Kultura

Damir Pešorda: Doprinos Anite Martinac hrvatskoj književnosti

Kao i većina pisaca Anita je Martinac svoj književni put počela poezijom te je kao pjesnikinja doživjela prvu književnu afirmaciju. Pjesme su joj nagrađivane i prevođene na strane jezike, a nije izostala ni recepcija od strane kritike i čitateljske publike. Međutim, tek je romanima Medaljon i Posljednji autorica, čini mi se, našla svoju pravu temu ili bi se - s obzirom na autoričin obiteljski, zavičajni i biografski background – moglo reći da je tema našla nju.

Hrvoje Hitrec: Ministar informiranja u Vladi Kraljice mira

Godinama pratim književni i neknjiževni rad fra Miljenka Stojića, njegovu prozu,pjesnička djela, njegove britke kolumne koje čitam na poučne knjige namijenjene djeci, pratio sam njegove medijske pothvate međugorske, postulatorske širokobriješke, vodio ga u bilješkama kao čovjeka koji je bio pionir informatičke revolucije u franjevaca, barem na ovim našim hrvatskim prostorima. Ministar informiranja u Vladi Kraljice mira.

Knjigozori Miljenka Stojića: Jedan dan

moje-ce-usi-rastiSrećko Marijanović, Moje će uši rasti, Naklada DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Stolac, 2015.

Ima pjesnika s kojima ne znaš što bi, a ima i onih koje čitaš. Marijanović spada u potonje.

Napisao je zbirku, mogli bismo reći, u jednom dahu, iako su tu sabrane pjesme iz različitih razdoblja i različitih tematika. Protuslovno? Pročitajmo posljednji stih u zbirci: ne djede ne ću stati (Ne ću stati) Započeo je nešto, nailazio na raznorazne poteškoće, ali on ide dalje zbog zavjeta koji je nekada dao. Očito poglavito samima sebi jer samo u tom slučaju prikupljamo dovoljno snage ići naprijed. Što se može, pomalo smo sebični, ta ljudska smo bića. No, nakon toga zavjet se prelijeva i na druge. Bića smo ipak u odnosu prema nekome.

Previše šutnje o hrvatskom jeziku

Previše je političke i stručne šutnje u Hrvatskoj kad je u pitanju hrvatski jezik, gospon Mijović Kočan. Hrvati u svojem vokabularu i hrvatskim simbolima nose sve tajne prošlosti jer se radi o jeziku i simbolima izgubljene civilizacije koji su se samo mijenjali kroz vrijeme, a donekle se sačuvala kod današnjih Hrvata.

Knjigozori Miljenka Stojića: Cetinskom krajinom

franjevci-zrtveStjepan Čovo, Franjevci žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini, Franjevački samostan, Sinj, 2015.

Fra Milan Lapić i fra Stanko Bradarić nađoše se 24 rujna 1943. u Stupnom Dolu kod Ravnog, na putu u Dubrovnik. Jugokomunisti napadoše mjesto i uhvatiše ih. Bijaše to sinjska jedinica pa se oni pozvaše na »prijatelja« Peku Bogdana. Ta kako i ne bi, 6 je godina bio u sinjskom sjemeništu. Ali je bio i u Beogradu na sveučilištu gdje se priključio jugokomunistima. Kada je došao i ugledao navedene, uskliknuo je da ih je i prije čekao ali su umakli. Zna se što je slijedilo.

Knjigozori Miljenka Stojića: Spoznavanje nespoznatljivog

otajstvo-trojedinoga-bogaMarija Pehar, Otajstvo Trojedinoga Boga u slikovnom izričaju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016.

U Srednjem vijeku cvjetao je zagrljaj bogoslovlja i umjetnosti. Pisale su se nezaboravne knjige, stvarala velika djela. No, na pozornicu stupi razum i nastade razlaz. Bogoslovlje skrenu prema filozofiji, a umjetnost prema banalnosti. Jedino na Istoku razvoj bi nešto drukčiji. Ikone su preživjele vrijeme zadržavši svoju izvornost. Pa se sada i neki na Zapadu osokoljeni time ponovno vraćaju svojim korijenima.

Održan program "Split na Dujmovu tragu – kultura gostoljubivosti u gradu izbjeglica, pridošlica i putnika"

U župnoj dvorani katedrale sv. Dujma 10. travnja u sklopu manifestacije "Dani kršćanske kulture", a u organizaciji agencije specijalizirane za organizaciju kršćanskih hodočašća i putovanja tragom vjere i kulture ICHTIS Travel, održan je program pod nazivom "Split na Dujmovu tragu – kultura gostoljubivosti u gradu izbjeglica, pridošlica i putnika".