Drugi dan 100. obljetnice prve mature na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti započeo je sv. misom zahvalnicom u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu s početkom u 10.00 koju je predvodio fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, uz sumisništvo brojnih fratara. Prostrana širokobriješka crkva bila je ispunjena profesorima i đacima gimnazije »Fra Dominik Mandić«.


U svojoj propovijedi fra Ivan se obratio mladima, učenicima gimnazije riječima: »Učenje je cjeloživotni proces koji započinje prvim udahom izvan majčine utrobe i traje do kraja života. Svakako najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem traje od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek, pohađa srednju školu i većinom fakultet, kada se obrazuje za svoje buduće zanimanje i konkretno poslanje.« Još je nadodao: »Izravni smo svjedoci da se suvremeni čovjek, unatoč svim veličanstvenim dosezima i uspjesima, u samome sebi i međusobno sukobljava s temeljnim postulatima života, svoga postojanja, tako da niti vlastiti početci nekima nisu jasni, makar postoje tolika razjašnjenja. To će reći, čovjek je svugdje, pa i u Crkvi, možda najviše ugrožen u svojoj slobodi.«

Nakon sv. mise uslijedila je priredba koju su sa svojim profesorima priredili učenici Gimnazije u školskoj dvorani. Program je otvorio školski zbor kojeg vodi profesorica Iva Sušac.

Okupljenima se najprije obratio ravnatelj gimnazije Miro Bošnjak pozdravljajući sve goste i učenike. »Želim da ovaj dan, ovo naše druženje, u podsjećanje na slavnu Gimnaziju, bude jedan poticaj, posebice našoj mladosti, našim učenicima, mladim profesorima da ustraju u još većem i kvalitetnijem radu kako bi naša Gimnazija i dalje ostala i bila među najpoznatijim obrazovnim ustanovama ne samo naše županije nego i šire.«

Okupljenima se obratio i fra Ivan Ševo koji je okupljenima rekao da se u ova dva dana dosta toga spomenulo, te je odlučio citirati fra Ljudevita Rupčića. »Humanizam, hrabrost, hrvatstvo i kultura Hercegovine nisu koliko ni ljepota slučajnost, oni imaju izvor i uzrok. To su trajne vrijednosti i potrebe hrvatskog naroda. Ne bi bilo dovoljno da one imaju samo prošlost. Stvari se najbolje čuvaju na onaj način na koji se stječu. Stoga bi bilo u najvećem interesu hrvatskog naroda, posebno u BiH, da širokobriješka gimnazija nastavi radom u istom sastavu i programu kojim se dokazala nezamjenjivom, neusporedivom i uspješnom, iako ne jedinom kulturnom institucijom u tim krajevima. Inače naš narod, stalno pretplaćen na nevolje i opasnosti, ne će imati ni znanja ni snage da ih i ubuduće uspješno pobjeđuje.«

Profesor Ante Topić je kroz kratku prezentaciju, koja je bila bogata mnoštvom slika Franjevačke klasične gimnazije, ispričao njezinu povijest. Učenici su pripremili kratki igrokaz o tome zašto se škola danas zove po fra Dominiku Mandiću, a ne po fra Didaku Buntiću. Odgovor smo dobili, fra Dominik Mandić je ostvario sve ono što je fra Didak zamislio.

Učenica Iva Vučić recitirala je pjesmu fra Janka Bubala »Raspon trenutka«, a Ilija Soldo pjesmu Vladimira Nazora »Hrvatski kraljevi«. Obje su se nazočnih veoma dojmile.

Program je završio nastupom školskog zbora i tamburaškog orkestra širokobriješke Glazbene škole kojim ravnaju profesorica Iva Sušac i profesor Joško Slišković. Tijekom ovog programa, a kroz slijedeće dane u školskoj knjižnici, pod aranžmanom profesorice Dragane Nuić Vučković izloženi su likovni radovi učenika 2., 3. i 4. razreda.

 

Lucijana Kožul