Kultura

Knjigozori Miljenka Stojića: Naranče iz doline

zadomLjubo Krmek, Zadom, DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Stolac, 2015.

Ljubo Krmek već se dobro udomaćio u hrvatskoj književnosti i nije ga potrebno posebno predstavljati. To dokazuje i ovo njegovo najnovije djelo.

U svom prepoznatljivom stilu Krmek se opet poigrao riječima. Stvara nove, želeći doseći dubinu stvari o kojima govori. Površan čitatelj ne će odmah neke dokučiti. Možda je tako i bolje. Zbog čega čitati pjesme ako ne ćeš dopustiti sebi da ti one nešto kažu.

Knjigozori Miljenka Stojića: U žrvnju sile

zbivanja-oteta-zaboravuVjekoslav Lasić, Zbivanja oteta zaboravu. Nesporazumi s Crkvom, Vlastita naklada, Zagreb, 2015.

Dominikanac Vjekoslav Lasić već nekoliko desetljeća u središtu je javnog mnijenja. Najprije je imao nesporazuma s Jugoslavijom pa ga je ganjala njezina tajna služba Udba, nakon njezina pada imao je nesporazuma s njezinim ideološkim nasljednicima pa ga ganjaju mediji. U sve to Crkva je upala kao Pilat u Vjerovanje. No, to Lasića izuzetno boli pa nam u knjizi objašnjava o čemu se zapravo radi.

Knjigozori Miljenka Stojića: Od Tuđmana do nas

ljudi-i-vrijemeZvonimir Čilić, Ljudi i vrijeme, HKD Napredak – Matica hrvatska, Vitez – Mostar, 2016.

Nalaziš se u Srednjoj Bosni. Domovinski je rat. Uvjeren si da će uspješno završiti za tvoj narod, ali uvijek postoji ono »ali«. Krvava je to igra u kojoj i kao pobjednik možeš biti poraženi, ovisno o namjerama i snalažljivosti zakulisnih središta moći. No, unatoč svemu tomu pišeš bez dlake na jeziku, iznosiš bilo svoga puka, a ono je tako domoljubno.

Ovakvog sam Zvonimira Čilića prepoznao dok sam u ta vremena, a i kasnije, čitao njegove tekstove. Uvijek mi je bio pozitivno čudan. S jedne strane profesionalan, s druge domoljuban. Nažalost i dalje rijetka pojava u našem novinarstvu. Obično nedostaje jedno od toga dvoga.

Velimir Visković na “Životinjskoj farmi”

“Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek”, stoji pri završetku Orwellove “Životinjske farme”. Ni u slučaju Velimira Viskovića se također ne zna – ili je Orwell na vrijeme i proročki najavio lik i djelo Velimira Viskovića, književnog komesara?!

Knjigozori Miljenka Stojića: Gdje smo?

mucenistvo-i-mucenicki-tragoviMile Bogović (glavni urednik), Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost, Glas Koncila, 2015.

Kada bi nas neki tuđinac slušao sa strane, zaključio bi da smo uistinu imali tešku, mučeničku prošlost. A kada bi to nastojao pronaći negdje zabilježeno i potkrijepljeno činjenicama, ne bi bio tako uvjeren. Što je onda zapravo istina?

Važna je ovo točka razmišljanja utkana u temelje djela pred nama. Za njega je zacijelo najzaslužniji biskup dr. don Mile Bogović. Kao povjesničar znao je što se zapravo događalo i to je nastojao iznijeti na vidjelo. Poslužio se pritom Komisijom HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Najprije su 2012. priredili znanstveni skup Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine. Ništa logičnije nego da nakon toga zahvate od samoga početka naše samobitnosti. Oba su skupa ispunila svoju svrhu, iako su mediji elite to kroz čitavo ovo vrijeme nastojali prekriti koprenom zaborava.

Mile Prpa: Zagrebačka božićna priča

Vrabac Tvrtko ču da se u gradu Zagrebu, u velebnoj koncertnoj dvorani s dvije tisuće mjesta, priprema Božićni doček Djeda Mraza. U dvorani će biti samo djeca. Djed Mraz dijelit će darove. Na velikoj pozornici   okitit će veliki bor. Pripremit će i glazbeni program.

Knjigozori Miljenka Stojića: Tko će koga

katolicka-crkva-u-bihMiroslav Akmadža, Katolička Crkva u BiH i komunistički režim, II., Lektira – Hrvatski institut za povijest, Kostrena – Slavonski Brod, 2016.

Jugokomunisti su pri kraju Drugog svjetskog rata i u poraću izuzetno marljivo, između ostaloga, proganjali i ubijali one koji su se priznavali vjernicima. Trajalo je to sve do 1966. kada dolazi do potpisivanja protokola i normalizacije odnosa između SFRJ i Vatikana. Partijsko članstvo ostalo je zbunjeno. No, bila je to povijesna neminovnost. Vatikan je ovim protokolom htio postaviti polaznu točku za uspostavu sličnih odnosa s drugim socijalističkim državama u Europi, a Tito i njegovi htjeli su zadobiti veći ugled u svijetu, posebice na polju mirotvornih napora, kao što je navodno bio pokret nesvrstanih.