U suvremenoj likovnoj produkciji, opus slikara Mladena Žunjića svakako zauzima posebno mjesto, ponajprije zbog doista obimnog i složenog niza ciklusa, u kome se ističu snažni kolor i izvedbe u ulju i akrilu na platnu velikog formata.

Slikar je vrlo sklon nefigurativnim motivima, raznovrsnim lebdećim oblicima koji uglavnom brzo i nezaustavljivo fluktuiraju emenirajući znatan energteski naboj unutar izoliranih svemira svake pojedine slike.

Da ne bi bilo zabune Žunjić povremeno odstupi od apstrakcije i realizira vrlo figurativne cikluse s istom karakterističnom paletom, prisjećam se izvrsnog ciklusa brodova u ulju na papiru, također velikog formata.

Također važan elemenet ovog plodnog autora jest i kontinuirano slikanje temeljeno na strastvenom istraživanju mogućnosti kolora, posebice pitanje dominantnih boja<, dok je u svijetu motiva, u središtu metamorfoza oblika.

Cijeli se slikarski opus Mladena Žunjića može neposredno doživjeti kao slikarski dnevnik umjetnika, bilježenje brojnih ne odviše uočljivih detalja, fragmenata života, koji se danomice talože, poneki u memoriji a poneki u velikoj ljudskoj knjizi zaborava, iznenada otvorenoj samo za tren.

Tu ima naravno i onih rijetkih ili rjeđih ključnih trenutaka koji nas usmjeravaju u sutrašnjicu ili nas pak zaustavljaju sada, vidljivih i prepoznaljivih u dionicama dominirajućih boja..

Žunjića dodatno zanima i svekoliko mogućnost rasta, produbljivanja formata, pa tako iz slike u sliku, iz ciklusa u ciklus povećava pomalo veličinu, težeći, možda, u konačnici ili muralu ili zidnom slikarstvu.

Što više i odlučnije slika, umjetnik se svakodnevno suočava s opasnom bjelinom platna, koja mu otvara sve više rješenja, prava slikarska pustolovina.

 

Miroslav Pelikan