Blanka Matković: Zločini postrojba VIII. Dalmatinskoga korpusa NOVJ-a u Hercegovini početkom 1945. (IV. dio)
Druga faza Mostarske operacije i zauzimanje Mostara
Nakon pada Širokoga Brijega nastavljeni su napadi prema Jastrebinki, Humu i Mostaru, no zbog jakoga snjeznog nevremena napad je zaustavljen i nastavljen 13. veljače. Sa zapada, odnosno smjerom Široki Brijeg – Mostar, kretala se 26. divizija, a desno od nje 19. divizija smjerom Varda – Milinković – Mostar. Deveta divizija dobila je zadatak izbiti na cestu i zeljezničku prugu Mostar – Jablanica na području Raštane – Dreznica radi odsijecanja hrvatskih i njemačkih postrojba u Mostaru i onemogućivanja njihova izvlačenja prema Jablanici. S jugoistočne strane napadala je 29. hercegovačka divizija koja je svladala četnike kod Nevesinja. Prva tenkovska brigada djelovala je na smjeru desne kolone, cestom Knešpolje – Mostar. U Čitluku je još 9. veljače odrzan sastanak skupine viših oficira Štaba VIII. korpusa i divizija koje su sudjelovale u Mostarskoj operaciji. Sastanku su nazočili načelnik Štaba VIII. korpusa Ante Biočić-Toni, zapovjednik 26. divizije Bozo Bozović, zapovjednik 29. divizije general- major Vlado Šegrt i članovi Štaba 19. divizije. Na sastanku je odlučeno da 12. hercegovačka brigada u operativnome smislu bude podčinjena 19. diviziji i da se pojačaju napori oko likvidiranja hrvatsko-njemačke obrane u tjesnacu između Mostarskoga blata i Neretve radi napada na Mostar s juzne strane.[1]
U međuvremenu je između 10. i 13. veljače 1945. izvršen veći broj ratnih zločina na području Ljubuškoga[2] gdje su ubijeni sljedeći svećenici:
1. fra Julijan Kozul, zupnik u Veljacima; partizani su ga strijeljali 10. veljače 1945. u Ljubuškome zajedno s fra Paškom Martincem i još 70-ak Hrvata; prema izjavi njegova nećaka zarka Kozula morali su sami sebi iskopati grob[3]
2. fra Paško Martinac, kapelan u Veljacima[4]
3. fra Martin Sopta; partizani su ga ubili 12. veljače 1945. negdje kod Ljubuškoga[5]
4. fra Slobodan Lončar, kapelan u Drinovcima; partizani su ga odveli u Ljubuški gdje je nekoliko dana proveo u zatvoru, a 13. veljače 1945. strijeljali su ga[6]
5. fra Zdenko Zubac, ubijen 13. veljače u Ljubuškome[7]
U Gradnićima su 10. veljače 1945. likvidirani zupnik fra Filip Gašpar- Gačić i fra Ćiril Ivanković, a na groblju u Čitluku zaklan je zupnik fra Jakov Krizić.[8]
O. fra Mariofil Sivrić iz Međugorja ubijen je vjerojatno u okolici Širokoga Brijega 12. veljače 1945., no zabiljezeno je nekoliko verzija njegove smrti prema kojima je ubijen u Polugrinama kod Širokoga Brijega, kod Zagvozda ili je bačen u Plavo jezero kod Imotskoga.[9]
Dana 11. veljače 1945. u izbičkoj zupi usred mise uhićeni su, odvedeni i strijeljani fra Marko Dragičević, fra Nevinko Mandić i fra Bono Andačić. Tijela su im navodno bačena u zasad neidentificiranu jamu kod Gornjega Gradca.[10] Prema dostupnim podatcima područje Izbičnoga kontrolirala je 3. prekomorska brigada 26. divizije koja je za vrijeme napada na Široki Brijeg osiguravala smjer Rakitno – Vukojevo – Izbično.[11] U skladu sa zapovijedi Štaba VIII. korpusa, Štab 26. divizije naredio je 12. veljače napad na Mostar u kojemu je sudjelovala i 3. prekomorska brigada krećući se smjerom Goranci – Trnovača – Vihovići.[12]
Napad glavnih snaga VIII. korpusa prema Mostaru počeo je ujutro 13. veljače snaznim udarom zrakoplovstva. Najtezi zadatak imale su 11. i 12. brigada u proboju obrane na Mikuljači i Jastrebinki. Do podne je 12. brigada izvršila svoj zadatak probivši hrvatsko-njemačku obranu na Jastrebinki i pojavivši se na zapadnim rubovima Mostarskoga polja do samoga Mostara. Lijevo od nje 3. prekomorska brigada izbila je u područje Mostarskoga rudnika, ali nije se uspjela učvrstiti te je vraćena natrag. Velike teškoće imala je i 11. brigada[13] u napadu na utvrđenu Mikuljaču i Keveljaču. Tek uvođenjem svjezih snaga iz 1. brigade i uz pomoć 12. brigade te uz podršku tenkova, artiljerije i zrakoplovstva osvojene su Mikuljača i Keveljača pa je otvoren put za Mostar. Uvođenjem u borbu dijelova 1. dalmatinske brigade prema Humu krenulo je brze nastupanje 19. divizije. Ona je u noćnome napadu slomila jako utvrđeno uporište na Vardi i povezala se sa 26. divizijom u općem napadu na Mostar. Oko 15 sati krenula je u napad i 13. hercegovačka brigada te tijekom noći zauzela Blagaj i produzila prema Mostaru. Navečer 13. veljače postrojbe VIII. korpusa našle su se na zapadnim i juznim rubovima grada, a 9. divizija angazirana je prema Dreznici[14] i štitila je lijevi bok postrojba u napadu na Mostar.
Ujutro 14. veljače započeo je posljednji napad na Mostar. Poslije snazne artiljerijske pripreme glavnina 26. divizije (1., 11. i 12. brigada s 1. tenkovskom brigadom) krenula je na grad. Do podne istoga dana u Mostar su prodrli 12. brigada 26. divizije, a zatim i tenkovi i 19. divizija te nešto kasnije i 13. brigada 29. divizije. Uskoro je zauzet zapadni dio grada, a zatim su postrojbe 12. brigade 26. divizije izbile na desnu obalu Neretve kod Hotela „Neretva“. Oko 17 sati tenkovi i pješadija 12. i 1. brigade prešli su most i ušli u istočni dio grada. Krek ističe da su odmah po ulasku u grad jugoslavenske vlasti sastavile listu svih „sumnjivih“ osoba u gradu koje je trebalo likvidirati, a „čišćenje“ je započelo nekoliko sati potom.[15]
lija Šaravanja, pripadnik Hrvatskih oruzanih snaga koji je u svibnju 1945. izručen iz Austrije, posvjedočio je da „dolaskom partizana u Mostar izvršeno ubistvo nad 32 Hrvata u Rodoču periferije Mostar. Sahranjeni su u rovove, koji su sluzili za obranu aerodroma. Ubistvo je izvršeno navodno, što su napuštali svoje domove pa bjezali pred partizanima. Među njima se nalaze i moji rođaci i poznati i to: Ivan Bevanda, Pavo Hrapović, Lazta, Dogić itd. Pokojni su većinom sa Slipčića, kotar Mostar… Mjeseca februara po dolasku partizana na Bunu, kotar Mostar, izvršeno je ubistvo nad 12 zena i djece sa Bune. Ubistvo je izvršeno na zvjerski način, tako da im je vezano kamenje o vrat i pobacane su u rijeku Neretvu. Nakon kraćeg vremena su vađene iz Neretve i imale su svezano kamenje o vratu. Među ubijenima se nalaze supruga i kćer Martina Zlomislića kao i njegova brata djeca.“[16]
Istoga dana oko 15:30 u mostarski franjevački samostan došlo je nekoliko partizanskih oficira koji su razgovarali s franjevcima i nakon sat vremena otišli. No oko 17:30 ponovno su se pojavila četvorica: Brane Popadić,[17] viši oficir, neki Saša i još dva vojnika. Popadić je naredio franjevcima da se okupe u jednoj sobi. Na poziv zvona svi su došli, Popadić ih je ispitivao i popisivao te je naredio da čekaju njegov povratak i izišao iz samostana. Vratio se nakon sat vremena, prozvao sedmoricu franjevaca i odveo ih sa sobom. Na izlazu iz samostana Popadić ih je dao povezati zicom i odveo ih prema izlazu iz grada. Na mjestu koje Mostarci zovu Čekrk ubijeni su fra Leo Petrović, fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Kazimir Bebek, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar, a njihova su tijela bačena u Neretvu.[18]
Fra Grga Vasilj i fra Jozo Bencun navodno su prije ubojstva mučeni, a nakon ubojstva oko vrata im je vezan kamen.[19] Iste je godine u Mostaru strijeljan i don Ivan Raguz, a zupnik iz Rotimlje don Lovro Konjevod povlačio se s Hrvatskim oruzanim snagama vlakom od Mostara do Sarajeva. Vlak je naletio na minu koju su postavili partizani, a u općem metezu don Lovro Konjevod iskočio je iz vlaka nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavlja se da se utopio pokušavajući preplivati Neretvu ili da su ga ubili partizani.[20]
O likvidacijama u Hercegovini početkom 1945. sačuvan je spis „Partizani u Hrvatskoj“ o. Serafina Vištice: Kada su partizani osvojili Ljubuški, odrzali su u samom gradu povjerljivi sastanak, na kome je zaključeno, da će oni „urediti“ Hercegovinu na svoj način nakon zauzeća Širokog Brijega i Mostara. Za taj plan su odmah počeli pripravljati teren ubijajući ljude u pojedinim selima, obćinama i kotarevima. U Posuškoj krajini odmah su ubili oko 80 neduznih osoba, a preko 70 zatvorili, za čiju se sudbinu ne zna. Na području drinovačke obćine silom su odveli pod oruzje oko 30 ljudi, desetak ih poubijali, a mnoge pozatvarali. U Ljubuškom i okolici javno su objavili strieljanje 35 nevinih ljudi, a mnoge druge odveli – oko 70 – za čiju se sudbinu ne zna. U Čapljini su strieljali oko 25 ljudi, a odveli jednu grupu od 120 u nepoznatom pravcu, skupa sa mjesnim zupnikom, koji je – kako smo gore spomenuli – ubijen. U Brotnju su partizani poubijali oko 50 seljaka. O stradanju ljudstva na području Širokog Brijega i Mostara, koja su bila u velikom broju, nemamo sigurnih podataka. Ubojstva bi – razumije se – bila još i kud i kamo brojnija, da nije narod u masama bjezao prema Sarajevu. U iztočnoj Hercegovini katolički je zivalj jednostavno istriebljen, ali ne mozemo iznieti brojčane podatke, jer ih nemamo.[21]
Blanka Matković
Znanstveni članak izvorno objavljen u časopisu Hum br. 7./2011. str. 288. do 331.
[1] D. Grgurević, n. dj., str. 189.
[2] Prema navodima jednoga svjedoka zločine u Ljubuškome počinili su pripadnici jednoga od bataljuna 3. hercegovačke brigade, popunjene bivšim četnicima. Zapovjednik bataljuna na-vodno je bio neki Golubović. Isti svjedok kao jednoga od počinitelja zločina navodi Ćazima Dizdarevića, pripadnika OZN-e u Ljubuškome. HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i poraća 1942.-1967., 12.34. O ekshumaciji posmrt-nih ostataka civila likvidiranih početkom veljače 1945. u Ljubuškome vidjeti Stopama pobi-jenih, god. IV., br. 1(6), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2011., str. 13. – 26.
[3] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i pora-ća 1942.-1967., 20.10.; A. Baković, n. dj., str. 351. A. Marić, n. dj., str. 40. – 41.
[4] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i pora-ća 1942.-1967., 20.10.; A. Marić, n. dj., str. 41. – 42.; A. Baković, n. dj., str. 421. – 422.
[5] A. Baković, n. dj., str. 591.; B. Pandzić, n. dj., str. 37.; A. Marić, n. dj., str. 42. – 43.
[6] A. Marić, n. dj., str. 44.
[7] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i pora-ća 1942.-1967., 20.10.; A. Baković, n. dj., str. 739.; A. Marić, n. dj., str. 43. – 44.
[8] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i pora-ća 1942.-1967., 20.10.; A. Baković, n. dj., str. 203., 267., 365.; A. Marić, n. dj., str. 20. – 22.
[9] A. Marić, n. dj., str. 39. – 40. A. Baković, n. dj., str. 586. Mate Šimundić ističe da se ne moze isključiti da su kod Zagvozda ubijeni fra Fabijan Paponja, upravitelj konvikta vanjskih đaka u Širokome Brijegu i fra Mariofil Sivrić, odgojitelj u toj ustanovi. Šimundić tvrdi da su obojica pod strazom upućeni u Split, kamo nikada nisu stigli, te kako neki smatraju da su obojica usmrćeni na groblju u Posušju. (Mate Šimundić, Hrvatski smrtni put, Split, 2001., str. 235.) Fra Bazilije Pandzić navodi verziju prema kojoj je fra Mariofil Sivrić ubijen u Her-cegovini i pokopan u kamenjaru među dračama iznad brda Zelengore. B. Pandzić, n. dj., str. 35. Opširnije o fra Mariofilu Sivriću vidjeti Stopama pobijenih, god. IV., br. 1(6), Široki Brijeg, siječanj – lipanj 2011., str. 46.
[10] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i pora-ća 1942.-1967., 20.10.; A. Baković, n. dj., str. 414., 889.; A. Marić, n. dj., str. 45. – 47.
[11] Mirko Novović i dr., n. dj., str. 379.
[12] Isto, str. 385.
[13] U borbama u Mostaru 11. brigada ubila je 180, a zarobila 50 neprijateljskih vojnika. Dvade-set šesta divizija zarobila je ukupno 407, a ubila 971 neprijateljskoga vojnika. M. Rako – S. Druzijanić, n. dj., str. 303.
[14] Mate Šalov ističe da je više od stotinu zena iz sela Knešpolje, Gradac, Dobrić i Polog bilo angazirano na prijenosu streljiva do bojne komore 4. brigade u kolibama Vratnice iznad Dreznice. M. Šalov, Četvrta dalmatinska (splitska) brigada, str. 310. Fotografije spomenu-tih zena nalaze se na 305. stranici navedene knjige.
[15] The National Archives – London, FO 371/48911.
[16] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i poraća 1942.-1967., 12.6.
[17] Brane Popadić bio je opunomoćenik OZN-e 12. hercegovačke brigade.
[18] The National Archives – London, FO 371/48911. HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i poraća 1942.-1967., 20.10.; A. Baković, n. dj., str. 55., 58., 507., 522., 538., 590., 680.; F. Boras, n. dj., str. 261.; Poginuli iz zupe Studenci za vrijeme Drugoga svjetskog rata, str. 9.; A. Marić, n. dj., str. 47. – 54.
[19] A. Baković, n. dj., str. 55., 58., 522.
[20] Isto, str. 339., 553.
[21] HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o zrtvama II. svjetskog rata i poraća 1942.-1967., 20.10.
Vezani članci:
- U predvečerje partizanskog napada na Široki Brijeg (I.)
-Tito je osobno zapovijedao završnim partizanskim napadima na Široki Brijeg i Mostar(II.)
-Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika? (III.)
-Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika (IV.