Rijetki su Hrvati koji se sjećaju Srebrenake ili Sena Jurinac. U Austriji veliki broj glazbeno zainteresiranih ljudi poznaju komornu pjevačicu Senu Jurinac koju tituliraju kao „Der Jahrhundert-Rosenkavalier“ (kavalir s ružama stoljeća)i koja je godinama nastupala na Državnoj bečkoj operi kao i širom svijeta.

Poslije nastupa u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od 1942. do 1944. ona se seli u Beč na poziv Bečke državne opere to jest tadašnjeg ravnatelja i poznatog dirigenta dr. Karl Böhma i tu počinje njezina svjetska karijera.

Jurinac je pravi mješanac K&K monarhije. Njezin otac je Hrvat dr.Ljudevit Jurinac rodom iz Varaždina, a majka „prava“ Bečanka Christina Cerv, koju je upoznao za vrijeme studija medicine u Beču. Poslije promocije Jurinac počinje 1914. raditi kao vojni liječnik. Poslije Prvog svjetskog rata dr. Jurinac dolazi ponovo u Beč te osvježava svoje veze sa Christinom Cerv i tu vezu kruni brakom i odlazi u Travnik u sanitetsku službu. Tamo se je rodila kći Srebrenka 24. listopada 1921.

Ljubavna idila poslije Travnika i Lukavca nije dugo potrajala i brak obitelji Jurinac se raspada. Supruga se seli sa kćerkom Srebrenkom u Zagreb, kako bi mogla kći slati u bolje škole. Školovanje kod časnih sestara, odveć živahnoj Srebrenki, nije bio po volji, što je pokazivala i svojim bučnim i nemirnim vladanjem.. Poslije raznih eskapada morala je napustiti privatnu školu kod časnih sestara i polagati vanjsku maturu. Kućni prijatelj obitelji Oskar Josifović, po zanimanju kapelni majstor Hrvatskog narodnog kazališta je uočio vrsni glas Srebrenke te je predložio da se posveti „školovanju“ glasa. Otac je htio da mala postane liječnica, a majka da bude prevoditeljica jer je dvojezično odgojena. Mlada djevojčica je tada imala u glavi samo misli o zaljubljenosti, udaji i osnivanju obitelji. Oskar Josifović je predložio roditeljima da Srebrenka ide na glazbeni konzervatorij na nastavu kod slavne pedagoginje Marije Kosterenčić. Za audiciju kod Kostrenčić je samo pripremila pjesmu od Schuberta „Kamo“ te je odmah primljena.

Nakon trogodišnje glazbene škole i nastupa na školskim koncertima o njezinim nastupima je čuo i direktor Hrvatske opere gospodin Baranović, te već 16.5.1942. imala prvi profesionalni nastup u HNK kao Mimi u Puccinijevoj operi „La Bohème“. Tim bravuroznim nastupom je počela karijera mlade pjevačice, te je koncem kolovoza 1944. već s predugovorom išla na Bečku državnu operu. Ona nije samo vrsno pjevala sopran nego je bila i glumački talent. Te dvije kombinacije su je pratile cijeli život i otvarale vrata svih svjetskih opera.

Probno pjevanje gospodične Jurinac u Državnoj operi u Beču je bilo odlučujuće. Nakon nekoliko pripremljeni i otpjevanih dionica čuo se glas iz daljine, „No gospodična što još znate pjevati. Dakle, sigurno će te imati još nešto.“? Na to je Jurinac odgovorila „Da možda „Butterfly“ ali ali samo na hrvatskom“. Uslijedio je odgovor: „Pa onada pjevajte na hrvatskom“,čime je najvjerojatnije po prvi put na Bečkoj državnoj operi zazvonila melodija „Jednog lijepog dana“ umjesto „Un bel dì vedremo“ ili „Eines Tages sehen wir“. Poslije toga se   s pozornice čuo glas „Dakle gospodična, da li imate interesa da budete kod nas angažirani“ To je bio glas ravnatelja Bečke državne opere dr. Karl Böhm-a., koji joj je dao 1944. predugovor za stalnog člana Bečke državne opere“.

U Beč je došla 22.8. 1944. i počela primati predujam to jest plaću bez konkretnih angažmana. Tek u siječnju 1945. .je imala priliku nastupiti kao pjevačica u radio-produkciji „Nikola Šubić Zrinjski“ od Ivana Zajca, pod dirigentskom palicom Lovre pl. Matačić u ulozi Jelene.

Prva adresa stanovanja u Beču je bila Land - Hauptstrasse 86, koja je uskoro srušena od savezničkih aviona. Kratkoročno se Jurinac preselila kod tetke Grill, sestre od majke na adresu Aumannplatz 2, a od 1946. je stanovala u Herrengasse 6/VI/II,18 zajedno sa majkom Christinom, u neposrednoj blizini Bečke državne opere.

Prva premijera u operi „Figaros Hochzeit“ od Mozarta je bila 1.5.1945. u nazočnosti visokih ruskih generala i drugih oficira, a Jurinac je imala ulogu Kerubina na veliko zadovoljstvo publike. Tim nastupom je dokazala da nije mezzo-sopran nego pravi lirski sopran. Uskoro je ona nastupila u operi Puccinia „La Bohème“ u ulozi Mimi, a 5. 6. 1945. je nastupila u opereti „Bečka krv“ Johanna Strauss kao grofica Zedlau. Iste godine je nastupila kao Rosalinda u „Fledermaus“.

Na samom početku karijere mlade pjevačice u direkciji Bečke državne opere su joj savjetovali da mijenja ime jer je teško izgovoriti ime Srebrenka te su joj predložili ime Sena, s kojim je postala slavna u opernom svijetu.

Novi diplomatski predstavnici komunističke Jugoslavije Seni nisu htjeli dati putovnicu jer je nastupala u ulozi grofice Rubido u biografskom filmu o Lisinskom. Tako je ona jako brzo dobila austrijsko državljanstvo da bi mogla putovati u inozemstvo sa ansamblom „Bečke državne opere“.

Nakon kratkog vremena je Sena Jurinac imala veliki repertoar to jest uloge: Dorabella u „Cosi fan tutte“ te Kerubin/Cherubin u „Figaros Hochzeit“, Mimi u „ La Boheme“ i Maria u „Verkaufte Braut“ na njemačkom jeziku, te Giullieta i Antonia u „Hoffmanns Erzählungen“, te Micaela u „Carmen“, Martha u „Evangelimann“ i Oktavian u „Rosenkavalier“, komponist u „Ariadne auf Naxos“, Orlinde u „Walküre“, Marina u „Boris Gudunow“; Kordula u „Werbekleid“ od Franz Salmhofera; Rigobert u „Kleine Zauberflöte“ i Eurydike u „ Orpheus in der Unterwelt“.

Tako je Jurinac preko noći postala „allround“ pjevačica za nastupe na talijanskom, njemačkom, francuskom kao i na slavenskim jezicima.

Sudeći po kritikama na europskim opernim kućama nitko nije tako vrsno pjevao ulogu Octaviana u „Rosenkavalier“ ili Kerubina u „Figaro“ kao Sena Jurinac, te nije ni čudo da su je proglasili „Rosenkavalier stoljeća“, što je na naslovnoj stranici monografije Ursule Tamussino sa preko 250 stranica ovjekovečeno pod naslovom Sena Jurinac „Der Jahrhundert-Rosenkavalier“ dok je ona za mnoge ljubitelje opere i „Octavian des Jahrhunderts“ zbog njezine ljepote i graciozne pojave, aristokratskog dostojanstva i elegancije, intimnosti izraza, bečkog šarma, jer se uživljavala u svaku ulogu itd.

Jurinac je intenzivno surađivala s dirigentima Herbert Karajanom, dr. Karl Böhm, Leonardom Bernsteinom. Lorin Maazel, Zubin Mehta-om, Lovrom von Matačić, Berislavom Klobučarom, Milanom Horvat itd.

Imala je nastupe širom Europe, Australije, Amerike. Jurinac je usprkos svjetske slave bila i ostala ponosna Hrvatica

1970. je nastupila na „Ljetnim Dubrovačkim igrama“ pod dirigentskom palicom Lovre pl. Matačića. Iste godine je Bečka državna opera gostovala u Zagrebu gdje su izveli „Ariadne auf Naxos“. Zagrebačka publika je bila oduševljena nastupom Srebrenke Jurinac i to prije svega zbog interpretacije uloge komponista. Ona se 1944. godina oprostila od zagrebačke publike s operom „Verkaufte Braut“, te je ponovni nastup u Zagrebu u gradu djetinstva bio unikatanm doživljaj.

Postigla je svetsku slavu natupajući ne samo u Narodnom kazalištu u Zagrebu nego i širom zemaljske kugle u izvedbama „La Boheme“ (Mimi), „Madame Butterfly“ (Cho-cho-san), „Tosca“ (Tosca) „Faust“ (Margareta), „Hochzeit des Figaros“ (grofica), „Morana“(Morana) od J. Gotovca, „Der fliegende Holländer“ (Senta), „Parsifal“ (prva djevojka sa cvijećem), „Rheingold“ (Wellgunde, Freia), „Die Walküre“ (Orlinde, Sieglinde), „Tannhäuser“ (Elisabeth) „Sunčanica“ (Sunčanica) od B. Popandopula, „Verkaufte Braut“ (Marija), „Ariadne auf Naxos“ (komponist), „Fidelio“ (Leonore, Marzelline), „Idomeneo“ (Ilia, Elettra), „Le nozze di Figaro“ (Kerubin, grofica Almaviva), „Don Giovanni“ (Donna Elvira, Donna Anna) „Cosi fan tutte“ (Dorabella ,Fiordiligi), „Zauberflöte (prva dama, druga dama, Pamina), nego i na Beökoj državnoj operi i Theater an der Wien i u Volksoper u Beču i to 1243 puta.

Od internacionalnih opernih kuća navedimo glavne nastupe: Bayerische Staatsoper, Deutsche Oper Berlin, Lyrik Opera Chicago, Nacionalno kazalište Prag, Nationaltheater Prag, Nationaltheater Mannheim, Opernhaus Amsterdam, Opernhaus Graz, Oper Melbourne, Opera Monte Carlo, Opernhaus Zürich, Royal Opera House London, Smetana Theater u Pragu, Staatsoper Hamburg, Staatsoper Stuttgart, Stadttheater Würzburg, Städtische Bühnen Köln, Teatro alla Scala u Milanu; Teatro Colon u Buenos Aires, Teatro Comunale u Florenci, Teatro dell´ Opera u Rimu, Teatro di San Carlo u Napulju, Teatro San Carlos u Lisabonu, Teatro la Fenice u Veneciji, Teatro Real u Madridu, Theatre d´ Elysée u Pariz, Teatre Municipal u Strassburgu, Theatre Royal u Brüsselu, War Memorial Opera House u San Fanciscu te je dvanaest godina nastupala je na Ljetnim igrama u Salzburgu i 8 godina na fastivalu u Glyndebourne&Edinburg Festival, te četiri godine na Münchner Opernfestspiele, i kod Maifestspiele Wiesbaden isto 4 godine, Bayreuther Festspiele 1 puta, Festival Prager Frühling 1 puta,, Gulbenkian Festival Lissabon 1 puta, te i 1970. na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Nadalje je nastupala kod izvedbi 60 opera, a apsolvirala je 14 koncertnih nastupa.

O zaslugama i omiljenosti Sene Jurinac govore i mnogobrojna odličja: titula komorna pjevačica; Mozartova medalja; Austrijski počasni križ za znanost i umjetnost prve klase; veliko počasno odličje za zasluge Republike Austrije; počasni prsten Bečke državne opere; počasna medalja Grada Beča u zlatu; počasno članstvo Bečke državne opere; „Fidelio medalja“ od međunarodne operne konferencije za posebnu vjernost opernim kućama; srebreni znak Bečkih filharmoničara; zlatno odličje za zasluge za zemlju Beč..

Udruga „Freunde der Wiener Staatsoper“ dodjeljuje nagradu nazvanu „Ehrenning Sena Jurinac“ koju je dobio između ostalih operni pjevač svjetskog glasa Placido Domino i Elina Granača

Sahranjena je na groblju u 19. bečkom kotaru u neposrednoj blizini legendarnog ministra dr. Alois Mocka.koji je iznimno zaslužan za priznanje Repubike Hrvatske

Pokušaj Austrijsko-Hrvatskog društva u Beču i Hrvatskog svjetskog kongresa za Austriju da joj se podigne spomen-ploča na jednoj od tri poznate adrese u Beču je pao u vodu jer su vlasnici odbili dati privolu.

Dva upućena dopisa Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu da se podigne spomen-ploča u Zagrebu su ostala neodgovorena. Tek u drugom pokušaju je Hrvatska pošta obećala kod prve prilike izdati posebnu poštansku markicu s kontefai od Sene Jurinac, povodom 100. rođendana. Da nije bilo logističke pomoći pisca Nikole Šimića Tonina iz Zadra, možda bi i na tom polju zakazala Hrvatska. I rodno mjesto Travnik počevši od gradonačelnika preko kulturne udruge „Napredak“ su se oglušili na dopise Austrijsko-Hrvatskog društva iz Beča. I tu važi ona poslovica. „Tko ne zna svoju proslost, ta neće imati blistavu budućnost“.

Pokušaji da se jedna ulica u 13. kotaru nazove po Lovri pl. Matičiću ili po Seni Jurinac nisu urodili plodom, na zato je predstojnik 19. kotara pismeno obećao kod prve prilike kod imenovanja nove ulice nazvati ulicu po Senai Jurinac.Tako će operna pjevačica dobiti svoju ulicu u gradu i to četvrti njezine majke, a u grad rođjenja Travniku kao i gradu djetinjstva Zagrebu nemaju sluha za zaslužne sugrađane.  U 19. kotaru je prije dvije godine imenovana i ulica Alois Mock. Ove obadvije osobe su .zaslužile i ulicu u Zagrebu. Ministar Mock je proglašen 2017 .počasnim građninom Grada Zagreba, te bi time trebao automatski dobiti i ulicu Grada Zagreba.

U prilogu dostavljam dopis predstojnika 19. Kotara Grada Beča.

Dopis pročelnika Daniela Resch-a 19.kotara u kome obećaje imenovati ulicu po Seni Jurinac..

dr. sc. Marijan Brajinović 

Share
0