Kultura

Knjigozori Miljenka Stojića: Sadašnjost u prošlosti

u-nebo-zagledanidr. fra Častimir Majić, U nebo zagledani, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« - Gral, Široki Brijeg – Zagreb, 2012.

Drugi svjetski rat pozobao je ništa manje nego 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije. Samo su jednoga jugokomunisti sudili, fra Radoslava Glavaša, zajedno s drugih 57 za pola sata. Naravno, bila im je dodijeljena smrt. To jasno kaže da hercegovački franjevci nisu bili krivi, ali jesu oni. Uspostavili su sustav koji je trao sve pred sobom. Do pada jugokomunizma 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo je tamnicu, 3 su umrla zbog tamničkih muka, mnogi su zbog njih ostali trajno narušena zdravlja. A trpjeli su i ostali. Fra Častimir Majić, pisac ove knjige, osuđen je tako na izgnanstvo. Nalazio se u inozemstvu tijekom Drugog svjetskog rata i na njegovu kraju pa se nije smio vratiti nazad. Nakon dva doktorata dospio je u SAD i tamo ostao do danas. Bilo je još takvih. Hercegovačka franjevačka provincija u svibnju 1944. imala je 231 svečanozavjetovana člana i njima, podrazumijeva se, slobodno raspolagala. Međutim, u svibnju 1945. ima ih na raspolaganju samo 61, a u svibnju 1946. točno 66. Znakovito. Da zaključimo: trećina je bila ubijena, trećina se nije smjela vratiti iz inozemstva, trećina je ostala pod jugokomunističkom čizmom u domovini. Sve te silnice sadržane su u ovoj knjizi neprestano probijajući iz njezinih redaka.

Srpska kultura laži (III)

Vuk Stefanović Karadžić, čovjek koji je uništio duhovnost srpskog jezika svojim zatiranjem slavenoserpskog, a koji se oslanjao na složenu terminologiju ruske pravoslavne mistike, spustio je ne samo razinu srpskog jezika do razine krvi i tla (Blut und Boden) već je i ukopao duboke temelje svih kasnijih srpskih jezičnih i političkih ludosti.

Srpska kultura laži (II.) - "Neimari srbovanja"

Srbija živi u košmaru svojih tlapnji I fantazija! Na žalost, često – i krvavo! – uvlači susjedne zemlje u sporove, sukobe i ratove, naročito one koje smatraju da Srbija nije u stanju egzistirati kao moderna država, jasnih granica i pomirljivih političkih ideja.

Knjigozori Miljenka Stojića: Najgori, najbolji

kukuriku-dosjeŽeljko Primorac, Kukuriku dosje, Matica hrvatska, Vrgorac, 2015.

Godine 2.000, na početku novoga tisućljeća, završi 10 mračnih godina u hrvatskoj povijesti. Tako rekoše. I navijestiše svijetle godine. Danas znamo ishod. Kroz onih prvih 10 godina obranili smo državu, nismo se bezglavo zaduživali, standard je bio na određenoj razini, postojala je i srednja klasa. Danas nakon novih bajkovitih svijetlih godina nazočimo urušavanju države, osloboditelji su napadači, a napadači su osloboditelji, zaduženi smo preko glave, standard je nisko pao, srednje klase gotova da i nema. Što sad? Promotriti nam je gdje su nas to varali i kako, da se ne bi ponovilo.

„Kukuriku dosje“ predstavljen u Pločama

Autorski prvijenac novinara i povjesničara Željka Primorca naziva „Kukuriku dosje“, zbirka kolumni objavljenih na portalima i tiskanim medijima, nakon Vrgorca i Makarske, u petak navečer predstavljena je i u Pučkom otvorenom učilištu u Pločama.

Knjigozori Miljenka Stojića: Koloplet

sjenes. Bernardina Crnogorac, Sjene, Matica hrvatska, Makarska, 2015.

Djeca, kako to gordo zvuči. Prisežemo na njih, govorimo da na mlađima svijet ostaje, ne zaboravljajući u podsvijesti nadodati da se ipak stariji pitaju. Naša prijetvornost na djelu. Neka je nama dobro, a za druge baš nas briga.

S. Bernardina Crnogorac svega se toga lijepo dotiče u ovom romanu. Na jednoj strani razigrani dječji svijet, na drugoj razigrani svijet odraslih koji bi se trebali brinuti za njih. Onaj prvi kudikamo je ljepši, iako nakana romana nije bila prikazati njega nego ovaj drugi i mnogo toga povezano s njim.