Stjepan Bajić (priredio),Hrvatska mlada lirika 2, DHK, Zagreb, 2015.

Početkom 20. st., ili točnije 1914., izišao je u nakladi DHK zbornik Hrvatska mlada lirika. Od tada do danas proživjeli smo Prvi svjetski rat, Prvu Jugoslaviju, Drugi svjetski rat, Drugu Jugoslaviju, velikosrpski napadaj na hrvatske zemlje. U svem tom kolopletu pjesnici su pjevali nastojeći odgovoriti na izazove vremena. Gdje smo, dakle, danas?

Onaj davnašnji prvi pregled mladih pjesnika iznjedrio je i velika imena hrvatske književnosti. Što će učiniti ovodobni, vidjet ćemo. No, zacijelo i jednima i drugima zajednička je nit da ne slijede neku zajedničku nit. Samosvojni su, naslanjajući se pokadšto na ove i one uzore, ali idu svojim stazama koje nam se mogu svidjeti ili ne. Staze ovodobnih donesenih pjesnika imaju ishodište u suvremenom poimanju slobode i mjestu pojedinca u njoj. Važna je njegova ličnost, ostalo je relativno.

Ovakav stav prema životu urodio je time da su nam predstavljene pjesme razumljive. Pjesnici više ne bježe u zatvorenost, povlačenje pred okolišem, oni samosvjesno ulaze u životna događanja poput kauboja u neki mjesni saloon. Naravno da to odmah ne urađa mudrim djelima. Daleko od toga. Međutim, proći će i ta drčnost, počet će se slagati životna iskustva. Nadam se da će dotični prepoznati te trenutke i dostojno na njih odgovoriti.

Očito je književnost i ovaj put imala dobar nos. Sve se više urušava tzv. novi svjetski poredak i s njim skopčano mišljenje. Možemo biti suvremeni i možemo biti svoji. Možemo se i narugati mnogočemu oko nas, kao što to čine pjesnici pred nama. Treba tražiti općeljudske vrijednosti i za njima ići. Nažalost u svemu tomu ne govori se i o onim vjerskim vrijednostima, ali očito je da je to sljedeći korak koji će čovječanstvo morati napraviti ako si želi dobro. Nekada je išlo tim stazama, pa je sve zaboravilo.

Dobro priređivač primjećuje da ovo nije nikakva antologija nego tek nepreuzetan pregled. Mladi stasavaju i krče si put. Pa neka im je s Božjim blagoslovom!

 

Miljenko Stojić