Josip Pečarić: Thompson i ljudi koji nemaju budućnost
Jurica Pavičić u Jutarnjem listu od 02. 07. 2013. u tekstu Gledajući ih kako naviru prema Magaševoj školjci, bilo mi ih je strašno žao uspoređuje besplatni koncert na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu povodom ulaska Hrvatske u EU i Thompsonov koncert na Poljudu.
Znamo da je Hrvatska ušla u EU na osnovu referenduma na kome je izašlo 30 posto birača i tako je vlast sama ocijenila, a EU prihvatila, da je pitanje ulaska u EU mnogo manje vrijedno od pitanja golf igrališta na Srđu. Međutim, Pavičić kaže za posjetitelje besplatnog koncerta:
Na zagrebačkom trgu gledao sam lica ljudi koji su došli proslaviti nešto što im se čini kao bolja budućnost. Je li ta vjera utemeljena ili tek u povijesti uobičajena utopijska maštarija, saznat ćemo uskoro, no - tu, jednu večer činilo se da se ti ljudi raduju nečem što dolazi.
Njih je to, po Pavičiću, razlikovalo od nas sa Poljuda. Kaže Pavičić kako se mi ničem što dolazi ne radujemo:
Nema tamo - u toj budućnosti - ništa za njih. Ali ti ljudi zato imaju “bolju prošlost” - devedesete, jedini komadić vremena i prostora kad su oni (ili njihovi očevi) imali centralno, a ne marginalno mjesto. Gledajući ih kako naviru k Magaševoj školjci, nisam prema njima više osjećao ni neprijateljstvo, ni zazor (koji oni vjerojatno osjećaju prema meni kao “višebojnom mravu”). Bilo im ih je samo i jedino strašno žao.
Duboko me je dirnula činjenica da me sažaljeva ovakav gorostas kakav je naš Jurica. Kako to izgleda s mojom budućnošću u kojoj ne mogu ništa, po Pavičiću, očekivati?
Pavičić mi to kaže upravo sada kada je započeo rad na pripremanju konferencije Mathematical inequalities and applications 2014: One thousand papers conference (Trogir (Hotel Medena), 22.06. - 26.06.2014. Naime, očekuje se da ću već ove godine imati tisuću radova objavljenih ili prihvaćenih za tisak u matematičkim časopisima. Svega nekoliko matematičara je u povijesti imalo ili ima više od tisuću radova.
Logično je pretpostaviti kako je veliki broj mojih radova u časopisima s impact faktorom pomogao i da naše sveučilište uđe na listu 500 najboljih svjetskih sveučilišta i na 170. za Matematiku:
"Nedavno je objavljena rang-lista svjetskih sveučilišta u izdanju National Taiwan University - još jedna od relevantnih lista koja mjeri akademska i znanstvena dostignuća po scientometrijskim pokazateljima. Pohvalna je činjenica da se na toj listi Sveučilište u Zagrebu nalazi na 454. mjestu. (http://nturanking.lis.ntu.edu.tw/Default.aspx)
Osim općih postignuća pojedinih sveučilišta, ova lista navodi liste najuspješnijih i u 6 odabranih područja i 14 znanstvenih disciplina. Za razliku od ostalih sličnih rang-listi (poput šangajske) koje navode samo 100 najuspješnijih u pojedinim disciplinama, na ovoj listi je rangirano prvih 300 sveučilišta za svaku pojedinu disciplinu.
Gledajući po disciplinama, na našem sveučilištu prednjači matematika na 170. mjestu, a u najboljih 300 uvrstila se i agronomija na 201. mjesto.
Na matematičkoj ljestvici (http://nturanking.lis.ntu.edu.tw/DataPage/TOP300.aspx?query=Mathematics) ispred nas su sveučilišta iz 27 zemalja pri čemu su najzastupljenija sveučilišta iz SAD i Kine."
Također je zanimljivo da je prema najnovijim impact faktorima samo 5 hrvatskih časopisa je Q2. Od njih DVA su časopisa koje sam ja osnovao i glavni sam im urednik.
Zato je jasno koliko me je pogodilo ovo sažaljenje našeg dragog Pavičića i činjenica da za mene nema više budučnosti
Zapravo najbolji komentar Pavičićeva “dubokoumna” razmišljanja poslao mi je jedan kolega (redoviti profesor u trajnom zvanju sa Zagrebačkog sveučilišta):
Pavičić na svoj način komentira i činjenicu da se prije izlaska Thompsona s razglasa čuo govor Franje Tuđmana o izdajnicima koji se prodaju za Judine škude:
Ako je po izvješćima suditi, Thompson je doduše koncert počeo famoznim Tuđmanovim višebojnim vragovima, no na samom koncertu nije kontrirao Uniji nego oprezno rekao da smo “mi već Europa”.
Zapravo je sjajno kako se Jutarnji usudi spomenuti i izdajice s vlasti koje su se prodale za Judine škude, ali ni riječi da je na pomen Europske unije odjeknuo dugotrajan zvižduk tih, po njima, više od 50000 posjetitelja Thompsonova koncerta. A istine radi, Thompsonov komentar bio je:
ETO POLITIČARI ODVEDOŠE HRVATSKU U EU, ONI REKOŠE DA JE TAKO BOLJE. A MI, A MI NE OSTAVLJAJMO SVOJU DOMOVINU IDIMO I MI SA NJOM , ČUVAJMO JE , JER DOK JE NAS BIT ĆE I HRVATSKE.
Davor komentira thompsonovu izjavu:
Lijepa je i važna ova izjava.
Prof. dr. sc. Ivica Veža sa FESB-a u Splitu je član Europske akademije industrijskog managementa. Član je jedne europske akademije, ali je i on jedan koji nema budućnosti. On mi piše:
Dragi kolega Josipe,
Išao sam na koncert idem sa suprugom, unukom Lukom i unučicom Paulinom i mogu Vam reči da sam s njima uživao u spektaklu. Svaka čast Thompsonu, bilo je nezaboravno.
Želim Vam svako dobro
Vaš
Ivica
Naravno, ljudi znaju da sam o Thompsonu napisao dvije knjige: Thompson u očima hrvatskih intelektualaca (s Matom Kovačevićem) i Hajka na Thompsona, pa sam dobio cijeli niz komentara. Izdvojit ću onaj koji mi je poslala predsjednica Udruge obitelji s četiri i više djece mi piše:
Ne mogu ostati imuna i ne napisati Vam par riječi i osobnih dojmova. Iako ono što sam sinoć doživjela teško čovjek riječima može opisati. Hvala našem Thompsonu, hvala dragom Bogu. Ne znam što bi posebno izdvojila, počev od dragog glasa našeg jedinog Hrvatskog predsjednika, svijeća, prelijepe naše trobojnice na sjeveru, zvižduka na spomen EU i svih ostalih detalja, ipak me se jedan trenutak malo više dojmio. Kad je Marko izjavio"Dragi prijatelji vi niste tu zbog Marka Perkovića Thompsona. Vi ste tu zbog naših vrijednosti. Obitelj, Bog i Domovina.” Još jednom je dokazao zbog čega je tu s nama. Ne zbog profita, nego zbog sreće što nas vidi u tolikom broju i da ga ipak njegov narod voli. Trebalo je samo malo pomnije pratiti njegovo ozareno lice na ekranu kada vidi koje reakcije postiže kod ljudi. Mi smo bili u transu. Glupo je raditi usporedbe, ali ono što je velečasni Sudac za narod, to je Thompson u nekom drugom obliku. Dragi Bog mi neće zamjeriti na ovoj usporedbi, zato što je i sami Bog sinoć iz Thompsona progovarao. I kada čovjek osjeća isčekivanje pred njegov izlazak na pozornicu, kada osjeti trnce u koži kada nam se obratio, pa sve do njegovih pjesama koje izazivaju takvu sreću da narod zaboravi sve što mu se ružno događa.(…) Jedino mi je jako žao što ga nisam zvala prije za počasno članstvo, prije ulaska u EU. Pa da povelja i zahvalnica bude s ranijim datumom. Ali da se samo mene pita, to bi bilo prije ovog koncerta. Ali, moram predložiti na Skupštini na jesen. I molim Vas prenesite mu moje zahvale, čestitke na svemu što nam je sinoć podario, a njemu i njegovoj mnogobrojnoj obitelji, koja će,nadam se uskoro postati i dio našeg "KLUBA 4+" mnogo Božjeg blagoslova.
>>Ivica Ursić: Jadi mladog Jurice
I na kraju,za ono sinoć mogu samo reći, LIJEPO LI JE HRVAT BITI.
Naravno, bilo je mnogo onih koji su željeli biti među nama bez budućnosti ali nisu mogli doći. Evo što mi o Thompsonovom koncertu i samom Thompsonu piše Ante Glibota, redoviti član, de l1Académie Européenne des Arts, des Sciences et des Lettres, Paris:
Dragi Josipe, Meni bi bilo zaista veliko veselje doći na Thompsonov koncert, glede različitih razloga. Ja sam nažalost ovog momenta u Hong Kong i sutra u Pekingu, a vračam se u Pariz 29 lipnja. Odmah potom, 2 srpnja, odlazim u Kanadu i New York i vracam se 8. Srpnja u Pariz. U Domovini sam od 15 srpnja do 5 kolovoza,u Bolu na Braču, pa ako ima nekih događanja i koncerata meni dragog Thompsona, našeg uzoritog, vrsnog i plemenitog glazbenog gorostasa, hitro hrlim raširenih ruku! Do tada izruči mu moje pozdrave i neka ga Božja Providnost čuva zbog njegovih umjetničkih, a isto tako domoljubnih poruka. One znače svakom hrvatskom rodoljubu puno! Poslušao sam, unatoč svim putovanjima i obvezam,a nekoliko puta njegov posljednji album i zaista me dirnuo u dušu svojom poetskom snagom, koja diže dušu u nebeske visine. Dakle s pravom se možemo ponositi njime i sve te njegove sustavne i umjetnički dotjerane glazbene i ine poruke, pretvarajući ove morne momente koje Domovina proživljava u momente nadahnuća i nade. Osobno ja i profesionalno cijenim i volim ljude koji zrače nadom, ali ne zaboravljaju ni povijest i mjesto od kuda i od koga potječu.To je ono što za mene predstavlja hrvatsku ali i univerzalnu humanu veritikalu. Eto dragi Josipe cestitaj mu u moje ime, a sukladno onoj već uvriježenoj poruci, dakle dok je Thompsona i njegova glasa, bogme biti će i Hrvatske!
Srdačni pozdravi, Ante
Josip Pečarić