Carvi ili Carve. Naziv Carve je nastao od naziva Harvač. Veliki broj Belih Hrvata asimiliran je u Pruse, Poljake, Čehe, Slovake, Mađare, Nijemce, Austrijance, Rumunje, Bugare i Ruse. Ukrajnci su dobili ime po Crvenoj Hrvatskoj ili Krajini, a bili su poznati kao Arusini. Od naziva Arusin nastaje etnik Rus i Prus. Dakle, sudbina Hrvata i Ukrajinaca je ista. Svi su im otimali etnički prostor. Prefiks Aus u nazivu Austria je nastao od izvornog etnika Arus, dakle, Hrvat.

Bizantski ili Cerveni Hrvati su nakon raspada rimskog Imperija živjeli u dvije hrvatske države. Jedna je bila poznata kao karpatska Cervena Hrvatska ili Krajina. Druga je bila jadranska Cravena Hrvatska koja se također zvala Krajina. Riječ krajina je nastala od riječi ceravena. Izvorno Cerveni Hrvati su bili čakavski akavci i ekavci, a pod Bizantom su postali čakavski ikavci i okavci. Dakle, riječ je o carevini Hrvatskoj koja je bila vazal Bizanta, a tada je bila zid između franačkog i bizantskog Carstva. Propašću Bizanta, Franci su uzeli nadzor na bizantskim prostorima u Italiji, Istri i Dalamaciji. Međutim, na ruševinam Bizanta je nastalo mletačko carstvo koji je njegovalo bizantsko kršćanstvo. Na temelju bizantskog kršćanstva Mleci su htjeli zavladati bizantskom Temom u Dalmaciji i cijelom Krajinom. Čudi me da SPC nije pokušala zavladati Venetom!

Raspadom Bizanta, bizantska Tema u Dalmaciji, kojoj su pripadali veći dalmatinski gradovi od Drača do Trsta, je trebala postati plijen Mlečana. Zbog toga su Hrvati stalno ratovali sa Mlečanima. U isto vrijeme protivnici Tomislavove Hrvatske su bili i Mađari i Bugari. Razlika između Mađara i Bugara je u tome što su se Mađari naklonili rimskom kršćanstvu, a Bugari su ostali odani bizantskom kršćanstvu i htjeli su Cervenoj Hrvatskoj oteti Rašku i Duklu, u čemu su djelomično uspjeli. Naime, Raška je postala dio bugarskog carstva 924. godine. Patrijaršija je bila pod jurisdikcijom bugarske Carevine, sve do Osmanlijskog osvajanja. Ona je ukinuta 1776. godine, a osnovana je 1366. Godine. Njezino osnivanje je pokrenuo Rastko Nemanja koji je poznat kao sv. Sava 1192. godine. SPC ima samo jednog sveca, možemo zaključiti da je SPC najmlađa pravoslavna Crkva. Dakle, SPC je prvi put osnovana tek 1879. godine. Navodno se 1848. godine pećka Patrijaršija preselila u Sremske Karlovce, a to je laž jer tu Patrijaršiju je osnovala Austrougarska sa još dvije pravoslavne Patrijaršije u carstvu. Tek nastankom kneževine Srbije 1874. godine Srbija osniva Patrijaršiju u Beogradu. Nastankom Jugoslavije sremska Patrijaršija se ukida i njezinu ulogu preuzima beogradska Patrijaršija i pravoslavlje se širi diljem cijele države pod okriljem SPC i Velike Srbije.

Ovo je samo dio nepoznate povijesti na slavenskim prostorima koji nam otkriva povjesnu istinu i sa njom bi se trebali pozabaviti hrvatski srednjovjekovni povjesničari i lingvisti. Ako si današnji Srbijanci bili pod Bizantom, zašto se brdo Avala ne naziva Abala ili Obala. Zašto Srbijanci Bizant nazivaju Vizant, a poznato je da se pod Bizantom glas v pisao slovom b. Dakle, naziv Avar je pod Bizantom postao Obar. Odatle toponim i prezime Obrovac , a Srbijanci tvrde da je Obrovac srpski grad. Isto tako Venkovac je postao Benkovac ili Hlavina je postalo Labin. Nije li od ovog naziva nastalo ime njemačke rijeke Labe ili Elbe. Zar Benkovac nije dobio naziv po Venima? Zar Veneti nisu bili poznati kao Beneti? Zar Cervena Hrvatska nije postala Cervena Garača, dakle, Crna Gora? Zar Garača nije postala Goražde? Zar Obrovac nije dobio naziv po Obrima. Zar riječ avala u Cervenoj Hrvatskoj nije postala obala? Ovo malo primjera nam otkriva tajne hrvatskog jezika?

Postavljam pitanje hrvatskim povjesničarima: kada je Srbija prešla preko Drine? Nekima smeta uzvik: U boj za narod svoj! Ili: Za dom spremni! Zašto im ne smeta Marš na Drinu? Zar Marš na Drinu ne otkriva tajne srbijanskog imperijalizma? Zašto im smetaju ustaše kojih nema, a bilo ih je jako malo, ali im ne smeta rehabilitirano četništvo koje je bilo rašireno diljem Srbije, BiH i velikog dijela Hrvatske. Kad je Srbija vladala linijom Virovitica, Karlovac i Karlobag? Kad su se Hrvati odrekli čakavske ikavice i kajkavske ekavice? Zar Ilirci iliti Jugoslaveni su bili toliko glupi ili u zanosu kada nisu vidjeli da dubrovački i bokeljski dijalekti nisu utemeljeni na srbijanskoj ekavici nego na čakavskoj ikavici. Taj jezik je nametnula katolička Crkva i sigurno su ga stvorili hrvatski ikavci. Crkva je tim Hrvatima nametnula jekavicu, a ne Vukovu ijekavicu. Zašto se svirepa ubojstva u Goranovj poemi Jama i danas pripisuje ustašama ako su ta zvjerstva počinili četnici u istočnoj Bosni? Zar iste pokolje nisu činili četnici u ovom ratu u Hrvatskoj, BiH i Kosovu? Zar Goran nije bio žrtva četnika, a ne ustaša? Zašto šute Josipović i Milanović? Jesu li oni izdajnici Hrvatske i hrvatskog naroda ili promicatelji Hrvatske, hrvatske kulture i vrlina pred svijetom?

 

Srećko Radović / Dexter, MI