Pred zagrebačkim Županijskim sudom na šest godina zatvora osuđen je Dane Lukajić, nekadašnji šef "bezbednosti" u srpskom koncentracijskom logoru Manjača. Proglašen je krivim za sudjelovanje u mučenju petorice zatočenih ratnih zarobljenika. Optužba je banalna u odnosu na njegovu poziciju u hijerarhiji logora. U skladu s time i kazna je banalna. Kao da se ispričava, sudac Dražen Kevrić je u javnom obrazloženju presude naglasio kako DORH Lukajiću i nije stavljao na teret organizaciju logora, već samo "konkretne događaje u odnosu na pet zarobljenika".

Ovim je procesom hrvatsko pravosuđe zatvorilo krug otklanjanja kaznene odgovornosti obavještajnih struktura JNA, kolokvijalno poznatijih kao KOS, za najveći dio najtežih ratnih zločina počinjenih u srpskim osvajanjima u Hrvatskoj i BiH – u likvidacijama ratnih zarobljenika, u zločinima nad ratnim zarobljenicima i civilima u logorima, a u sklopu politike etničkog čišćenja i ostvarenja projekta velike Srbije.

Manipulativni krug skidanja odgovornosti s KOS-a započeo je kroz suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haaškim sudom, u kojem se šef KOS-a, general Aleksandar Aca Vasiljević, prometnuo iz jednog od glavnih likova u Miloševićevoj optužnici za zločine u Hrvatskoj u tužiteljeva krunskog svjedoka na suđenju. Nastavljena je pred beogradskim sudom za ratne zločine, kroz postupke za likvidaciju ratnih zarobljenika, ranjenika i civila iz vukovarske bolnice na Ovčari, kada je odgovornost skrenuta sa samog vrha i terenske hijerarhije KOS-a na pripadnike teritorijalne obrane i tzv. šešeljevaca.

Potom je isti obrazac prenesen na Haaški sud kroz procese tzv. vukovarskoj trojci: Radiću, Šljivančaninu i Mrkšiću, što je rezultiralo sramotnim presudama dvojici KOS-ovih oficira – oslobađajućom presudom Miroslavu Radiću i sramotnom presudom i kaznom Veselinu Šljivančaninu.

Cijelo im je vrijeme u ovom procesu sustavnog prikrivanja uloge KOS-a u najtežim zločinima u ratu protiv Hrvatske i BiH asistirao hrvatski DORH (ali ne samo DORH): previđajući ulogu JNA i osobito KOS-a, kako u istragama, tako i u optužnicama, kao i sklapanjem po Hrvatsku štetnih dogovora i sporazuma sa srbijanskim tužiteljstvom. Poput onog kojim se DORH odrekao nadležnosti za zločine počinjene u srpskim logorima na teritoriju Srbije. A Srbija se, u maniri SFRJ i JNA, prethodno proglasila nadležnom za sve ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije. Što je službena Hrvatska primijetila desetak godina kasnije.

Ne samo beogradske, već i haaške i hrvatske optužnice, počele su izgledati kao da ih je pisao vojni tužitelj bivše JNA. I DORH je u svojim optužnicama Domovinski rat počeo tretirati kao građanski rat. A onda se gotovo stidljivo prošlog ljeta pojavila vijest da je na putu iz Banje Luke na komemoraciju u Jadovnu, pri prelasku hrvatske granice, uhićen bivši šef sigurnosti u bivšem srpskom logoru Manjača.

Tada sam u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji napisala: "Od svih dosad uhićenih srpskih osumnjičenika za ratne zločine, pukovnik Dane Lukajić je najdragocjeniji 'ulov'. On je karika na kojoj se može rastvoriti cijeli sustav zločina ugrađenih u projekt stvaranja velike Srbije i ključna uloga KOS-a u njihovu planiranju, organizaciji, provedbi i prikrivanju."

Zašto? Pa na temelju dokumenata koji govore da je šef KOS-a, general Vasiljević izdao naređenje o osnivanju logora, da su oficiri bezbjednosti imali glavnu ulogu u upravljanju njima, na temelju onoga što se o tome moglo čuti pred Haaškim sudom, pred hrvatskim sudovima... Na temelju stravičnih zločina počinjenih u Manjači, tortura izabranih "neprijatelja naroda", koje su uključivale i najteža fizička zlostavljanja i silovanja, koje su bile usmjerene k fizičkoj i psihičkoj destrukciji izabranih zatočenika, tristotinjak zatočenika Manjače se još uvijek vode kao nestali...

I na temelju uloge pukovnika Lukajića u hijerarhiji KOS-a: od djelovanja u zagrebačkoj armijskoj oblasti 1991., kada je KOS bio nositelj specijalnog rata protiv Hrvatske, terorističkih djelovanja (Labrador) i propagandnog rata (Opera) do šefa bezbjednosti logora Manjače. Pa ako hoćete i do recentnog djelovanja pukovnika Lukajića, koji je posljednjih godina iz Banje Luke bio vrlo aktivni promotor teza o fašizaciji Hrvatske, istih onih koje su promicali "Operom" 1991. i 1992. godine.

I što se dogodilo? Zapravo ništa. Pukovnik Lukajić očito je slučajno uhićen na temelju kaznene prijave koja nije mogla biti ignorirana. Potom je zavladala nadrealna institucionalna i medijska šutnja.

Gotovo potajice DORH je podignuo optužnicu, kao da ju je pisao vojni tužitelj bivše JNA, koja odgovornost pukovnika Lukajića svodi na "postupanje u odnosu na petoricu zatočenika".

Zarobljenih pripadnika HOS-a. Gotovo nevidljivo održano je suđenje. Za hrvatske medije to uopće nije bila tema. Bude li išlo sve po planu u žalbenom postupku, već za godinu ili dvije pukovnik Lukajić ponovno će moći Hrvatskoj držati lekcije o fašizaciji i probuđenoj ustaškoj guji. A predstavnici hrvatske državne vlasti i dalje će prigodno odavati počast ubijenima, davati prazna obećanja i liti lažne suze.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija