Kultura

Knjigozori Miljenka Stojića: Uvijek tu, ali sada tamo

hrtkovciBranimir Miroslav Tomlekin, Hrtkovci, Tkanica, Zagreb, 2015.

Na drvenom električnom stupcu ispred crkve u Hrtkovcima 16. lipnja 1992. osvanuo je plakat. Na visini od oko 2 metra, da ga se ne može neopaženo skinuti. Srpski četnički pokret i Crna ruka prijetili su da će biti poklani svi oni koji se ne isele. Razumije se Hrvati, a selo je već promijenilo ime u Srbislavci. No, povijesti je bilo i prije i poslije pojave plakata.

Branimir Miroslav Tomlekin ispisuje ovom knjigom sagu o obitelji Tomlekin od Prvoga svjetskog rata pa do danas. Rađali su se oni u Hrtkovcima, živjeli i umirali. Od pamtivijeka pa do stvaranja banovina 1929. u Prvoj Jugoslaviji to područje pripadalo je Hrvatskoj. I onda uploviše u Srbiju. Postaše građani drugoga reda, jer je netko sebi umislio da je to njegovo.

Knjigozori Miljenka Stojića: Dok se zemljom šećem

cvijet-malo-drugacijiJozefina Pranjić, Cvijet malo drugačiji, Vlastita naklada, Mostar, 2015.

Pjesme Jozefine Pranjić nastale prije Domovinskog rata nestale su u plamenu u Sarajevu zajedno s drugim stvarima iz stana. Tako piše u njezinom životopisu. No, ona je nastavila stvarati i podarila nam, evo, treću zbirku.

Kao i u onim prethodnima, pjesnikinja i u ovoj zbirci nastavlja svoju šetnju ovom zemljom. Ne dopušta da ju išta zaustavi. A ona je ispunjena onim što je bilo nekada i onim što se sada ubacuje u život. Tako na kraju dobivamo zaokružen životni pogled i možemo ga prihvatiti ili mu tražiti nedostatke.

Knjigozori Miljenka Stojića: Je li se moglo?

ustaski-put-u-socijalizamNikica Mihaljević (priredio), Ustaški put u socijalizam, Naklada Pavičić, Zagreb, 2016.

U vrijeme jugokomunizma nije se smjelo raspravljati o onomu što je bilo prije, istine su jednostavno bile ponuđene na pladnju. Nakon njegova pada otvorilo se polje za kritičko promišljanje bivšeg i sadašnjeg vremena. Tako je nastala i ova knjiga koja samim svojim naslovom golica maštu.

Nikica Mihaljević odmakao se od jugokomunističkog stava o ustašama i općenito o NDH te progovorio o tomu kako su u to vrijeme intelektualci raspravljali čak, eto, i o socijalizmu. Prevladavalo je mišljenje da mora doći do nacionalne i društvene revolucije. Ali se pritom država ne smije dirati. No, jedni odoše u povijest, a drugi nam zasjedoše za vrat. I još muku mučimo s njima.

Knjigozori Miljenka Stojića: Sa svojima

zivot-nakon-logoraJadranko Dadić, Život nakon logora, Vlastita naklada, Posušje, 2015.

Nekada je živio u Bugojnu, tamo prije Domovinskog rata, pa dospje u logor tzv. Armije BiH. Na jedvite se jade toga riješio te nakon svega napisao knjigu 240 dana tame bugojanskoga logora. Sada živi u Posušju i razmišlja o svemu. Plod toga je ova njegova knjiga.

Vrlo je lako primijetiti da se ovdje ne radi o sustavnom izlaganju određenoga gradiva. Dadić pokušava sebi i čitateljstvu odgovoriti što se to zapravo dogodilo s njim i drugima, kao i kako su se snašli u novom životu. Doživljaji iz prve ruke nadopunjeni su znanjem pabirčenim tu i tamo, poglavito izgleda iz medija. Ali sva su ta saznanja prošla kroz osobno sito pa su dobila oblik koji su dobila.

Knjigozori Miljenka Stojića: Blizina

u-mom-srcu-vatraJohannes Hartl, U mom srcu vatra, Ruah, Zagreb, 2015.

Vjeru treba iskustveno doživjeti, u svome srcu, a ne samo u svome razumu. Ovo je načelo koje je Johannesa Hartla odvelo u potragu za tim i sve ga još i danas drži. Prije nekoliko godina postao je i voditelj kuće molitve u Augsburgu, kuće gdje se neprestano moli, iskusuje Božja blizina. O svemu tomu ispričao je u ovoj knjizi.

A nije sve u početku izgledalo obećavajuće. Zanosio se današnjim uobičajenim idealima mladih. Istina, u obitelji je vladalo drugo ozračje, benediktinski samostan u blizini trebao ga je učvrstiti u vjeri, ali... Osjećao je ipak u dubini duše da raspušteni život nikamo ne vodi te je krenuo putem obraćenja. Početak je bio na susretu karizmatske obnove. Nije bio došao tražiti Boga, nego malo zabave. No, Božji su naumi bili drukčiji.

Knjigozori Miljenka Stojića: Kad ni njihov nisi

vikarov-kompleksMilorad Stojević, Vikarov kompleks, Rinaz, Rijeka, 2015.

»Iz njedra je, valjda iz dobro sakrivena srca, izvukao radničku kapu od grube tkanine i s velikom crvenom petokrakom, kao bećar ju nakrivio na glavi. Leptir izletio iz čahurice, kažem vam.« (str. 211.) Usklik je ovo Mihovila Berkovića nakon što je »drug« došao po njega i njegova kolegu u okolicu Rijeke da ih prebaci u Egipat. A oni su bili Židovi, neprestano u bijegu tijekom teških godina Drugog svjetskog rata. Nisu vjerovali u Boga, više im se sviđala ljudska pamet. Kad su završile ratne nevolje, za njih je trebao početi bolji život. Trebali su biti svoji među svojima, ali nisu. Postupno su uviđali da im se razilaze pogledi na život.

Knjigozori Miljenka Stojića: Svoj na svomu

pomet-u-glavuValentin Ćorić, Pomet u glavu, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2016.

»Da bi izbjegao hašku ćeliju, nakon bezbrojnih laži haškim istražiteljima rekao je jednu istinu: da je u ratu bio nitko i ništa.« (str. 31.). Ovako glasi jedan Ćorićev aforizam iz knjige. U haškoj je ćeliji, zajedno s još 5-oricom naših, više od desetljeća. A to bi onda značilo da je u ratu ipak bio netko i nešto. Pod tim vidom trebalo bi čitati ovo Ćorićevo djelo, ali i pod vidom drugog njegova aforizma koji glasi: »Kad vidite zlo u nekom čovjeku, dobro vidite da nije vaše.« (str. 89.)

Knjigozori Miljenka Stojića: Pod slamnatim šeširom

tisina-raspadanjaJoso Živković, Tišina raspadanja, DHK HB, Mostar, 2015.

Prstima dotičeš plodnu posavsku zemlju. To je tvoje, ma koliko drugi nastojali da to nije tako. A vjetar se razbacio pustom širinom. Tako i ti, unatoč svemu. Ćutiš u sebi pjesmu i smjelo kročiš životnim stazama.