Kultura

Objavljena zbirka domoljubne poezije „Budna“ Anite Martinac

Nakon dva romana s tematikom iz Drugog svjetskog rata i poraća poznata hrvatska i bosanskohercegovačka književnica Anita Martinac ponudila je javnosti zbirku domoljubne poezije Budna. Ovaj naslov tiskan je u nakladi DHK HB-a u knjižnici Suvremenici, urednik je Antun Lučić koji je uz Marinu Kljajo-Radić i recenzent, a ilustracije potpisuje Magdalena Džidić Hrkač.

Knjigozori Miljenka Stojića: Nekada

usporedbeDrago Šaravanja, Usporedbe, Alfa, Zagreb, 2015.

U tijeku je novo iseljavanje Hrvata, tamo negdje na Zapad. Ali je u tijeku i povratak potomaka davno iseljenih te onih koji su stigli u mirovinu živeći svoj iseljenički život. Drago Šaravanja jedan je od njih. Po samom povratku latio se pera i stao opisivati što se kroz puste godine odvijalo u njegovoj hrvatskoj iseljeničkoj glavi. I to uspješno. Čak je pobrao i neke nagrade.

Iseljenik ne bi bio iseljenik kada ne bi uspoređivao kako je bilo nekada tamo i ovamo, a kako danas. U igri su, dakle, tri države: Jugoslavija, Australija i Hrvatska. Nesretna Jugoslavija otjerala ga je od sebe, Australija majčinski prihvatila, a na ognjište se vratio kao čovjek željan svoga kraja.

Knjigozori Miljenka Stojića: Ti nas valovi oplakuju

krscanstvo-i-new-ageStanko Bašić, Kršćanstvo i New Age, Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju, Zagreb, 2015.

Stanko Bašić dugo je radio u medijima, osobito u Slobodnoj Dalmaciji. Tu je najprije i objavio sadržaj ove knjige u vidu kritičkih tekstova o kršćanskoj i New Age literaturi. Naravno, bilo je to nakon pobjedonosne Oluje, dok smo se još zanosili duhovnom obnovom. Pa je onda opet sve stalo jer su na vlast došli oni koje smo, valjda, Domovinskim ratom stresli sa svoje grbače. Podrazumijeva se da se Slobodna Dalmacija u to časkom uklopila.

Knjigozori Miljenka Stojića: Uvijek tu, ali sada tamo

hrtkovciBranimir Miroslav Tomlekin, Hrtkovci, Tkanica, Zagreb, 2015.

Na drvenom električnom stupcu ispred crkve u Hrtkovcima 16. lipnja 1992. osvanuo je plakat. Na visini od oko 2 metra, da ga se ne može neopaženo skinuti. Srpski četnički pokret i Crna ruka prijetili su da će biti poklani svi oni koji se ne isele. Razumije se Hrvati, a selo je već promijenilo ime u Srbislavci. No, povijesti je bilo i prije i poslije pojave plakata.

Branimir Miroslav Tomlekin ispisuje ovom knjigom sagu o obitelji Tomlekin od Prvoga svjetskog rata pa do danas. Rađali su se oni u Hrtkovcima, živjeli i umirali. Od pamtivijeka pa do stvaranja banovina 1929. u Prvoj Jugoslaviji to područje pripadalo je Hrvatskoj. I onda uploviše u Srbiju. Postaše građani drugoga reda, jer je netko sebi umislio da je to njegovo.

Knjigozori Miljenka Stojića: Dok se zemljom šećem

cvijet-malo-drugacijiJozefina Pranjić, Cvijet malo drugačiji, Vlastita naklada, Mostar, 2015.

Pjesme Jozefine Pranjić nastale prije Domovinskog rata nestale su u plamenu u Sarajevu zajedno s drugim stvarima iz stana. Tako piše u njezinom životopisu. No, ona je nastavila stvarati i podarila nam, evo, treću zbirku.

Kao i u onim prethodnima, pjesnikinja i u ovoj zbirci nastavlja svoju šetnju ovom zemljom. Ne dopušta da ju išta zaustavi. A ona je ispunjena onim što je bilo nekada i onim što se sada ubacuje u život. Tako na kraju dobivamo zaokružen životni pogled i možemo ga prihvatiti ili mu tražiti nedostatke.

Knjigozori Miljenka Stojića: Je li se moglo?

ustaski-put-u-socijalizamNikica Mihaljević (priredio), Ustaški put u socijalizam, Naklada Pavičić, Zagreb, 2016.

U vrijeme jugokomunizma nije se smjelo raspravljati o onomu što je bilo prije, istine su jednostavno bile ponuđene na pladnju. Nakon njegova pada otvorilo se polje za kritičko promišljanje bivšeg i sadašnjeg vremena. Tako je nastala i ova knjiga koja samim svojim naslovom golica maštu.

Nikica Mihaljević odmakao se od jugokomunističkog stava o ustašama i općenito o NDH te progovorio o tomu kako su u to vrijeme intelektualci raspravljali čak, eto, i o socijalizmu. Prevladavalo je mišljenje da mora doći do nacionalne i društvene revolucije. Ali se pritom država ne smije dirati. No, jedni odoše u povijest, a drugi nam zasjedoše za vrat. I još muku mučimo s njima.

Knjigozori Miljenka Stojića: Sa svojima

zivot-nakon-logoraJadranko Dadić, Život nakon logora, Vlastita naklada, Posušje, 2015.

Nekada je živio u Bugojnu, tamo prije Domovinskog rata, pa dospje u logor tzv. Armije BiH. Na jedvite se jade toga riješio te nakon svega napisao knjigu 240 dana tame bugojanskoga logora. Sada živi u Posušju i razmišlja o svemu. Plod toga je ova njegova knjiga.

Vrlo je lako primijetiti da se ovdje ne radi o sustavnom izlaganju određenoga gradiva. Dadić pokušava sebi i čitateljstvu odgovoriti što se to zapravo dogodilo s njim i drugima, kao i kako su se snašli u novom životu. Doživljaji iz prve ruke nadopunjeni su znanjem pabirčenim tu i tamo, poglavito izgleda iz medija. Ali sva su ta saznanja prošla kroz osobno sito pa su dobila oblik koji su dobila.

Knjigozori Miljenka Stojića: Blizina

u-mom-srcu-vatraJohannes Hartl, U mom srcu vatra, Ruah, Zagreb, 2015.

Vjeru treba iskustveno doživjeti, u svome srcu, a ne samo u svome razumu. Ovo je načelo koje je Johannesa Hartla odvelo u potragu za tim i sve ga još i danas drži. Prije nekoliko godina postao je i voditelj kuće molitve u Augsburgu, kuće gdje se neprestano moli, iskusuje Božja blizina. O svemu tomu ispričao je u ovoj knjizi.

A nije sve u početku izgledalo obećavajuće. Zanosio se današnjim uobičajenim idealima mladih. Istina, u obitelji je vladalo drugo ozračje, benediktinski samostan u blizini trebao ga je učvrstiti u vjeri, ali... Osjećao je ipak u dubini duše da raspušteni život nikamo ne vodi te je krenuo putem obraćenja. Početak je bio na susretu karizmatske obnove. Nije bio došao tražiti Boga, nego malo zabave. No, Božji su naumi bili drukčiji.

Knjigozori Miljenka Stojića: Kad ni njihov nisi

vikarov-kompleksMilorad Stojević, Vikarov kompleks, Rinaz, Rijeka, 2015.

»Iz njedra je, valjda iz dobro sakrivena srca, izvukao radničku kapu od grube tkanine i s velikom crvenom petokrakom, kao bećar ju nakrivio na glavi. Leptir izletio iz čahurice, kažem vam.« (str. 211.) Usklik je ovo Mihovila Berkovića nakon što je »drug« došao po njega i njegova kolegu u okolicu Rijeke da ih prebaci u Egipat. A oni su bili Židovi, neprestano u bijegu tijekom teških godina Drugog svjetskog rata. Nisu vjerovali u Boga, više im se sviđala ljudska pamet. Kad su završile ratne nevolje, za njih je trebao početi bolji život. Trebali su biti svoji među svojima, ali nisu. Postupno su uviđali da im se razilaze pogledi na život.