Kultura

Knjigozori Miljenka Stojića: Ovo nisu priče za laku noć

komunisticke-priceIvan Grljušić, Komunističke priče, Istarski ogranak DHK, Pula, 2013.

U hrvatskoj književnosti još uvijek nisu česte ovakve knjige. Književnici se očito boje, ma koliko to ružno zvučalo. A tako imaju o čemu pisati.

Grljušić spada u red onih književnika kojega nije briga za trenutno prevladavajuću struju u književnosti. On ide svojim putem. I zbog toga nije mogao preskočiti komunističko vrijeme, ovdje kod nas i u inozemstvu. Obilježilo je povijest, zavilo u crno mnoge obitelji. Naravno da tako nije trebalo biti. No, ljudi su bili slabi.

Ponešto o temeljima srpske kulture i znanosti

Srbi imaju iskonsku potrebu „vasceo svet“ gnjaviti svojom veličinom, pa kreću od toga da je Isus Krist bio Srbin – i od te ideje sve dalje ide lako! U stvarnosti sve se zbilo nešto drugačije od onog što Srbi tvrde i kako doživljavaju svijet.

Knjigozori Miljenka Stojića: U vrtlogu

pitanje-citateljuAnđelko Vuletić, Pitanje čitatelju, DHK, Zagreb, 2013.

Anđelko Vuletić, između ostaloga, poznati je hrvatski romanopisac. S pravom. I ovdje nastavlja taj niz, romanom propitkivanja o našem ljudskom ponašanju.

Slijed događaja započeo je vraćanjem glavnog lika od liječnika. Pluća otkazuju. Bori se sam sa sobom. Uputio se pješice da bi možda nekoga sreo, s njim porazgovarao. Uzalud. Svatko žuri za svojim poslom, pa tako i poznanici. Nema ništa ni u poštanskom pretincu. Kad se bolje zagledao, primijetio je neku neuglednu ceduljicu. Pisalo je: »Ubij se sam da te ja ne ubijem!« I pokrenuo se slijed događaja.

Knjigozori Miljenka Stojića: Dotičem ti postojanje

golgoto-moj-placuRoko Dobra, Golgoto, moj plaču, Vlastita naklada, Zadar, 2015.

Tamo negdje u dubokom Srednjem vijeku rodili su se soneti i ubrzo zagospodarili pjesničkim nebom. Bilo je to vrijeme kad su se Sv. Franjo i drugi borili za brata čovjeka, shvaćali da iskvarenost bogatstva i bogataša dovodi svijet u opasnost. Zbog toga su pozivali na siromaštvo, ono smisleno, okrenutost prema Bogu u sebi i okrenutost prema svijetu oko sebe. Ali, puno toga ne bi tako. Zabljesnu prosvjetiteljstvo i mrak posta gušći. Umjesto o gradnji progovori se o razgradnji. I bi to nešto veliko, suvremeno. Kao one rebatinke na obijesnoj mladeži. Tek ih kupili, a već su isprane i rasparane. Diče se time jer tako se sada nosi. Primijenimo li sada ovu društvenu stvarnost na Roka Dobru onda možemo reći da je dalek od nje, ali je tako suvremen. Dubinski je progovorio o sebi, o svijetu oko sebe, a okanio se ispraznih teorija i stavova o hermetizmu, moderni, postmoderni...