Knjigozori

Knjigozori Miljenka Stojića: Pod slamnatim šeširom

tisina-raspadanjaJoso Živković, Tišina raspadanja, DHK HB, Mostar, 2015.

Prstima dotičeš plodnu posavsku zemlju. To je tvoje, ma koliko drugi nastojali da to nije tako. A vjetar se razbacio pustom širinom. Tako i ti, unatoč svemu. Ćutiš u sebi pjesmu i smjelo kročiš životnim stazama.

Predstavljen vodič Svetište Gospe od Anđela – Imotski

Na svetkovinu Duhova, u nedjelju 4. lipnja, u crkvi sv. Franje u Imotskom, predstavljen je vodič Svetište Gospe od Anđela – Imotski, fra Petra Lubine, urednika Marije, u prigodi jubilarne proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotskoga i Imotske krajine od Turaka, koja je izvojevana na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza 1717.

Objavljena knjiga „Rim, a ne Beograd"

U povodu objavljivanja knjige „Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)" autora Darka Hudelista u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu u petak 2. lipnja održana je konferencija za medije.

Knjigozori Miljenka Stojića: Tvrdoća pločnika

svijet-koji-znamBoris Maruna, Svijet koji znam, DHK, Zagreb, 2015.

On je bio naš pravi disident, ne kao oni, nazovi naši, iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Boris Maruna. Nije se mirio s jugokomunističkim režimom pa je 1960. s dvojicom braće prebjegao u inozemstvo. Skrasuje se u Argentini, pridružuje Vinku Nikoliću i počinje objavljivati u Hrvatskoj reviji. Još jedan hrvatski pjesnik na tvrdom svjetskom pločniku, ali bolje i to nego pod ledinom kao mnogi prije njega.

Knjigozori Miljenka Stojića: Koraci ponosa

raj-na-vratimaFabrice Hadjadj, Raj na vratima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

Kršćanstvo su odavno protjerali iz društvenog života, ovamo na Zapadu. Ali oni svjesni uvijek su ga vraćali u središte zbivanja. Jedan od takvih je Fabrice Hadjadj, čovjek zanimljiva životopisa. Rodio se kao Židov, mladost proveo kao bezbožnik, da bi u svojim tridesetim prigrlio kršćanstvo. A k tomu mu prezime miriše na ono arapsko, zna se našaliti. Danas je poznat, ne samo u Francuskoj, kao plodan mislilac i dramski pisac kršćanskog nadahnuća.

U ovoj knjizi razmatra pitanje raja. On je ne samo negdje tamo nakon naše smrti, nego ga treba nastojati barem u mrvicama doživjeti dok smo ovdje na zemlji. I to u nama stvara radost, a ne isprazan način života.

Luč Hrvata u Mostaru

U organizaciji Narodne knjižnice HNŽ Mostar najavljeno je predstavljanje knjige LUČ HRVATA, autora Ante Nadomira Tadića Šutre.

Knjigozori Miljenka Stojića: Iz burovitosti pogled

obescacivacVlatko Majić, Obeščašćivač, Znanstvena knjižnica – Matica hrvatska, Zadar – Pag, 2017.

Vrijeme oko nas je prematerijalizirano i odnosi su u svijetu prepolitizirani, kaže Vlatko Majić, tamo negdje oko sredine knjige, pokušavajući kriknuti da treba drukčije. Pa onda nastavlja da je sve puno buke, dinamike, tehnike i svakojake trke što nimalo ne pridonosi brizi za jezik, misao i knjigu. A za one koji ga dovoljno ne poznaju pri kraju kaže da mu je svijet jednostavan i lijep. Čisti Mediteran, Hercegovina i Dalmacija, sunce, kamen, rijeka u polju i jablani kraj nje. Tu se brusi jezik, igra s njim, voli svoje i uranja time u voljenje drugoga kraj sebe.

Knjigozori Miljenka Stojića: Krik, onaj smireni

Šimun Šito Ćorić, Slušaj, Iris, FRAM-ZIRAL – HKZ-Hrvatsko slovo, Mostar – Zagreb, 2015.

slusaj-irisBio je rat. Onaj u tvojoj domovini, kasnije nazvan Domovinski. Kako se odnositi prema njemu? Pričati neke mirotvorne priče ili se nastojati oduprijeti?

Ćoriću je od početka bilo jasno na koju stranu krenuti. Nalazio se u tuđini, ali je koristio svaki trenutak i svaku priliku pomoći svojima. Jedan od načina bilo je i pisanje, u ovom slučaju ono književno. Još na samom početku toga rata objelodanio je na njemačkom jeziku u Švicarskoj ovu knjigu pred nama. Kasnije su slijedili neki drugi jezici, a na samom kraju i hrvatski, jer nama je valjda sve to trebalo biti jasno. Na stranu što su zaredale pozitivne, pa i laskave, kritike. Važno je bilo prenijeti istinu u taj zapadni svijet koji bi radije pričao one mirotvorne priče nego naviještao da se treba oduprijeti, a kamo li da bi u tomu pomogao. Samo Bog zna koliko je pisac uspio. Ali zacijelo jest, jer su neke novine objavile ove crtice u nastavcima.

Damir Pešorda: Doprinos Anite Martinac hrvatskoj književnosti

Kao i većina pisaca Anita je Martinac svoj književni put počela poezijom te je kao pjesnikinja doživjela prvu književnu afirmaciju. Pjesme su joj nagrađivane i prevođene na strane jezike, a nije izostala ni recepcija od strane kritike i čitateljske publike. Međutim, tek je romanima Medaljon i Posljednji autorica, čini mi se, našla svoju pravu temu ili bi se - s obzirom na autoričin obiteljski, zavičajni i biografski background – moglo reći da je tema našla nju.