Kultura

U Zagrebu predstavljen roman "Medaljon"

U prostorijama Hrvatskog slova u petak navečer zagrebačka je publika bila u prigodi nazočiti nesvakidašnjem kulturnom događaju. Riječ je o predstavljanju romana Medaljon, proznog prvijenca mostarske književnice Anite Marinac.

Knjigozori Miljenka Stojića: Ispitivač sjena

nemir-tisineMate Grbavac, Nemir tišine, Naklada DHK HB, Mostar, 2012.

Nimalo pretenciozno, ali zato srcu ugodno. To je ova zbirka pjesama pred nama. Njezin tvorac ide svijetom, promatra što se zbiva i baš ga briga hoće li drugi zapljeskati načinu kako je nešto zamijetio.

Julijani Matanović književna nagrada „fra Martin Nedić"

Prosudbeno povjerenstvo za dodjelu književne nagrade Zaklade „Terra Tolis" odlučilo je da ovogodišnju književnu nagradu „fra Martin Nedić" dobije književnica Julijana Matanović za zbirku priča" I na početku i na kraju bijaše kava", koju je objavilo izdavačko poduzeće Mozaik knjiga iz Zagreba.

Knjigozori: Miljenka Stojića: I njih su proganjali

iskusenja-bosne-srebrneMarijan Karaula, Iskušenja Bosne Srebrne. Stradanja bosanskih franjevaca 1944. 1985., Synopsis – Svjetlo riječi, Zagreb – Sarajevo, 2014.

Pred nama je kompendij o stradanju provincije Bosne Srebrne u Drugom svjetskom ratu, poraću i svim onim hudim godinama jugokomunizma. Djelo je veliko ne samo svojim obujmom i stranicama, nego svojim sadržajem. Karaula se potrudio iznijeti golu istinu o tim apokaliptičnim vremenima na svjetlo dana. Učinio je to miroljubivo, s ljubavlju prema činjenicama. Na taj je način postigao da će knjigu čitati i oni koji bi je zbog očitog jugokomunističkog zločina jednostavno preskočili.

Kako je Tito zagorčao kardinalu Šeperu 250. sinjsku Alku?

Primjereno važnosti izvojevane bitke za Sinj 1715. godine, kada je prema novootkrivenim izvorima iz Venecijanskog državnog arhiva 700 do 800 venecijanskih i hrvatskih vojnika na zaista “čudesan” način pobijedilo daleko brojniju tursku vojsku, tj. 76.000 vojnika zajedno s logistikom koji su, kako u izvorima stoji, sudjelovali u napadu “na Sinj i Provinciju”, kanio sam ovaj tekst započeti s jednim izvatkom iz novopronađenih dokumenata. Od te namjere odvratio me je tekst objavljen prije dva tjedna u Slobodnoj Dalmaciji.

Knjigozori Miljenka Stojića: Nauzgor

lovac-na-generalaMiroslav Međimorec, Lovac na generala, Naklada Bošković, Split, 2013.

Okidač je bio 3. »januara« 2000. Hrvatski puk je, ako je, doveo na vlast one iz starog sustava, prebojene jugokomuniste. A oni su mu se strašno osvetili. Počistili su s mjesta za odlučivanje mnogobrojne koji su na svojim plećima iznijeli krvavi Domovinski rat. Nakon toga dođe Sanader. Izgledalo je da se hrvatska povijest vraća svom prirodnom tijeku. Međutim uzalud. Dotični se podčini »višim interesima« pa tako stvarno započe lov na odbjeglog hrvatskog generala Antu Gotovinu.

Nije ovo čitava tematika Međimurčeva romana, tek njegova okosnica. A oko nje nabijeno je mnogo toga što ne bi tako davno, ma jučer. Međimorec počesto govori o stvarnim događajima, stvarnim ljudima, tkajući ih u svoje pripovijedanje da bi nam pokazao što nam se zapravo događa.

Knjigozori Miljenka Stojića: Sadašnjost u prošlosti

u-nebo-zagledanidr. fra Častimir Majić, U nebo zagledani, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« - Gral, Široki Brijeg – Zagreb, 2012.

Drugi svjetski rat pozobao je ništa manje nego 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije. Samo su jednoga jugokomunisti sudili, fra Radoslava Glavaša, zajedno s drugih 57 za pola sata. Naravno, bila im je dodijeljena smrt. To jasno kaže da hercegovački franjevci nisu bili krivi, ali jesu oni. Uspostavili su sustav koji je trao sve pred sobom. Do pada jugokomunizma 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo je tamnicu, 3 su umrla zbog tamničkih muka, mnogi su zbog njih ostali trajno narušena zdravlja. A trpjeli su i ostali. Fra Častimir Majić, pisac ove knjige, osuđen je tako na izgnanstvo. Nalazio se u inozemstvu tijekom Drugog svjetskog rata i na njegovu kraju pa se nije smio vratiti nazad. Nakon dva doktorata dospio je u SAD i tamo ostao do danas. Bilo je još takvih. Hercegovačka franjevačka provincija u svibnju 1944. imala je 231 svečanozavjetovana člana i njima, podrazumijeva se, slobodno raspolagala. Međutim, u svibnju 1945. ima ih na raspolaganju samo 61, a u svibnju 1946. točno 66. Znakovito. Da zaključimo: trećina je bila ubijena, trećina se nije smjela vratiti iz inozemstva, trećina je ostala pod jugokomunističkom čizmom u domovini. Sve te silnice sadržane su u ovoj knjizi neprestano probijajući iz njezinih redaka.

Srpska kultura laži (III)

Vuk Stefanović Karadžić, čovjek koji je uništio duhovnost srpskog jezika svojim zatiranjem slavenoserpskog, a koji se oslanjao na složenu terminologiju ruske pravoslavne mistike, spustio je ne samo razinu srpskog jezika do razine krvi i tla (Blut und Boden) već je i ukopao duboke temelje svih kasnijih srpskih jezičnih i političkih ludosti.