Knjigozori Miljenka Stojića: Skidanje koprene
Mladen Herceg (priredio), Vrata u tišinu, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2016.
Danas je nažalost stanje u zapadnom kršćanstvu takvo da bi kršćani puno lakše mogli odgovoriti što je to joga, budizam i slične istočnjačke stvari, nego što je kontemplacija. Nije onda čudno da se Zapad jednostavno urušava. Ova knjiga pokušava mu ukazati na temelje i poduprijeti ga.
Herceg je zacijelo ostvario zanimljivo i hvalevrijedno djelo. Nije se pritom zamećao stećcima nego je jasno rekao da su ovi tekstovi pabirčeni na raznim stranama, obogaćeni osobnim iskustvom i onda prilagođeni potrebama rada na tečajevima kontemplativne molitve. Spojena je, dakle, teorija i praksa, da bi se što lakše išlo tim itekako potrebnim putem koji je Crkva nekada poznavala pa onda stala zaboravljati pod utjecajem tzv. sekularizacije, prosvjetiteljstva i sličnih umotvorina.
Čitavo djelo podijeljeno je u dva dijela. Prvi nosi naslov »Kontemplativna molitva«, a drugi »Kontemplacija u kršćanskoj povijesti«. Posvješćuje nam se zaboravljena metoda svetopisamskih tekstova lectio divina (božansko čitanje). Ona nam, pak, govori da u kršćanstvu postoje tri glavne vrste molitve: usmena (oratio), meditativna (meditatio) i kontemplativna (contemplatio). Znali su za to i razvijali ove molitve mnogi kroz povijest kršćanstva. Herceg kao posljednjega navodi Anselma Grüna (1945.). Naravno, mogao je to biti i netko drugi ali prepustimo autoru slobodu, jer mu je namjera skinuti nam koprenu s očiju a ne iscrpno nam o svemu ovomu progovoriti.
Nikada, naravno, nije kasno, osim ako smo već došli pred Božje lice, krenuti u dublje spoznavanje našeg odnosa s Bogom. Ovo nas djelo nenametljivo u to uvlači i tu mu je poglavito snaga. Za nadati je se da će u sve ući i teolozi znanstvenici te doprinijeti snazi naše kršćanske duhovnosti. Samo ona može spasiti ovaj svijet koji klizi prema izgubljenosti.