Serija “Narcos” - vizualizacija paralelne “Jeseni patrijarha”
“Narcos” je američka kriminalistička televizijska serija koju su kreirali i producirali Chris Brancato, Carlo Bernard i Doug Miro, od 2015. do danas. Postavljena je i snimljena u Kolumbiji, prve dvije sezone temelje se na priči o kralju droge Pablu Escobaru, koji je postao dolarski milijarder proizvodnjom i distribucijom kokaina.
Serija se također fokusira na Escobarove sukobe s drugim kartelima, agentima za suzbijanje trgovine drogom (DEA), vojskom i policijom, te raznim političarima. Treća sezona započinje nakon pada Escobara i nastavlja slijediti agente DEA, dok pokušavaju zaustaviti uspon zloglasnog kartela Cali. Potom slijede 4 i 5 sezona u Mexicu, no uz vraćanje u vremenu, pa je tu Escobar živ, no negdje u pozadini.
Što je tako zanimljivo u ovoj Netflix - Gaumont seriji?
Moram još jednom naglasiti da nije riječ o dokumentarnoj (iako se pojavljuju dokumentarni snimci stvarnih osoba i događaja!), već o kriminalističkoj seriji, koja prilično vjerno slijedi stvarne događaje, a ponekad je neprecizna u sitnim detaljima. Recimo sjajni brazilski glumac, Wagner Moura, koji glumi Pabla Escobara, ne govori Escobarovim naglaskom. Međutim, on daje Escobara kao kompleksnog anti-heroja i možda ga je i predobro oživio - i time presudno doprinio uspjehu serije!
S druge strane policajci (DEA) Pedro Pascal kao Javier Pena i Boyd Holbrook kao Steve Murphy ipak ponešto zaostaju - i kao glumci i kao likovi u seriji - što je, zapravo, neočekivano realistično. Jer Escobar je bio mitska figura - kriminalac koji je želio biti predsjednik Kolumbije, čovjek koji je bio jedan od najbogatijih “poduzetnika” na planetu, a nesumnjivo čovjek koji je imao najviše gotovine, kod sebe, u vrtu i oko sebe! Poludjeli kokainski diktator! A policajci su bili tek dio velikog sustava koji se, upravo kao veliki sustav, borio protiv Escobara.
Pablo Escobar bio je i nasilnik i ubojica, no uglavnom je pokušavao ostaviti utisak kolumbijskog Robin Hooda. Ono što mene najviše fascinira u seriji su neke, za prosječnog gledatelja, uzgredne stvari. Kao prvo, Sjedinjene Države odviše su velika zemlja da bi vodile jednu jedinstvenu politiku prema Kolumbiji. Što to znači? To znači da se u radnju, kao suprotstavljeni (!) faktori, uključuju DEA (agencija za borbu protiv droge) i CIA (puno mračnija agencija za borbu protiv komunista u Južnoj Americi). Te dvije agencije imaju vrlo različite ciljeve, pri čemu je CIA neusporedivo moćnija i uvjerljivija na terenu.
Kao drugo, stupanj korupcije u Kolumbiji je iritirajući i upravo na korupciji je Escobar izgradio svoju državu u državi. U seriji je kokain tek sredstvo da se objasni vertikala “industrije korupcije”, od djece na ulici, preko policajaca i vojnika, do političara i samog predsjednika. Jedna od zamjerki kritičara je da je riječ o seriji bez pozitivnih likova. Ja mislim da je to jedna od najjačih strana serije! U svijetu kokaina nema nevinih, pa ni pozitivnih likova. Često su i američke agencije (naročito CIA!) kontrolirale tijekove droge i novca i usmjeravale ih u svoje akcije vezane uz kupnju političara ili privatnih vojski. Najzanimljiviji od privatnih vojski bili su “Los Pepes”, koje su predvodili braća Castano, borci protiv komunista, pripadnici eskadrona smrti, koje je financirao Cali kartel s 50 milijuna dolara (!), a naoružavala CIA. Kroz tu koaliciju svih protiv Escobara, može se shvatiti koliko je Escobar postao globalna figura, vrlo moćni kokainski diktator.
Što se može naučiti iz serije? Na primjer da su Medellin i Cali prilično pitoreskni “gradići” s po 2,5 milijuna stanovnika, a da glavni grad Bogota ima preko 10 milijuna stanovnika! Dakle, Kolumbija je vrlo velika zemlje s 50 milijuna stanovnika i borbe kartela su pravi ratovi, a ne neke male kvartovske svađe lokalnih napušenih dilera, pa ne iznenađuje da se situacija s vremenom otela kontroli.
Vjerojatno je druga sezona najbolja, dok se u trećoj, koju nosi Cali kartel vidi koliko su korporacije (pa i kokainske!) zapravo nefilmične. Jer Cali kartel je financijski postao neusporedivo jači od Escobara na vrhuncu moći, ali oni su funkcionirali kao bankari, koji se “malo bave drogom i malo peru novac”. Nisu bili ni približni karizmatični kao Escobar i magija epskih negativaca se rasplinula. Iako, na njihovom je čelu bio Gilberto Rodriguez Oreujela, koji je imao neke elemente epskog, no nekako preuglađenog negativca. Drama uvijek počiva na jakim i kontroverznim pojedincima. Najzabavnije je što se u seriji o Kolumbiji govori kao o zemlji “magičnog realizma”, što s polja kriminala sve prebacuje na polje književnosti i velikog kolumbijskog pisca Gabriele Garcie Marqueza i njegovih slavnih “Stotinu godina samoće”.
Što je zapravo Latinska Amerika? Spoj džungle, Anda i Amazone, prekrasnih obala i dva oceana, spoj potomaka malobrojnih okrutnih konkvistadora i podjednako okrutnih, no znatno prostodušnijih indijanaca, spoj plamenog kršćanstva i teško spojivih krhotina davnašnjih vjerovanja Inka, Maya i Azteka!
Taj kontinent koji se duhovno europeizira, a ekonomski amerikanizira, čeka svoju pravu priliku da uzme čim veći dio budućnosti. Na tom putu često su tražili prečice i obično bi, usred džungle u kojoj magličasta vlaga guši, našli vodiča u liku više ili manje osebujnog diktatora - ilimoćnog dilera droge! Povijest Južne Amerike povijest je državnih udara i diktatura, veličanstvenih proslava ikrvavih pogubljenja, zanosa i izdaja. Godine 1967. prilikom susreta književnika Carlosa Fuentesa, Aleja Carpentiera, Julia Cortasara i Miguela Otera Silve, Fuentes je predložio seriju biografija južnoameričkih diktatora pod radnim naslovom “Očevi domovine”. Svi oni su tada bili u naponu kreativne snage, duhovno superiorni neobičnim likovima koji su upravljali njihovim životima. Ta serija knjiga nikad se nije realizirala prema izvornoj zamisli, no 1974. pojavilo se Carpentierov “Oslonac u metodi”, te“Ja, Vrhovni”Augusta Roa Bastosa, a 1975. “Jesen patrijarha” G. G. Marqueza.
Serija “Narcos”, pogotovo u prve dvije sezone, postaje vizualizacija paralelne “Jeseni patrijarha”, romana o propasti diktatora i njegovim ludostima. Na neki način, u seriji “Narcos” Pablo Escobar postaje “otac domovine” - “kokainski diktator”, koji, na način magičnog realizma, dakle finog spoja epske naracije, okrunosti i fantastičnih elemenata, nadrasta i vlastitu sudbinu i Kolumbiju.
Serija “Narcos” pokazuje nam koliko je paralelnih svjetova zarobljeno na ovom našem malom plavom planetu, koji klizi kroz nepojmljivu prazninu svemira, trenutno zabavljen nekarizmatičnim i nekako sićušnim virusom Covid 19...
F. Perić