Kultura

Dno je uvijek dublje

U srijedu je, 15. veljače 2017. godine, u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, predstavljena knjiga “Dno je uvijek dublje” Davora Velnića. Pred neočekivano velikim brojem ljudi, uz izvrsne predstavljače i govornike Antuna Paveškovića i Igora Žica, javnosti je napokon izloženo ovo vrlo moćno i važno književno postignuće.

Knjigozori Miljenka Stojića: Daj poslušaj

prica-bozicnih-kolacaTuđina. Pred sobom imaš djecu hrvatskih korijena. Trebaš im i želiš prenijeti božićni ugođaj, onaj hrvatski. Kako?

Nalazeći se pred ovom dvojbom Vlasta je Morović odlučila baciti se na pisanje. I tako je nastala ova slikovnica uz likovne priloge njezina oca, akademskog slikara, Izaka Morovića. Zadovoljna su, vjerujem, ne samo djeca u Berlinu, kojima je slikovnica posvećena, nego i druga.

Tribina "Istinom do pomirbe" održana u Mostaru

Povodom 72. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, 14 dijacezanskih svećenika  i jedne časne sestre, u nedjelju je Franjevačkom samostanu u Mostaru, u organizaciji udruge „Središte Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama“ u BiH, održana tribina "Istinom do pomirbe".

Knjigozori Miljenka Stojića: Čistoća srca

biser-u-pijeskuTessa Afshar, Biser u pijesku, Verbum, Split, 2015.

Mnoge su nam stvari u Svetom pismu itekako nejasne. Da smo ih mi pisali, bilo bi to zacijelo drukčije. Ali, Bog ima svoju logiku. Tako je bilo i s Rahabom. Nalazimo je u Isusovu rodoslovlju, iako je nekada bila bludnica. Dotične su, pak, kamenovali. Tessa Afshar pokušava ovim romanom dočarati životnu pozadinu te velike, tajanstvene žene.

Štivo se jednostavno guta, pitko je, zasijeca u dubine našega mišljenja i ponašanja. Na jednoj strani dobro, na drugoj zlo. Tko će pobijediti?

Knjigozori Miljenka Stojića: Fajrunt

mit-o-krleziSanja Nikčević, Mit o Krleži, Matica hrvatska, Zagreb, 2016.

Bi jugokomunističko vrijeme i Miroslava Krležu podigoše na pijedestal. A s ovoga svijeta ode na vojničkom lafetu, iako je u svojoj Gospodi Glembaj ismijavao takav način života. Onda dođoše devedesete godine, zapršti sloboda i stvari se počeše mijenjati. Što bi s Krležom? Njegovi poklonici staše trubiti da ga je HDZ zabranio te da se od tih vremena ne izvodi na pozornicama hrvatskih kazališta. Sanji Nikčević nije se dalo mirovati pa je podrobno na to odgovorila u ovome svome djelu.

Knjigozori Miljenka Stojića: Naranče iz doline

zadomLjubo Krmek, Zadom, DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Stolac, 2015.

Ljubo Krmek već se dobro udomaćio u hrvatskoj književnosti i nije ga potrebno posebno predstavljati. To dokazuje i ovo njegovo najnovije djelo.

U svom prepoznatljivom stilu Krmek se opet poigrao riječima. Stvara nove, želeći doseći dubinu stvari o kojima govori. Površan čitatelj ne će odmah neke dokučiti. Možda je tako i bolje. Zbog čega čitati pjesme ako ne ćeš dopustiti sebi da ti one nešto kažu.

Knjigozori Miljenka Stojića: U žrvnju sile

zbivanja-oteta-zaboravuVjekoslav Lasić, Zbivanja oteta zaboravu. Nesporazumi s Crkvom, Vlastita naklada, Zagreb, 2015.

Dominikanac Vjekoslav Lasić već nekoliko desetljeća u središtu je javnog mnijenja. Najprije je imao nesporazuma s Jugoslavijom pa ga je ganjala njezina tajna služba Udba, nakon njezina pada imao je nesporazuma s njezinim ideološkim nasljednicima pa ga ganjaju mediji. U sve to Crkva je upala kao Pilat u Vjerovanje. No, to Lasića izuzetno boli pa nam u knjizi objašnjava o čemu se zapravo radi.

Knjigozori Miljenka Stojića: Od Tuđmana do nas

ljudi-i-vrijemeZvonimir Čilić, Ljudi i vrijeme, HKD Napredak – Matica hrvatska, Vitez – Mostar, 2016.

Nalaziš se u Srednjoj Bosni. Domovinski je rat. Uvjeren si da će uspješno završiti za tvoj narod, ali uvijek postoji ono »ali«. Krvava je to igra u kojoj i kao pobjednik možeš biti poraženi, ovisno o namjerama i snalažljivosti zakulisnih središta moći. No, unatoč svemu tomu pišeš bez dlake na jeziku, iznosiš bilo svoga puka, a ono je tako domoljubno.

Ovakvog sam Zvonimira Čilića prepoznao dok sam u ta vremena, a i kasnije, čitao njegove tekstove. Uvijek mi je bio pozitivno čudan. S jedne strane profesionalan, s druge domoljuban. Nažalost i dalje rijetka pojava u našem novinarstvu. Obično nedostaje jedno od toga dvoga.

Velimir Visković na “Životinjskoj farmi”

“Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek”, stoji pri završetku Orwellove “Životinjske farme”. Ni u slučaju Velimira Viskovića se također ne zna – ili je Orwell na vrijeme i proročki najavio lik i djelo Velimira Viskovića, književnog komesara?!